Ako ste željni dobrih soul vokala koji vam rastapaju dušu i srce onda morate poslušati ovaj album! Amos Lee (inače učitelj iz Philadelphije) obdaren je vokalom na tragu Stevieja Wondera, Aarona Nevillea, Clarencea Bucara (još jedan od novih autora s izvrsnim prošlogodišnjim albumom Sense Of Light), Martina Sextona, Rufusa Wainwrighta i recimo Jeffa Buckleya. Iz ovih nabrojanih imena se zorno primjećuje da se Amosov vokal temelji na falsetto-vibrato nježnom tenoru. Glazbena podloga je u prvom redu akustična, tiha i nježna zahvaljujući bandu koji se sastoji od gitare (Amos ), decentnih bubnjeva, basa, klavira i sporadičnih raznih žičanih instrumenata. Sve to skupa čini zvuk koji bi mogli nazvati mješavinom soula, bluesa, jazza, R & B-a i popa. Jedanaest pjesama (sve uradci Amosa Leeja) i oko 35 minuta glazbe je i besprijekorno odsvirano (vrlo jasno i nepretenciozno u službi Amosova glasa) i također isto tako otpjevano. Posljednjih nekoliko godina albumi sličnog glazbenog izričaja redom dobivaju izvrsne ocjene i nagrade. Najbolji dokaz tome su albumi Norah Jones, koja se pojavljuje i na ovom albumu (u prvoj Keep It Loose, Keep It Tight za klavirom, a u Colors pored klavira te wurlitzera i kao prateći vokal) dok je Amos bio predsvirač na njezinoj europskoj turneji prošle godine. Amosovi tekstovi kako i priliči dobrom soulu uglavnom su ljubavni i životni, puni vjere i nade ali i sjete, tuge i potištenosti. Kada je to otpjevano takvom modulacijom glasa kakvu ispušta Amos Lee onda je to stvarno zarazno. Album je kvalitativno izjednačen, bez oscilacija. Prva, već spomenuta, Keep It Loose, Keep It Tight i slijedeća Seen It All Before su toliko dobre da jednostavno poželite njihovo neprekidno sviranje na vašem CD-playeru! Tako se rade dobre pjesme (i dobri albumi), kada se pronađe najbolja mjera udjela svih glazbenih komponenti od kojih stvarate jednu pjesmu. Glas (koji je Bogom dan) koji ne prelazi mjeru samodopadnosti, glazba koja stoji u funkciji glasa i stvaranja backgrounda u prezentiranju teksta kojega pjevate i kao posljednji faktor jednostavno znati koliko pjesma mora trajati da ne bi postala pomalo zamornom. Kada imate osjećaj da je sve ovo uzeto u obzir može se naslutiti da neće dugo potrajati i Amos Lee će također početi dobivati nagrade. Blue Note Records je firma koja je poznata po ovim gore preciznim pojedinostima u njihovom glazbenom asortimanu te stvaranju imidža ozbiljne glazbene kuće (moglo bi se reći za ozbiljne i samosvjesne slušatelje). Arms Of A Woman je još bolja! Predivna balada prepuna ljubavi (a thousand miles from the place I was born, but when she wakes me she takes me back home), lagana i kao stvorena za slušanje u dvoje. Give It Up je malkice punija, mesnija (zahvaljujući izvrsnim Hammond B3 klavijatura Devina Greenwooda) i brža. Dreamin' i Soul Suckers su angažiranije jer poručuju da se treba boriti za svoje nazore u svijetu glazbe. Colors je divna minijatura začinjena Norom Jones. Malo je življa Bottom Of The Barrel. Black River je vapaj za srećom (gonna take my bottle, my bible, my mess). U Love In The Lies (kao i još par pjesama) svoj udio na električnoj gitari je dao i Adam Levy. Nisam siguran, ali to je ime i prezime vođe i jednog od braće Levy banda iz Minneapolisa Honeydogs. All My Friends zatvara album na isti način kako je i započet. Izvrsno! Ne treba čuditi ako Amosa Leeja vidimo ove godine na dodjeli Grammyja. Ovim albumom je veoma blizu tom priznanju. Pazite, ovo je njegov debut album!