Svojedobno se lomiše koplja da li su The Silver Jews off projekt Pavementa ili obratno; ruku na srce čini mi se da su The Silver Jews stariji ali Pavement je definitivno slavniji bend, što god to ovdje značilo. David Berman i Bob Nastanovich, s Malkmusom ili bez njega, definitivno znaju napraviti višesmjernu, iskidanu, dvožičanu pjesmu. Nedavno je objavljen i novi Malkmus, pa će svi koji su skloni komparacijama imati što uspoređivati. Malkmus na 'Tanglewood Blues' svira gitaru u svim pjesmama, a društvo mu, pored Bermana i Nastanovicha, prave Will Oldham, Paz Lenchantin iz A Perfect Circle i Papa M, Duane Davison iz Jesus Lizard, prateće vokale pjeva Bermanova supruga Cassie, a klavijature Tony Crow. Berman je u razgovoru s novinarom Billboarda rekao kako je svima njima nakana bila napraviti hard rock album, u maniri Black Sabbatha ili Ozzya solo. Sound koji zatičemo na 'Tanglewood Blues', naravno, udaljen je od Sabbatha svjetlosnim godinama, jedino što je već na prvo slušanje evidentno da je usviraniji u odnosu na prošli, ali bit će da je to ipak u vezi s ovom respektabilnom ekipom, negoli utjecajima. No ova sviračka propulzivnost Jewsima nije oduzela nimalo disleksičnosti, dapače. U instrumentalnim međuigrama, koje su same po sebi mali dragulji, u permanentnom razilaženju nota i notnog sistema, smještena je bit njihove glazbe, koja kao da je odsvirana malo pored mjesta na kojemu je trebala biti svirana. Skladbe im vrve pukotinama, a da ih usporedimo s npr. stanogradnjom, za ove bi se pjesme, posebno uspjelije momente u 'Punks in the Beerlight' ili 'Animal Shapes', vjerojatno reklo kako imaju ogroman dnevni boravak, ponekad doduše izgrađen na račun spavaće sobe, no ima i za to opravdanja: svi spomenuti autori i inače, a ne samo ovdje, zvuče kao da je u njihovu slučaju nesanica legitiman dio ekskluzivna talenta, gotovo pa poseban pogled na svijet, a ne nekakva kazna ili bolest.