Prihvaćamo da riječi neke pjesme nemaju istu ulogu i ne održavaju iste odnose kao one općega jezika. No već i priča napisana u najjednostavnijoj prozi pretpostavlja duboku promjenu u samoj prirodi jezika. Ta je promjena implicirana u najneznatnijoj rečenici. Ako u uredu gdje radim u podsjetniku nađem poruku: „Telefonirao šef ureda“, moj će odnos prema tim riječima biti posve drugačiji nego ako istu rečenicu pročitam u Zamku. Izrazi su jednaki, i ja im dajem gotovo isti smisao. U obama slučajevima ne zaustavljam se na riječima, nego prelazim preko njih, one se otvaraju znanju s kojim su povezane, tako da u podsjetniku izravno dohvaćam, umjesto riječi koje su u njemu zapisane, izvještaj što mi ga valja podnijeti šefu kojem sam podčinjen i, u romanu, još nejasno postojanje (na prvim smo stranicama) jedne regionalne uprave s kojom se veze nadaju neprijatnima. ......