Književna agentura u Hrvatskoj? U Sandorfu su se toga prvi sjetili pa danas, uz sijaset objavljenih djela živućih hrvatskih autora, intervju s ocem Alana Forda, analizu Meistera Eckharta, Valjarevićev Komo, izbor iz Krležinih dnevnika te prijevode Arendt, Gravesa, Deleuzea, Foucaulta i Varufakisa, u bijeli svijet šalju Perišića, Karakaša, Nuhanovića, Međurečana..., a urednici Darko Milošić i Ivan Sršen i sami potpisuju koji naslov.  

Možete li se, za početak, osvrnuti na svoje motive za pokretanje nakladničke kuće? I što Vas raduje u tom poslu? 

Još kao student počeo sam raditi u jednoj zagrebačkoj knjižari, koja je bila dio male izdavačke kuće (koje danas više nema). A ako zavolite rad u knjižari, što se meni odmah dogodilo, nikada vas kasnije ne napusti entuzijazam i izdavaštvo doživljavate kao neophodnu privrednu granu namijenjenu opskrbljivanju knjižara dobrim knjigama, kao što npr. vinar razmišlja o vinogradarstvu…

Smatrate li da se u hrvatskom izdavaštvu suštinski nešto promijenilo od vremena u kojem ste počinjali do danas? Ako da, što?  

Više se ulaže u marketing, postoje društvene mreže na kojima vladaju neki drugi 'opinion-makeri' od onovremenih. Ono vrijeme mi je možda draže i bliže, ali i ovo ima svojih prednosti. S Internetom je nastupila velika demokratizacija čitanja i u tili čas možeš ustanoviti postoji li, na primjer, prijevod neke važne knjige koju tražiš, a zatim vjerojatno možeš do nje relativno lako i doći. Domaći izdavači toga su svjesni, i nastoje pratiti svjetska kretanja puno više nego prije.

U čemu vidite manjkavosti, a u čemu prednosti hrvatskog u odnosu na drugačije uređena tržišta? Što mislite o sustavu državnih potpora nakladništvu?   

Manjkavost je trajna recesija naše ekonomije i česta autocenzura, sve logične posljedice ovdašnjih politika. Prednost je što se na malom tržištu skoro svi poznajemo pa tako hrvatski izdavač može relativno lako uspostaviti suradnju s najboljim prevoditeljima, redaktorima, ilustratorima i, naravno, autorima. Države potpore su važan dio opstanka našeg izdavaštva i sustav koji imamo treba održati i nadograđivati. On je preduvjet slobode umjetničkog izražavanja na spomenutom malom tržištu.

Koje edicije danas postoje u sklopu vaše nakladničke kuće i kakva izdanja u njima objavljujete?  

Imamo više edicija: hrvatska i ex-Yu književnost, europska i svjetska književnost, povijest, filozofija, glazba, politika, sociologija, antropologija, strip i još nekoliko posebnih izdavačkih nizova koji nisu samo organizirani jednopredmetno. U tim izdanjima objavljujemo gotovo sve književne i publicističke žanrove i rodove, kao i znanstvenu i stručnu literaturu. Sve što smatramo da treba objaviti.

Tekuća godina, to je već dugo jasno, bit će obilježena koronavirusom. Kako ste se prilagodili novim okolnostima i u kojoj je mjeri epidemija uopće utjecala na rad i poslovanje vaše kuće?  

Koronavirus je sve promijenio. Štoviše, toliko je promijenio pristup životu svih nas da smo prihvatili i prepoznali koliko je naš, ma koliko tehnološki napredan, svijet ipak ranjiv i zapravo vrlo krhak. Prilagodba tome je kao prilagodba vožnji bicikla niz opasnu strminu bez kočnica. Epidemija je utjecala na naš mali kolektiv na neobičan način. Postali smo bliskiji međusobno, ali smo se više zbližili i s našim čitateljima, koji nam se više izravno obraćaju, pitaju za nadolazeće naslove, hvale nas i kritiziraju, predlažu i agitiraju za svoje najdraže pisce. 

Kako vidite budućnost hrvatskog izdavaštva? Koliko će problema imati nakladnici protegnu li se tzv. restriktivne mjere i na veći dio sljedeće godine?    

Izdavaštvo će u tom slučaju biti samo mali dio globalne gospodarske krize. Doista je nemoguće prognozirati. Vjerujem da će kraj pandemije, kad god da se dogodi, unijeti novu energiju i u izdavački život. A dotad je jedan od važnih instrumenata preživljavanja upravo – knjiga.