Ovaj album je debut cetveroclanog banda iz Ashevillea, North Carolina, koji su naziv banda posudili od pjesme Nicka Drakea. Klasican je to ''no depression'' band sa vrlo prepoznatljivim utjecajima Jay Farrara i Son Volt (posebice se to odnosi na vokal pjevaca, tekstopisca i idejnog pokretaca banda Briana Landruma) te southern-rocka. Tromi, melankolicni i hipnoticni riffovi, pridružena im usna harmonika, mandolina i ponegdje u pozadini violina, cine ovaj album nadasve prijemcivim. Brianov glas je smiren, lagan i sjetan. Njegovi tekstovi sežu od društveno angažiranih kao u Song Of Salvation o kojoj sam kaže: ''Umoran sam od ljudi koji me pokušavaju uvjeriti da je njihov stav svevremenski. Svi misle da je njihov stav najbolji stav. Politicari i folksingeri najviše!'' Rebelijanski, zar ne?! Ocito razocaran u društvo i njegovo uredenje, u mnogim pjesmama traži oslonac i spas (Angel, Comet, Pray For Me, Cover Me). Rebel with prayer!! Posebice upecatljive su otvarajuca Mississippi Moon (pjesma Matt Jonesa, inace Landrumovog dobrog prijatelja, sa njegovog albuma Friend Of Shadow), te zatvarajuca balada The Way satkana od akusticne gitare, usne harmonike, violine i udaraljki.Veliki sam zaljubljenik u americanu/no depression zvuk i možda sam previše privržen ovakvim bandovima i albumima te nisam objektivan, ali jednostavno volim ovakve autore tipa Briana Landruma. No eto, zamjerio bi im što nemaju hrabrosti za malo više glazbene originalnosti.