Govori se o promjenama paradigme. Ne mijenjaju se stvari nego stavovi prema stvarima. Kretanjem planeta više ne ravna Sunce u središtu nego pogled sa Zemlje na periferiji. Sa strane se stvari možda ne vide bolje ali se čine slikovitijima. Pred slikovnim je obratom onaj kopernikanski pao u zastaru. Pred novim čitanjem zapinje i najnovije pero – a „pero” se i „ruka” tek neizravnom slikovitošću još nekako drže pred komandom tipkovnice i slikom njezina signala na sučelju računala. Metafore više ne otječu u istine nego se zadržavaju na ikoničkoj pličini. Učinci su uzroke gotovo isušili. Dubinu je zamijenila širina, kadar panorama, informaciju informiranost.......

Sastavak uz nenapisane fusnote Musicorum et cantorum magna est distantia, između muzičara i glazbenika velika je razlika. Tako se, na ramenima antike, govorilo u srednjem vijeku. Kantor, čitaj izvoditelj, tumači nam jedan moderni priručnik povijesti srednjovjekovne muzike, mekterin, turcizmom nam pomaže jezikoslovac Bogoslav Šulek. Cantor je pjevač, canto znači pjevati, a cano zvečati, trubiti, ukati i kreketati: Nam qui canit quod non sapit deffinitur bestia, onoga tko pjeva ono što ne razumije valja zvati životinjom. Isti dicunt, illi sciunt, ovi izgovaraju što oni znaju, glasanje je dakle ono što glazbenika razlikuje od muzičara. ......

Novovjekovna filozofija započinje s Descartesom, s njegovom metodičkom izolacijom subjekta: ja mogu sumnjati u sve osim u vlastitu sumnju, sumnjam dakle jesam, ili, drugim riječima, mislim dakle jesam, cogito ergo sum. I starija je filozofija, od Protagore do skolastike, upozoravala da se sve spoznaje po mjeri spoznavatelja. Ali prema Descartesovu novom temeljnom filozofskom stavu – svjestan sam sebe, dakle egzistiram – postulira se da svo spoznavanje treba proizlaziti iz subjekta, da je subjektivna spoznaja put na kojem se zbilja kao zbilja konstituira. To je i izraz historijske činjenice da se naivni kontakt sa stvarima izgubio te da realnost stvari tek treba dokazati. Descartesova sumnjom obzidana nesumnjivost subjekta trebala biti početak svakog pravog filozofiranja. Filozof i pedagog Johann Friedrich Herbart rekao je da je svaki ozbiljan početnik u filozofiji skeptik – ali i da je svaki skeptik početnik.......