Bouncing Souls su jedan od onih malih bendova koje jednostavno ne možete ne voljeti. Ovo im je cetvrti studijski album, drugi za Epitaph, i dobar je, stvarno dobar. Bouncing Souls sviraju neku svoju mekanu verziju punk rocka, s još uvijek (iako sve manje) prisutnim utjecajima '77 style punka i znacajnim utjecajima popa; da, to su one dvo- i trominutne zarazne, popaljive pjesmice koje pjevušite pod tušem i sl. Bouncing Souls su cini se konacno dovoljno sazrijeli da naprave kompaktan, pitak album, dalje od njihove standardno infantilne poetike, pomalo prožet nostalgijom, a jedinim gafom može se smatrati imbecilna obrada cini mi se Anderlechtove himne (nemojte me držati za rijec) s tekstom u stilu:"We're Bouncing Souls/No-one can beat us/We drink beer/And wear Adidas", premda i to u biti zvuci simpaticno. E sad, da se Mr. Gurewitz malo pozabavi ovim kvartetom iz New Jersyja, sigurna sam da bi se s obzirom na povelik komercijalni potencijal nekih pjesama (Bullying The Jukebox, '87, Kid...) mogle namlatiti dobre pare, ali po svemu sudeci, Bouncing Souls ce ostati samo jedan od onih malih bendova koje jednostavno ne možete ne voljeti...