Prema Derridau, samo književnost među svim drugim diskursima (onom religije, onom povijesti, onom prava, onom etike, onom filozofije) njeguje tajnu; ona je jedina ne pokušava prekinuti i s njome stoji u bitnom odnosu. Odakle proizlazi ta bliskost? Na to pitanje nesumnjivo nije moguće odgovoriti „općenito“, i upravo s tog razloga, kad se radi o svjedočanstvu i tajni, lažnu ili vjerodostojnu svjedočanstvu, uvijek treba primaknuti uho što je moguće bliže kako bi se oslušnulo ono što je prošaptano ili prešućeno. Bjelodano je da u Času moje smrti/L'Instant ......