Eto nam i tog stijega budalâ. Znanost! Prije dvadesetog stoljeća, medicina, da ne govorimo o drugom doli toj kurvi, uopće nije imala potrebe za znanosti i rijetko bi se kad udostojila pozvati na nju. Vjekovima, ona je trunula u izmetu svojih bolesnika.
Gnjilež se žalila što nema svog proroka. Pa se pojavio Pasteur. Pasteur blagog i melibejskog spomena, i Mikrob, kasneći za stvaranjem šest tisuća godina, konačno su iskrsnuli iz ništavila. Koja revolucija! Počevši od njega, sve se mijenja. Potraga za majušnom životinjicom zamjenjuje stari duh križarstva. Ne znamo više ni za što drugo osim znanosti. Ne želimo više ništa znati izuzev znanosti, i svaki nadriiscjelitelj zahtijeva pravo na svoj mikroorganizmić. Sve sukrvice, svi kužni izljevi, sve izlučevine mrtvaca, sve što se nekoć zbivalo u dubini grobova danas se izvodi na danje svjetlo, obasipa hvalom, mobilizira, ubrizgava, guta. Bjesnoća, tuberkuloza i kolera postale su aperitivi ili dižestivi. Jedan od mužika te bande nedavno je čak otkrio napitak protiv starenja. Roditeljima se nudi blagodat unošenja u njihovu djecu četrdeset vrsta zaraznih fermenata, počevši od kolijevke, i pretvaranja njihovih tijela u spremnice budućih zagnojenja. Oni su svi zajedno za Institut Pasteur mnoštvo građana korisnih za istraživanje raznovrsnih novih načina truljenja.
"Da, gospodine, smještamo ih kod nas u tu svrhu!" rekao mi je prije petnaestak dana internist bolnice na Place de la Concorde, a znameniti trovač Jenner, kojem je suvremena Europa toliko dužna u pitanju svojih svinjarija, više ne bi mogao naći kreveta ni za samoga sebe u toj ustanovi...
Nekoć peti od sedam plamenova na imperijalnoj kruni Lutalice, božansko ZNANJE srozalo se na nešto za čim Buržuj može težiti i smatrati u svome dohvatu. Ta Vrlina morala je toliko izgubiti vrijednost da bi se budaletina kao što je, na primjer, Zola drznuo prčkati po njoj pred očima svekolikog naroda, toliko propalog da nema nikog tko bi se sjetio pljunuti u lice tog bezobraznika.
Ah, kako je potonji dobar predstavnik te reciklaže ljudske vrste, te neuništive izmetine vjekova koji se zove suvremeni Buržuj; i kako mora da dira ovog ravno u srce kad u svakoj prilici govori o onome što se usuđuje nazivati Znanošću, na uprljanim i nečitljivim stranicama svojih vomitivnih romana! Znanost za brzo kretanje, znanost za postizanje naslade, znanost za ubijanje! Znanost toliko unižena da je postala krmivo velikoposjednika, sredstvo za čišćenje štenare surovih zvijeri što služe za zgražavanje Siromaha!