Govori se o promjenama paradigme. Ne mijenjaju se stvari nego stavovi prema stvarima. Kretanjem planeta više ne ravna Sunce u središtu nego pogled sa Zemlje na periferiji. Sa strane se stvari možda ne vide bolje ali se čine slikovitijima. Pred slikovnim je obratom onaj kopernikanski pao u zastaru. Pred novim čitanjem zapinje i najnovije pero – a „pero” se i „ruka” tek neizravnom slikovitošću još...
Sastavak uz nenapisane fusnote Musicorum et cantorum magna est distantia, između muzičara i glazbenika velika je razlika. Tako se, na ramenima antike, govorilo u srednjem vijeku. Kantor, čitaj izvoditelj, tumači nam jedan moderni priručnik povijesti srednjovjekovne muzike, mekterin, turcizmom nam pomaže jezikoslovac Bogoslav Šulek. Cantor je pjevač, canto znači pjevati, a cano zvečati, trubiti...
Novovjekovna filozofija započinje s Descartesom, s njegovom metodičkom izolacijom subjekta: ja mogu sumnjati u sve osim u vlastitu sumnju, sumnjam dakle jesam, ili, drugim riječima, mislim dakle jesam, cogito ergo sum. I starija je filozofija, od Protagore do skolastike, upozoravala da se sve spoznaje po mjeri spoznavatelja. Ali prema Descartesovu novom temeljnom filozofskom stavu – svjestan sam...