Da je kojim slučajem moguće nacrtati osjećaje koje izazivaju knjige poput 'Kako čitati strip' Scotta McClouda, mislim da bih nacrtao ogromno Sunce i plažu dupke ispunjenu plavušicama. Mrska riječ teorija, oko koje se i u nas i u bijelom svijetu skuplja valjda najveća moguća količina lovaca u mutnom, malokad je ovako praktična kao kod ovog pragmatičnog Amera. Scott McCloud bio je relativno nepoznati autor stripova koji se domogao svjetske slave načinivši strip o stripu. Odmah na početku McCloud kreće s malo biografije: kao klinac nije odmah otkrio strip, misleći poput većine kako se radi o trivijalnoj zabavi, no negdje koncem osnovne škole bio je usisan u svijet o kojemu je uskoro postao ovisan. Godine i godine utukao je vježbajući crtanje, sanjajući da jednoga dana i sam postane afirmirani strip autor, osjećajući da se u stripovima krije 'neka skrivena moć'. Naravno, kaže, 'da sam znao kako su stripovi najčešće sirova, jadno nacrtana, polupismena, jeftina i potrošna dječja zabava, ali, ne moraju biti!' Mi, nastavlja McCloud, preusko definiramo sve što strip može biti. Potencijal koji strip u sebi ima je 'neograničen i uzbudljiv'. S te vas točke Scott McCloud povede na putovanje. McCloud strip definira kao niz crteža i drugih slika suprotstavljenih u namjerni slijed, s namjerom prijenosa informacije i/ili izazivanja estetske reakcije u čitatelja. Početke stripovskog izazivanja eseteskih efekata datira već u Egipćana, koji su svoje 'stripove' (to jest priče koje su 'pripovijedali') iznosili odozdol prema gore u cik-cak liniji, s početkom u donjem lijevom kutu. No pravi se početak stripa ipak povezuje s pojavom tiskarskog stroja. 'Izumom tiska umjetničku su formu dotad dostupnu samo bogatima i moćnima mogli najednom uživati svi'. Otac modernog stripa je Rodolphe Töpffer, 'čije su satiričke priče u slikama, nastale sredinom 19. st., a uključuju karikaturu i okvire kadrova te prvu međuovisnu kombinaciju riječi i slika nastalu u Europi'. No Töpffer je na svoj 'izum' gledao svisoka, kao na puki hobi, iako je i npr. jedan Goethe imao o ovom novom izražajnom obrascu vrlo visoko mišljenje. Goethe je smatrao da bi Töpffer, kada bi se obuzdao i birao manje frivolne teme, stvorio djelo onkraj svih predodžbi. No strip u današnjem značenju te riječi javlja se s dolaskom 20. stoljeća. Spočetka su se čak i sami autori stripova zbog negativnih konotacija stidjeli nazvati autorima stripova, nego su radije opisivali sebe kao 'ilustratore', 'komercijalne umjetnike' ili 'karikaturiste'. Poglavlje o vokabularu stripa osim jezikom bavi se i specifičnim mutacijama sripovskog jezika, oblicima tih slika. Karikatura je, piše i crta McCloud, 'forma amplifikacije kroz simplifikaciju'. Stilizacijom slika postaje sve apstraktnija, detalji ne nestaju nego se usredotočujemo na one koji su specifični. Što je lice stiliziranije, karikaturalnije, to više ljudi opisuje. Raspon stripovskog izraza McCloud ilustrira piramidom. Na vrhu je 'razina slike' u donjem desnom uglu je 'jezik', a lijevo je 'stvarnost'. Tako imamo strip koji vjerno preslikava realnost, poput 'Princa Valijanta', do stripova s krajnje stiliziranom realnošću, poput npr. 'Mačka Felixa'. No na ovom mjestu McCloud progovara i o ostalim vizualnim umjetnostima, rekavši kako njihova čitava povijest ulazi u prostor ovako zamišljene piramide. Monet je svoj slikarski stalak postavio uz lijevu stranu, i radio realistički, Mondrian se svojim apstrakcijama smjestio na vrh, dok je npr. Matisse na desnoj strani piramide. Kao i ostale umjetnosti, i strip živi posuđenim životom, šlepa se na vašu imaginaciju. Ono što je vrijeme za film, to je prostor za strip. Između crtežima ispunjenih kvadratića, to jest tih odvojenih prostora zjapi tzv. 'jarak'. Njega različiti strip autori različito premošćuju. Procentualno najčešći tip prijelaza je s radnje na radnju. Tako je u 65% slučajeva. Prijelaz sa subjekta na subjekt je u 19% od ukupnog broja. Grafički uzorci stripova različitih autora pokazuju vrlo slične omjere. McCloud se pita je li tu na djelu zakon univerzalne proporcije ili nešto drugo, npr. sličnost žanrova. No kod Japanaca je drugačije. Kod njih je omjer između prijelaza iz radnje u radnju i prijelaza iz subjekta u subjekt gotovo identičan. Japanci se nizom sličica služe ne da bi prikazali protok vremena, nego prije da bi ga zarobili u tim međusobno razasutim momentima. Vrijeme tamo kao da stoji, a čitatelj/gledatelj kontemplativno uživa u prikazivanim prizorima. McCloud daje objašnjenje: tradicionalna zapadna umjetnost orijentirana je prema cilju kojemu je sve podređeno, dok je Istok oduvijek obilovao djelima labirintske i cikličke strukture, a japanski strip je nasljednik te tradicije. U Japanu je po mišljenju McClouda strip umjetnost više nego igdje drugdje. Ovakav odnos prema vremenu određuje i dužinu japanskom stripu, koji često obaseže nekoliko tisuća stranica. Jednaku pažnju McCloud posvećuje percepciji i fenomenu suučesništva između čitatelja stripa i stripa. Duhovit, sklon šali, kaže, vaša imaginacija ubija po stripovima, vi ste taj koji je odlično (i odlučno) držao onu sjekiru! Na naslovnoj strani kao svojevrsni podnaslov iz stiliziranog autoportreta samog autora izlazi jedno od određenja stripa kojim se također bavi ova knjiga, a to je definiranje stripa kao 'nevidljive umjetnosti'. Ili je McCloud možda mislio umjetnosti nevidljivog? Onoga što se ne vidi na površini, a jedinstvenim je jezikom stripa lako prenosivo na čitatelja? I što strip čini legitimnim nasljednikom i nastavljačem ostalih umjetničkih tradicija...Ovo je vrlo grubo prepričavanje tek djelića entuzijazma i pozamašne erudicije koju je Scott McCloud demonstrirao u svom djelu. Šteta što se u Osijeku ne može nigdje kupiti 'Kako čitati strip'! Iza objavljivanja kao dobri duh stoji legendarni Darko Macan, a vi, dragi čitatelji, koje možda zanima ova deveta umjetnost, ili vam bi se eventualno moglo učiniti napetim pogledati kako 'izgleda' teorija stripa, imate, ugrubo, dvije mogućnosti. Jedna je da knjigu kupite preko www.superknjižara.com. Druga je da odete na net i tamo ukucate http://mcn.blog.hr/, a ostalo će vam se kazati samo. Nije skupa, meki uvez je oko sto kuna, tvrdi pedesetak kunića više. Edukacija koju McCloud pruža definitivno opravdava svoj povod ( i kao svaka prava poduka, obilato ga istovremeno i nadmašujući), a strip nastao iz ovog jedinstvenog elaboriranja forme samom formom slatki je i dopadljivi prozor u svijet čovjeka koji zna što u ovom životu voli. Za kraj, evo riječi samog autora, u razgovoru prije nekoliko godina objavljenom u časopisu za strip 'Kvadrat': 'Ako stripove ogoliš do njihove esencijalne ideje, kao i sve što ima široku metaforu, postoji cijeli jedan svemir mogućnosti, i smatram da ih vrijedi istraživati dalje. Ne osjećam veliku potrebu da odlazim izvan tih parametara i da se igram multimedijom jer je za mene ovo istraživanje od čiste ideje tako bogato područje da bih u istraživanju mogao provesti stotinu života'.