Živim u kutiji.
Netko je probio rupe
pa ponekad prosijava svjetlost
i ulazi zrak.
Malo se krećem.
((Debljam se.))
Bakini pilići žive u kutiji.
Krevet im je piljevina.
Sunce im je žarulja.
100 watta
majčinske ljubavi.
Sjedim i cvrkućem.
Na grani ne,
nahrani me.
Cvrkućem.
Usta su mi gladna,
ova žica je hladna.
Utopli me,
otopi me,
utopi me.
Baka je pilićima
škaricama rezala nožice.
Ostajali su krvavi tragovi
na bijeloj pilovini.
Ovo su moji pilići,
rekla je tako baka susjedi.
U laži su kratke noge.
U kutiji žive mali žuti ljudi.
Jedu, griju se, piju i spavaju.
Po noći nastupaju.
Imaju svoj cirkus.
Iz daljine zvuci
hiljadu doboša Darkwooda.
Jedan doboš povede,
orkestar prihvati.
Sve su glasniji.
Tuš!
Znaš što se desilo?
Pile se objesilo!
Na trapezu.
Visilo je tako cijelu noć.
Baka je skinula
akrobatsko pile
i dala ga maci.
Maca popapala
jezik.
U raljama mačka Marka
krckaju pileće koštice.
Mačak Marko,
ukroćeni lav,
spava u bakinim čizmama.
Repom kao korbačem
bičuje dosadne muhe.
Kao mačem,
repom siječe zrak.
Živim u gajbi.
Promolim samo
gologlavu glavu,
između dvije šipke
dugi vrat.
Lijevo — desno,
lijevo — desno,
naprijed — nazad,
naprijed — nazad.
Jedem i pijem.
((Debljam se.))
Gledam.
Vidim ruke starije žene,
vidim ruke jako stare žene,
vidim ruke starijeg čovjeka,
vidim ruke dječaka.
Hrane me.
Ljubav je to!