Unatoč imenu banda i albuma, ILYBICD (!!) nisu zakašnjeli emo šminkeri 90-tih i nemaju veze sa sentimentom ljubavnih pisama napisanih na pisaćoj mašini. Stilizirani omot na čijoj se crnoj pozadini nalazi plavo srce sa naopako postavljenim križom pak zaziva maskaru i raščupane gotičke frizure, no niti tu ne pali prva asocijacija. Uglavnom, band inicijalnom prezentacijom ne olakšava pristup slušatelju, no koliko god naznaka grotesknosti ILYBICD namjerno ili ne stavili ispred sebe, oni su itekako samosvjesni i ozbiljni. Band je pažljivo tesao svoje pjesme gotovo dvije godine koliko je proteklo od njihovog prvog pojavljivanja na sceni (vrlo dobar EP nazvan imenom grupe) i na kraju pozvao Paula Barkera (Ministry) da im uresi zvučnu sliku. Perfekcionizam na djelu. ILYBICD komponente svog zvuka sakupljaju po raznim ishodištima: od kontrasta strast/hladnoća Joy Division i «popa izgubljenosti» Talk Talk do delikatnosti Durutti Column i «paukovih mreža» Windsor For The Derby. Sjajna uvodna «The Ghost» i «We Choose Faces» se tako gotovo manifestno kolebaju između tugaljivosti i tuposti, a «According To Plan» sa svojim gipkim basom je pravi »death disco» biser. ILYBICD nigdje ne brzaju i pravi su majstori za stvaranje željene atmosfere, pa makabrična minijatura «The Owl» komotno može na B stranu Bowiejevog remek djela «Low». Pažljivo konstruirane i poredane u graciozan niz, ove ispolirane skulpture nošene zujanjem gitarističkih molova i naizgled nezainteresiranom blaziranošću vokala Christiana Goyera na površini djeluju sterilno, no to je još samo jedan sloj kojeg slušatelj treba razgrnuti. Zapravo, ILYBICD su možda samo vrsni simulatori, no to se uslijed predanosti i unesenosti na albumu uopće ne primjećuje. Iako se time što često zabace mrežu 20-25 godina unatrag uklapaju u recentni trend svaštarenja po post-punku, ovi Teksašani ipak ne zure u retrovizor te su svoj «noir rock» strpali u 21. stoljeće. «Fear Is On Our Side» su melankolija, svjetlucanje kristala snijega na ulici i očajni samotni ples u praznoj bijeloj sobi. Kako je netko rekao: «This is the room, the start of it all. No portraits so fine, only sheets on the wall».