Razorblade Jr. umjetničko je ime Ivice Košavića, a Ivica Košavić zapanjujuće je uspješan čovjek, ne zato što ga u stopu prati dodvorička kamarila niti zato što ljeti stoluje s vlastitog jadranskog otoka nego zato što već 31 godinu u Amsterdamu, gradu poznatom po narkoticima, sirovim haringama i ljudskim mesnicama, unatoč postavi kojoj je nepostojanost glavna postojanost, unatoč gotovo nikakvom komercijalnom potencijalu glazbe koju stvara i posljedično nikakvoj podršci većih izdavačkih kuća, ne dozvoljava gušenje svojeg Gone Bald. Ovdje bi riječ 'gušenje' valjalo shvatiti doslovno, jer Gone Bald s godinama je prestao biti sastav, bend, grupa, i, svojim se eteričnim pipcima tako snažno nakalemivši na Ivičin krvožilni sustav da je više nemoguće odrediti gdje počinje jedno a završava drugo, praktički postao i razlog i cilj postojanja. Nebrojeno mnogo puta ispripovijedana po različitim fanzinima, magazinima i internetskim portalima, priča o nastanku Gone Bald opće je mjesto za svakog predanijeg poznavatelja hrvatske i europske underground gitarističke scene, pa ponovimo tek da su se tri Zagrepčana davne 1994. autostopom dotepla do Amsterdama koji je tada, neposredno nakon proslave Kraljičina dana, praznika o kojem se Holanđani masovno unezvjeruju alkoholom i spomenutim narkoticima, izgledao više kao farma Maxa Yasgura nakon Woodstocka nego kao najveće kulturno središte nekadašnje kolonijalne sile. Odonda skvotovi, preživljavanje, ali i turneje diljem Europe i koncerti s Butthole Surfers, Jesus Lizard, Don Caballero, The Ex..., te projekti izvan Gone Bald (Blisters, Pink Noise Quartet, De Reizende Verkoper...) i improvizatorski solo nastupi pod imenom Razorblade Jr. Ivica je ispraćao basiste i bubnjare otprilike tempom Stevea Austina iz Today Is the Day, neke više, neke manje srdačno, ogolivši s vremenom Gone Bald na gitaru i bubanj, da bi na koncu otpao i bubnjar – na albumu koji je nedavno objavljen Ivica je sve instrumente odsvirao sâm. Za uvid u njegov opus najbolje je posjetiti Bandcamp: https://gonebald.bandcamp.com/music.
Iz izbora glazbe na slušaonicama koje povremeno održavaš u zagrebačkoj Močvari, a i iz programa radijske emisije Kunstgebit koju si vodio, jasno je da ti je ukus mnogo bogatiji od gitarskog eksperimenta, buke i avangarde. Što je, u muzičkom smislu, zajedničko svim izvođačima, aktivnim i neaktivnim, koje voliš? Odnosno, što muzika mora (i što ne smije) imati da bi bila dobra?
Pa,, ne bih htio biti prebanalan s odgovorom na ovo, a(li) i samim time se odvojiti od pretpostavke da sam uvijek bio banalan i ono, totalno "beskompromisan" što se tiče mjuze koju volim,, na način da sam samo volio glasno, žestoko i u glavu spike,,, nope,, that was never really the point,,. Iako jesam volio/volim žešću mjuzu, iliti, "opasniju mjuzu",, ali samo zato što me uvijek emotivno pucala više, na foru iskrenosti, realnijeg, a ne nekog frickin' fejkerstva,, kojeg nažalost ne da ima sve više i više,, nego je sve drskije i drskije,,,. Da, nije istina da sam samo brijao na buku i experiment (pogotovo experiment), više bi se moglo reći da sam brijao na stvari koje su mi se činile malo osobnije nego bilo što, ili sve ostalo. E sad, nije to nikada bilo najlakše izraziti, onako, privatno, u društvu, itd., but one thing is fo'sue, mora mi davati, ili, mora me dirati u neke točke/emocije, u kojima mi te točke/emocije odmah jako zazive,,, preferably neke dobre emocije, but then again, "iskreno" ne mora biti niti je uvijek samo good vibes, ne? Sama (glavna) melodija,, dobar/jeb.. riff mi je užasno bitan, ako me to ne pukne odmah, onda je teže dublje se posvetiti dalje, dati šansu itd. Onda naravno, tu ima i ostalih stvari,,, ali i povod je dosta bitan, znaš, recimo spominješ neke moje slušaone (koje nisu bile samo u Močvari ili samo u Hr.), dosta ovisi o samom momentu što se tiče slušaona, o vajbu večeri, mene samog, ljudi, prostora, bonova za cugu?,,, Itd. itd. itd...
A što se tiče radija, tu sam nekad volio biti čak mozda i širi?, zato što sam uvijek volio promovirati, ne samo nove bendove/acts i izdanja (odsvakuda), nego recimo i promovirati nečije turneje, koncerte u gradu itd. itd. itd,,, volio sam davati šansu, pa se tu moglo čuti svakakvih stvari... Nisam slušao/volio konstantno i samo Noise Rock (and all in-between that), da pojednostavnim (I'sppose?), recimo, jedan od primjera mogao bi biti da sam uvijek bio fan Tom Waitsa i cijele njegove spike, nekad čak volim zabrijati i na dobrog starog Frenkija ("Ol' Blue Eyes"), a i kad me zgrabi neki score/soundtrack iz nekog random filma ili serije koju gledam u danom trenutku (ili oni koji su mi već u krvi otprije), koji nemaju nikakve veze za rockom, a kamoli noise rockom,, onda je to, jednostavno to,,, (što i nije čudno, pošto mi je film ipak bio prva ljubav, a dobar soundtrack iz filma nevjerovatno puno znači!, emotivno & otherwise).
E sad,, a "Guilty Pleasures"?!,,, kad bi tek sad ušli u tu spiku?,,,, hahaha,,, pa naravno da ih imam, kao i SVATKO!,, i sve je povezano s nekim uspomenama, i/ili time kako te nešto puklo u nekom određenom trenutku/momentu u životu,, ali i dalje, da je ne znam kako "cheesy" ili "trashy" ili ne znam što,, opet će uvijek imati neko mjesto u tebi, i ne samo to, nego, nije bez veze, kužiš,, nije ništa bilo bezveze ili bez ikakvog razloga,,, pa se opet vraćamo u krug...
(Edit: nisam ti baš odgovorio skroz na ovo cijelo pitanje, jel?,, jeb'ga, I tried,, you betta get used to it,, ali, znaš kaj, možda i bolje da nisam išao baš skroz u spiku – potpitanje što ne volim, što mi se ne sviđa, što me smeta, i što mjuza ne smije imati da bi bila dobra, itd.,,, jer bi onda tu tek počeo divljati, djud,, a ono, ne mogu početi divljati skroz već na prvom pitanju, pogotovo kad ih ima još dosta poslije ovoga, za divljati,, ne?
E da, i btw, nevjerovatno ali istinito, ali, sad kad vidim/razmislim na kraju sveg ovog intervjua, i čekiranja istog da l' je sve OK itd.,, jebote, ispada da sam najviše vremena potrošio/često se vraćao baš na to, prvo pitanje, što mi je dosta weird?,, da li je to <samo> zato što je prvo, ili sam si ja zakomplicirao, ili baš zbog samog pitanja?, nisam skroz ziher, ali evo, fun fact.)
A što je bilo zajedničko nastanku svih pjesama Gone Bald?
Hahahahahah,, dobra spika, djud,, dobra,, naime, fino si se nadovezao na prvo pitanje,, i šta sad, šta bih ja sad trebao napraviti/odgovoriti na to?, you you you,,, ;) Najjednostavnije rečeno,, da, isti, ili skoro pa isti odgovor/mišljenje/point/digresija/meaning itd. itd. itd,, bih mogao pridružiti ovom pitanju, od stvari koje sam napisao za prvo, basically... (Samo je afkors, još malo osobnije,,, ne?)
Kako bi nekomu tko prvi put čuje izraz 'plemenita buka' riječima objasnio o čemu se radi?
Znaš i sâm da mi to nikada nije bilo lako ljudima objasniti, a i nije baš da sam si postavio to kao neku misiju, a ako i jesam, nekad, davno, tj. ako mi i je bilo turbo bitno da svi kuže što mislim s time, onda sam vjerojatno odustao negdje na putu, sve dok netko, evo, kao ti sada, baš pita s interesom.
To dolazi stvarno vrlo osobno i duboko iz mene samoga, i kako me što pukne, iliti, kako ja doživljavam ne samo mjuzu, nego i (neke) druge stvari u životu,,, i da, dosta je slično s usporedbom pokušaja da se objasni nekome tko stvarno ne zna za brdo subžanrova u undergroundu, rocku, ili generalno,, kad te pita nešto na foru "a koji stil ti sviraš / koju muziku sviraš / šta sviraš?", a ti ne sviraš baš ni metal ni rock ni punk ni pop ni jazz,,, really, (što bi kao bilo najjednostavnije reći?), i najgore je kad je ta osoba dobronamjerna, i kužiš da želi znati, da ima interesa (i mozda čak i volje?), ali nije baš u svemu tome, možda zbog svojih godina (u kojem god smislu!), ili potpuno drugačijeg pogleda/stila/way of life'a itd. itd. itd...
Pa onda, ako si 'good guy', pokušavaš nekako dočarati nešto,, ne samo stilski, nego nešto što ti je bitno, a pogotovo i ako ti je bitno da ta osoba skuži? Uh, nije lako, nikako, nikada bilo, niti će biti,, vjerojatno do trena dok mi to skroz više ne bude uopće napeto, iz bilo kojeg razloga. Najlakše (yeah, right) što sam uspio bilo je s nekim (možda polu-banalnim?) opisima kao npr. "Epic", što se tiče "plemenite buke" (zavisno od osobe do osobe, i samo zato što je možda jednostavnije/brže ako ne želim ići baš preduboko), ali ni to nije uopće dovoljno, skužio sam s vremenom, pa nekad idem dublje, a nekad samo kažem progresivni rock (što se tiče samog pitanja: "a što / koju mjuzu sviraš?", ako osoba nije baš previše upućena inače u te spike), pa ih ostavim nek briju sebi dalje.
Gle, sve to ima big time veze s (osobnim) emocijama (nažalost il' nasreću), izraz poput "Noble Noise Rock" (ili "Drama Rock") je kod mene dosta povezan i s nekim momentalnim flashevima, kad nešto doživim u nekom trenutku (bilo nešto svakodnevno ili više) na foru zvuka, mirisa, nečeg što osjetim ili vidim,, što me onda odmah pukne ili vrati u neki film/osjećaj od prije koji me obuzme dovoljno jako da postane važno i nezanemarivo u tom trenutku. – Važno, nezanemarivo, veliko, jako, nikako ordinary,, i sve to povezano/obučeno u neki (meni) jako jako dobar riff/melodiju,, – hmm, da, dobar i blizak opis "plemenitog" u (mom) muzičkom kontekstu,,, kontaš?, – ILI!?, pa, ili da te/ih posjednem i počnem puštati neke pjesme ili dijelove pjesama nekih bendova/autora gdje meni nešto zvuči plemenito...
Možeš li izdvojiti neki album na kojem si svirao, ne nužno s Gone Bald, kao najdraži? Ako da, koji i zašto?
Uh, jebate,,, pa ti ideš sve teže i teže,,, a gdje su BONOVI ZA CUGU, LEGA JEBOOOOOTEEEEEEEE!!!!!!!!!???????!!!!!!!!... Dobro je pitanje, tj. na mjestu,, ali mi je na njega bilo uvijek vrlo teško odgovoriti (javno?). Bilo bi dobro sad čuti/vidjeti komentare nekih fanova, pa i tebe, u vezi toga, možda bi mi pomoglo (who am I kiddin', naravno da bi) da "razvuzlam" jezik dalje,,, ;)
Kad se sve uzme u obzir, glazba, tekst, produkcija, imaš li osjećaj da si s nekim komadom već dosegnuo svoj vrhunac ili da se još penješ?
Nisam 100 % ziher što točno misliš pod "vrhunac", a i "komadom" (evo, probao te sad dobiti i na neki chat čak ;), ali da sam razočaran time što neke stvari/pjesme (ako si mislio samo na pjesmu pod komad, a ne i šire) nisu dovoljno dobro skužene i prihvaćene kroz povijest GB, da, to jesam,,. Naime, ja mislim da sam već imao "širih", da ne kažem potencijalnih aduta, za neke "izvan krugova" kontekste, definitivno (in my view/opinion), ali, koliko god bilo možda malo weird to napisati, istina je da mene nitko ne pita da li sam ja imao neke "hitove" il' ne, to ne odlučujemo mi, kako stoje stvari izgleda, nope,, sad mi je malo glupo nabrajati, ali reći/napisat ću samo, tko zna, zna, tko kuži, kuži,,, and yes, nije ni to dovoljno (generalno) uopće, ali nadam se da: "who's gonna laugh last" / "I told you so", ipak na kraju igraju – neku – igru?...
Anyway, da, ništa od toga ne odgovara na pitanja poput da li sam dosegnuo vrhunac (nečega) itd.,, i nije baš lako odgovoriti i na to, onako, jednostavno,, i malo je i dangerous možda odgovoriti/odgovarati na to, samo tako, ako još misliš nešto raditi na/po tom pitanju, ne?
Uglavnom, stojim iza toga da je svaki album na svoju foru drugačiji i svaki se po meni penje malo više i više,, e sad, gdje, i koliko točno?,, you tell me...
Što možeš reći o iskustvima s izdavačkim kućama koje ti/vam nisu objavile album? Je li bilo klišejskih odgovora u smislu »možemo surađivati ako se prilagodite ukusu širih masa«? I ako jest, jesi li ikad ozbiljnije razmišljao o kompromisu?
Dobro/važno pitanje,, a i (osobno) teško u neku ruku. U principu, koliko se ja sjećam, nije bilo baš točno takvih odgovora, ali da sam bio znatiželjan, jesam, fo'sue,,, baš me zanimala cijeli život ta spika, i (k)ako bih to isfurao, koliko bi to donijelo a koliko (stvarno) oduzelo?,, zanimljiva spika,, – naravno, i tužna i ružna u nekim slučajevima, – ali, ne, nisam to (u principu) još iskusio. Dakle, samim time bi ti donekle to i odgovorilo na (sub)pitanje, da li sam razmišljao/bio spreman na kompromis na tu foru, I guess?
A iskustva s labelima koji nisu objavili album?,, hmm, pa ono,, nije mi baš drago, if you get me,,, uopće,,, puno truda sam u prošlosti isfurao na guranje/slanje itd.,,, Većina ih nije ni odgovorila, pa kao, čovjek mora biti "sretan" kad/ako uopće dobije neki – bilo kakav – odgovor, na kraju se na to svela spika. Anyway, nisam više u tome,, nemam više ni energije ni volje ni snage,, ako netko hoće, nek se javi.
Malo bizarnosti – kad bi morao birati između toga da više nikad ne sviraš svoju i da više nikad ne slušaš tuđu muziku, za što bi se odlučio?
Bizarnost je nekad totalno kul, you know it,,, but, djud!?,, ;) Uh,, pa, ovo "I" me malo muči,, if you get me?,, nekako me jako vuče spika na "ILI", but, it seems you like urgency?,, pa OK, ajd, nema frke (I guess?).
Trebao bih ja biti prvo (bar samo) dobro, s nekim stvarima u životu, poprilično sam siguran, da bih mogao "nonšalantno" dati odgovor na to, bez obzira na to je li odgovor tebi, ili "for real"... Trebao bih biti ispunjeniji i sretniji u životu da bih mogao odgovoriti sigurno i jednostavno, ali ja to nisam.
No, ako bih morao,, ili, ajmo reći, ako bih bio ispunjeniji i sretniji u nekim drugim stvarima van mjuze i GB, onda bih (ako već moram) izabrao frickin' prvu opciju, ne zato što mi je (više) toliko napeto slusati tuđu (nečiju) mjuzu, nego ono, više na koliko sam % s voljom, energijom, itd. itd. itd.,,, za gurat dalje. BUT!, ako ipak želiš nekakav (koliko-toliko) "happy end", a ne ovu depru koju sam sad izbljuvao na ovom pitanju, onda bih mogao odgovoriti da, hoću-neću, ja tako i tako ne bih ni mogao prestati sa svojom mjuzom,, kao prvo: zato što je to najvjerovatnije taj, THE gift koji sam ja dobio za svoj život i vrijeme koje imam u ovome životu, a svatko, ili skoro svatko, je rođen s nekim talentom koji mu je poklonjen, i samim time i svrhom za taj talent i taj život,, nekima uspije to ispuniti u potpunosti, nekima onak', komsi-komsa na pola, a neki i ne uspiju razviti to, a kamoli uopće skužiti (zbog okolnosti ili...) da su ipak i oni darovani, što je, naravno, po meni, baš jako tužno.
A kao drugo: bez obzira na to da li je to stvarno moj osoban purpose ili ne, u meni se to skuplja, hoću-neću, i to mora izaći nekako, na nekakav način, nekad,,, tako da, evo, dobio si ustvari na kraju od izbora samo jedne stvari u pitanju, odgovor i mogućnosti za oboje,,, – you. lucky. bastard. –
Trideset jednu godinu živiš u Amsterdamu, ali u međuvremenu si redovno boravio i u Hrvatskoj – što su, iz perspektive muzičara i emigranta, prednosti, a što mane zapadne Europe?
Moja spika s Hr. je uvijek bila heavy, al' ne na neke generalne ili aktualne spike i probleme tamo, nego moje, osobne, emotivne,, melankolične,,, i ne, nisam nažalost redovno boravio u Hr., dolazio sam kad sam mogao, samo onda,, što mi nikada nije bilo dovoljno, i uvijek sam gutao (velike) knedle kad god sam se morao vraćati iz Zagreba u Dam. Anyway, to se ipak sve nekako promijenilo s vremenom (for better or for worse), i u zadnjih par godina sam ipak uspio isfurati neku malo bolju "vagu",,, neki su sretniji zbog toga, neki ne, neke boli k... itd.,, ali meni je puno značilo.
Prednosti Hr. su definitivno to što frickin' alter/underground/better taste scena, nije otišla u totalni k.... kao recimo u NL, i tko zna gdje još,, nije sve otišlo samo na jeb... pozerstvo, komercijalu, hipsteraj i tri trokur.. i to govorim samo kao neka publika, ne ulazeći u spiku perspektive muzičara and all that,, Čovječe, koliko je (barem meni) bilo clear da se u jednom momentu sve promijenilo, tj. da se odjednom u Damu sve počelo pogoršavati što se tiče neke alternative, a u isto vrijeme u Zg svaki put kada sam došao, neki novi klub/birc/squat, što god, se otvara i ima alter/underground svirke, otvoreni za bendove na turnejama itd. itd.,, Ili, još i bolje, oni koji su postojali duže, nisu se prodali... kao recimo u Damu,, (ne sva mjesta, ali stvarno je dosta propalo tamo po tom pitanju).
U Hr. je uvijek postojao dobar ukus, i boli me kimba što god netko misli,, but that's the fact,, i to je, meni se čini, i ostalo, dok u nekim drugim zemljama nije. (Evo recimo ti si iz Osijeka, koji ima jeb.. taste za mjuzu!,, uvijek je imao, i nekako se nadam da će uvijek i imati,, i žao mi je da je 'momentalno' tako kako je, tj. da nije kako bi trebalo/odgovaralo/bilo zadovoljavajuće za sve, da se nema baš prostora, ljudi, itd.,, za to isfurati, onako kako bi to pasalo i ljudima, i gradu.)
A što se tiče prednosti ili mana zapadne europe iz perspektive muzičara, or otherwise, (jer o 'emigrantu' sam već odgovorio I suppose?) hmm, a gle,,, ne znam ni sâm da li da idem sad u neku dubinu ovoga ili ne, i koliko?, i/ili da li sve ipak ostaje na nekim tipičnijim banalnijim odgovorima/mišljenjima, poput onog da je vani bolje zbog ovog i onog i bla bla bla,,,,?
U svakom slučaju, mi (bend) smo actually i otišli iz Hr. i došli u NL '94. radi tih mogućih-famoznih-sanjivih "prednosti", i,,, koliko nam je to zapravo na kraju donijelo?,, hmmm, to je stvarno diskutabilno,, onako, skroz,, gore-dolje, lijevo-desno,,,. Što se tiče "muzičke karijere", nastavlja se i dalje pitanje kroz godine, da možda ovo stvarno i nije bilo pravo mjesto za pokušati ISFURATI (underground/alternativni) band, ako već odlaziš iz svoje zemlje i pikiraš na to, ali, nije baš da smo imali ne znam kakvih drugih opcija.
A što se tiče nekih drugih stvari generalno, a ono, da, naravno da je bilo (i da ima) pluseva, ali to su sve žrtve i kompromisi, uvijek bili, i uvijek ostali.
Velik si filmofil. Vidiš li se ikako u pisanju glazbe za film?
The closest I've got,, je bila jedna umjetnička predstava u A'damu, za koju sam solo svirao background soundtrack uživo, pa onda naravno sve live svirke i performansi koje sam imao solo kao Razorblade Jr. (a bilo je zasigurno i momenata s "De Reizende Verkoper" i "Pink Noise Quartet"), i GB mjuza koja je korištena u svrhu par dokumentaraca o GB kroz godine. Možda je i bilo još nekih sličnih situacija, but then again, ja i tako i tako imam osjećaj da moj cijeli život privatno ima neki soundtrack koji svira u pozadini,,, da li je to moja mjuza ili ne?, to ne znam još, sve do odjavne spice...
Najnoviji album, The Survival Show (2025.), objavljen je, kao digitalno izdanje, taman u roku da se i njime obilježi trideset godina postojanja Gone Bald. Jesi li zadovoljan konačnim rezultatom? Snimanje je potrajalo...
Vrlo sam zadovoljan konačnim rezultatom, naravno da kao i sa svakim takvim pothvatom i misijom do sada (a ovo se zasigurno može nazvati misijom), i kao i sa svim stvarima inače u životu, uvijek ima neki (mogući) post/after "what if?" ili, "Coulda Shoulda Woulda", ali, ne bi trebalo gubiti vrijeme (još i) na takve stvari u životu. U nekim momentima je bilo poprilično iscrpljujuće, a u drugim kao neki jako dobar food, za koji jednostavno ne možeš da ne tražiš/želiš repete...
Moj prijedlog je bio i ostat će, da svatko tko želi znati više mora shvatiti da je cijeli "package" albuma jednako bitan, da je sve to jednina, i mjuza, i lyrics, sve što sam napisao u liner notes/credits, (da, čak i zagonetka!), a bogami i artwork,, sve ima svoju važnost i priču, zapakirano u jednu cjelinu.
Ima li naznaka da bi ponovno mogao okupiti bend? Odnosno, s obzirom na trenutno stanje, možeš li predvidjeti skoriju budućnost Gone Bald?
Ne mogu predvidjeti budućnost GB, ni skoriju ni daljnju, mogu samo nastaviti sanjariti i željeti, kao i za ostale stvari,,,. Plan je bio da, ako ću ikada nastaviti svirati dalje u nekoj bendovskoj postavi s GB, da ću onda tražiti nove članove u Zg/Hr., ali, pošto sam izgubio s vremenom dosta energije, živaca, vjere i volje, stvarno mi se više iskreno ne da "vući nekog za rukav",, a i nakon svih silnih patetičnih raspada i odlazaka članova kroz godine, postao sam mnogo pažljiviji i izbirljiviji što se tiče toga kome ću ponovno dati svoju vjeru, trud, šansu i mogućnost,, što me naravno dovelo do toga da je proces traženja/regrutiranja sporiji nego što bih ja to volio i htio,,, Bummer, no nisam odustao.
I za kraj, zahvalio bih se tebi, onako, pošteno, za sve razumijevanje, vjeru i strpljivost koju si imao čekajući na ovaj intervju, i, bez obzira na "bonove za cugu", kod mene si zapisan za bar jednu litru i vodu, a nakon nje ćemo vidjeti što, gdje, koliko, i kako dalje...
Autor fotografije: Wouter Coomans
