Portret, ipak. Da je kompozicija ove crno-bijele fotografije mlado čeljade na liječničkom pregledu povodom nečeg razmjerno beznačajnog, upale grla, recimo, doktor opće medicine vjerojatno bi iz šuba stao pičkarati kolegama koje su isfušarile ranije sistematske, a i roditelje zbog toga što sami nisu primijetili da u njihova ponosa i dike rapidno napreduje idiopatska skolioza: tri glavna elementa te kompozicije ocrtavaju dijagonalu kao spoj donjeg desnog i gornjeg lijevog kuta fotografije, gdje je prvi od elemenata, u prvom planu, oveća, očito ženska torbica, drugi od njih, u drugom planu, muškarac srednjih godina s cigaretom u ruci, a treći od njih, u trećem planu, nešto mlađi muškarac srednjih godina, tamne kose i brade; oveća, očito ženska torbica pripada, po svoj prilici, vlasnici dvaju očito ženskih prstiju, naime kažiprsta i srednjaka nalakiranih noktiju, između kojih se također usidrila cigareta, a koji pomalo fantomski virkaju iz samog dna, kao presađeni s druge fotografije, u onom što bi se moglo nazvati nultim planom. Trećina fotografije – svojevrstan vakuum koji zapravo tvori četvrti plan, a koji se od gornjeg desnog kuta prostire sve do sredine, gdje ga napokon zaustavlja glava muškarca rsednjih godina u drugom planu – otpada na staklo ukrštenim daščicama podijeljeno na pravokutnike, gotovo kvadrate; za pretpostaviti je da se radi o eksterijeru, možda terasi kakvog lokala ili gostionice. Ispred muškarca srednjih godina u drugom planu, nositelja ovog portreta, stoji dopola prazna čaša, za pretpostaviti je: ne baš prva u posljednjih nekoliko dana, a ta njegova cigareta, uglavljena između kažiprsta i srednjaka, od kojih je vidljiv samo srednjak, jer čelo mu zakriva kažiprst, dakle uglavljena između kažiprsta i srednjaka, zbog položaja šake čiji je prstenjak utisnut u arkadu a palac u obraz, a i zbog pravog kuta koji zatvara sa srednjakom, uzme li se taj srednjak sve do korijena palca, tvori oblik križa, raspela lišenog Sina Čovječjeg, kao da onim ukrštenim daščicama iz četvrtog plana fotografije, koje staklo dijele na pravokutnike, gotovo kvadrate, kao da tim daščicama želi reći: tako se to radi, sestrice drvene. Cigareta je to industrijska, vidi se po pravilnoj nabitosti duhana, čija žar puca u okolinu, a čiji filter puca u muškarčevu sljepoočnicu. Dužina sijede kose do cola, tamni izdanci brade, grčki oblik nosa. Djelomično vidljivo zbog poluprofila, desno oko još kanda i pamti milost, ali pogled lijevog prolazi kroza svu okolnu materiju, organsku i onu drugu. Ako je Jehuda Amihaj pjevao bivšem učeniku Jonatanu, koji i u smrti nosi svoje ime, onda u umu ovog muškarca teče vjerna interpretacija Cageove kompozicije 4' 33'', posvećena bratu koji ne može nositi svoje, a ni ime bilo koga drugog, jer naprosto ga nema, tog brata, a preko te vjerne interpretacije tinja sjećanje na Audenov smjeran savjet gospi koja plače na raskrsnici: neka prijeđe trošni most što klati se iznad provalije te u praznom dvorcu pronađe nožić koji si ima zabosti u srce nevjerno. S tim da ovaj muškarac znade da se srce samim postojanjem odriče nevjere. Osim toga, on se više ne umije razočarati.