Gore lijevo pa desno: karton. Simulacija predsjednice.

Gore lijevo pa lijevo: meta-karton. Kartonska simulacija kartonske simulacije.

Ali možda se čak i ne radi o tom redoslijedu. Simulacija prethodi zbilji, rekao je Baudrillard, živi svoj vlastiti život, kao kopija kojoj ne treba izvornik. Doista, kako znamo da je na slici gore lijevo entitet s desne strane prethodio onom s lijeve? Što ako je puna istina prizora upravo u tome da je meta-karton ono prvo što je postojalo? Zar ne da ovdje nije Kolindin otisak imitirao živu Kolindu, već je živom predsjednicom bila upravo time što je za čitavog mandata sjajno oponašala vlastiti meta-karton?

Lijevo dolje pa... desno ili lijevo? Doista, koja je od dvije Heidi Klum voštana? A možda i nisam ispravno formulirao pitanje... Da, zapravo bi ono trebalo glasiti: a koja nije? Potpuno su iste! Ne znam, nikako se ne mogu odlučiti je li to voštana figura tako sjajno izrađena da savršeno nalikuje živoj Heidi ili to Heidi - citiram, "svjesna svoje savršene figure, koja nije nimalo odmicala od idealnih proporcija umjetne Heidi, unatoč činjenici da je manekenka sada već majka četvero djece" - savršeno nalikuje komadu voska?

Što je bilo prije - kokoš ili jaje? Na slici desno: Berlusconijeva voštana figura emancipirala se od muzeja Tussauds i živi svoj najbolji život na fašističkim pozornicama i govornicama.

Po Baudrillardu, mistifikacijska uloga Disneylanda sastoji se ne u tome što nudi jedan imaginaran, simulirani svijet infantilnosti, već što prikriva činjenicu da je i tzv. "stvarni svijet" Disneyland, "da su prave djetinjarije posvuda" - da je upravo simulakrum ono stvarno.