Naherena kompozicija ove crno-bijele fotografije: dvije joj trećine, gledano slijeva nadesno, otpadaju na ono što se čini kao kućni zid nježno perforirane površine, sivo prostranstvo građanskog života žigosano figurama marginaliziranim na desnu trećinu, figurama koje obuhvaćaju stereopojačalo, i na nj odložene dvije knjige, i na tim dvjema knjigama brdašce sastavljeno od slojeva audio- ili video- diskova i plastičnih kutija za audio- ili video- diskove, i osim stereopojačala slušalicu fiksnog telefona koja s pripadnom spiralnom žicom naizgled lebdi, i jušnu žlicu koja također naizgled lebdi: budući da nema vidljivih pomagala za održavanje slušalice i žlice u zraku, nije nerazumno pomisliti da je fotograf imao asistenta koji je te predmete vinuo uvis da bi ih ovaj ovjekovječio u trenutku leta. Ili: na drugoj strani telefonske linije liječnik je iz bolnice, ton glasa blag mu je a brzina kojom izgovara riječi manja no što je dotad bila, prati upute koje je u pogledu takvih situacija dobio još u mladosti, što u okviru stručnih teorijskih predavanja, što za vrijeme praktičnih vježbi i stažiranja, pa i kasnije, za vrijeme specijalizacije, od starijih i iskusnijih kolega, u svakom slučaju u onom razdoblju svojeg života u kojem je još vjerovao kako ljudi zaslužuju da im se pomogne, i to svaki od njih, bez obzira na društveni status i tjelesni izgled, spol, nacionalnost i dob te uzroke i vrst oboljenja; ako se liječnik ikad za trajanja bolničkog liječenja prema kojem članu obitelji za vrijeme posjeta ponio bahato ili osorno, ili ako je podviknuo na pacijenta bez valjana razloga, sad takvo ponašanje nikako nije slučaj, njegov pristup preko telefonske linije bilo bi pošteno opisati kao smjeran, pomalo snishodljiv, a nije isključena ni mogućnost da ga je pacijent naposljetku podsjetio na nekog člana vlastite obitelji pa da se vezao za nj i na intimnoj razini, jer sućut koju iskazuje premašuje onu koju je dužan iskazati prema pravilima struke, naime čini se kao da mu se zaista ne žuri, kao da bi, ako bi osoba s kojom razgovara poželjela razgovarati o pojedinostima ili čak o onim stvarima koje nisu izravno vezane za pacijenta i njegovo stanje, bio spreman potrošiti i nekoliko minuta svojeg dragocjenog vremena, pa znade se i to dogoditi, da ljudi uslijed šoka počnu blebetati gluposti ili se čak šaliti, točnije pokušavati se šaliti, uglavnom to budu puki izgovori za smijeh onomu koji ih izgovara, rijetko se radi o dobrim šalama. Ili: štapići i čunjići u mrežnici pretvaraju svjetlost u živčane podražaje koji potom odlaze ravno u mozak ustaljenom, poznatom rutom, da bi se u odgovarajućim dijelovima mozga stvorila slika, s crvenom, žutom i modrom kao osnovnim bojama; pogled zahvaća tijelo čiji glas još ima boju i ton jer njegova pluća još stvaraju struju zraka i jer njegove glasnice još trepere, i u čijim se ušima titraji još pretvaraju u živčane podražaje koje će odgovarajući dijelovi njegova mozga prepoznati kao zvuk, ali tijelo u kojem više, nužno je zaključiti, ne postoji život, barem ne u nekadašnjem obliku, a samim tim ni ono što smo skloni nazivati dušom, barem ne u nekadašnjem obliku, tijelo svedeno uglavnom na masu vode i ugljika, s mjestimično rastrganim mesom, vrlo vjerojatno lišeno i osjećaja dužnosti, ponosa, srama, pa čak i želje koja dolazi iz iole dubljih slojeva svijesti, neke želje koja ne bi bila tek produžetak nagona, i postaje sve jasnije to da sve ono što je činilo međusoban odnos nepovratno ostaje onakvim kakvim je ostavljeno za posljednjeg susreta s njim, naime dok je u njemu još bilo života i onog što smo skloni nazivati dušom, da više neće biti prilike ni za poboljšanje ni za pogoršanje, da su od mastodonta tog odnosa ostale tek beskorisne kljove, odnosno krtost sumnje raste iz trenutka u trenutak, sve dok se ne rasprsne od udarca reketa razbora ili privrženosti, na čiju polovicu terena već dopadne; naravno, pogled zahvaća i eksterijer ili interijer, jer sve se to mora negdje događati, neka zemlja ili neki krevet moraju upiti krv, neki zrak mora prihvatiti prognanike iz tijela, koji će možda nastaviti klipsati, a možda odložiti prtljagu (sve one nabrekle kofere i putne torbe koji se nisu dali potpuno zatvoriti) i otpočinuti.