P

6. lipnja 2025.

Pas i mačka

»Ubit ću te kao kera«, »prebit ću te kao mačku«: u Rječniku hrvatskog jezika (Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb, 2000.) ker je samo pas, dok se Vladimir Anić i Ivo Goldstein (Rječnik stranih riječi, Novi liber, Zagreb, 2000.) slažu s Bratoljubom Klaićem (Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1990.) da se radi prvenstveno o psu općenito, a da se značenje može suziti i na lovačkog psa, s tim da Anić i Goldstein znatiželjnike u pogledu etimologije upućuju na kerber, a Klaić tvrdi da je postajanje riječi neutvrđeno, no da vjerojatno postoji izvjesna veza s latinskim canis (eto vraga: Ivan Esih riječ ker opušteno navodi u Rječniku turcizama (Vlastita naklada, Zagreb, 1942.)); dakle, ubiti kao (lovačkog) psa, prebiti kao mačku, tako naš narod, a objašnjenja vjerojatno ne treba tražiti u drčno podrepnoj povijesti jer da su i narodi koji su stoljetnim stoljećima uglavnom bili s onu stranu lizanja čmara u svojim jezicima utoplili frazeme ako ne jednakog a ono vrlo sličnog značenja. Visina uvjerljivosti prijetnje, visina njezine niskosti, proizlazi iz visine njezine zamislivosti, a ta je zamislivost u slučaju »ubiti kao psa« i »prebiti kao mačku« stabilna kao ražanj za odojče na prijateljskoj utakmici nogometnih klubova od druge lige nadolje: borci za prava životinja znat će točne podatke, ali i ovlašan pregled crnih kronika jasno daje do znanja kako različiti oblici mučenja, kao i sama ubojstva, njih, životinja, ovdje pasa i mačaka, unatoč u Kaznenom zakonu deklarativno predviđenim opcijama zatvorskih kazni, uglavnom prolaze uz ukoriće, uvjetne kaznice, koji satić rada za opće dobro ili novčane globice, a da bi do tih pišurija od kazni uopće došlo, prvo je potrebno, je li, nekoga osumnjičiti, što često i nije najlakši posao na svijetu, sve i ako mu policija posveti dovoljno pažnje (mučenje i ubijanje životinje kaznena su djela za koja se goni po službenoj dužnosti), a onda i dokazati krivnju, što također nije mačji kašalj, naročito ako je posrijedi trovanje; stoga, minimalan strah od kazne. Drugi bi potporanj ražnja zamislivosti bilo obećanje bestijalnosti, poživotinjenja, gdje se radi o poprimanju osobina divljih životinja, pa to još u odnosu na one domaće, jer tko još ubija »kao divljeg psa« ili »kao bijesnog psa«: ako ti kažem da ću te ubiti kao psa, ja ti podmećem predodžbu da sam u stanju ponijeti se kao zvijer (negonjena nagonom za preživljavanjem), da do »nižih« oblika života držim koliko do zrna riže pa da ni ti, uspoređen s takvim jednim »nižim« oblikom života, nisi izuzetak; izbačene scene obuhvaćaju npr. prizor u kojem pas kojem težina ne prelazi 15 kg nehajno šetucka dvorištem te ga ja, kao na odojčetu dokazani stokilaš, isprva radosno zazovem, a kad on podjednako radosno dohita do mene, zbičim mu metak ili sjekiru u glavu. A mačke, pa one su u prosjeku još sitnije, samim tim manje dostojne života, a i ima ih, fala bogu, kote se ko blesave, i ako mi se koja zamjeri, ma može ona brzati i vijugati i čarobirati tom gumenom kičmom, ali kad mi dopadne šaka, malo hrane u zdjelicu pa da vidiš, kad mi dopadne šaka, pa jedna šamarčina preko brkova, pa jedan šut, felšani, pa da vidim da se onda dočeka na noge. I treći potporanj ražnja, zapravo tendica razapeta, za slučaj kiše, iznad ražnja: u prijetnji da će se koga ubiti kao psa ili prebiti kao mačku postoji jedno fantomsko ogledalce iskustva, tanana fantomska nit povijesti bolesti, nekako se dade naslutiti da izricatelj te i takve prijetnje, zahvaljujući sakatosti svojeg duha, zaista ima iskustva u ubijanju pasa i prebijanju mačaka. A na ovoj crno-bijeloj fotografiji pas i mačka gledaju se kroz rešetkastu ogradu, pas možda tzv. rasni, mačka sigurno mješanka, pas u više radoznaloj nego ratobornoj pozi, uhvaćen glave okrenute od fotoaparata, mački rep podignut i uvijen, a dlaka joj opuštena, ne nastoji se prikazati većom nego što jest, dakle situaciju ne procjenjuje kao potencijalno konfliktnu (možda upravo zbog ograde uskost razmaka čijih rešetki ne bi dozvolila prolaz psu), u očima joj Bloody Mary (sok od paradajza – oprez, votka – strah), spremna je.

Autor

Ivan Zrinušić

Kategorija

Ulomci - Domaći autor