Kako je u ovim postmodernim vremenima erudicija devalvirala! Nekoć su sveznalice uređivali enciklopedije i osnivali države, danas smišljaju pitanja za kvizove. Enciklopedista kao cirkusant ili scenarista spektakla za mase, namjesto prosvjetitelja koji je vatru znanja donosio u gradove, tako se pretvorio u suprazabavljača globalnoga sela. Sve za dolar, pjevalo je Bijelo Dugme, a pisci i erudite u Lijepoj našoj, miljama udaljeni od bilo kakve mogućnosti zarade ozbiljnijega novca, raštrkali su se po novinama, upravnim odborima, visokim i niskim učilištima, a oni nešto poletniji, kao Renato Baretić smišljaju pitanja za kvizove. Čovjek, naime, sudjeluje u kovanju pitanja za 'Milijunaša', i tako zarađivanim novcem predstavlja novo poglavlje u povijesti spisateljskog pečalbarenja u nas. A Baretiću enigmatičnost i inače ide od ruke. Pažljiviji pratitelji hrvatske književne i novinske scene morali su čuti za ovog apartnog tipusa. U vrijeme uspostave države u kojoj živimo, u slavnim danima kada je i staro i mlado hrpimice hitalo iz svih dijelova Hrvatske prema Zagrebu, Renato Baretić je poput jegulja kada se zapute prema Sargaškome moru, na nemalo čuđenje svojih bližnjih i daljnjih, preselio u Split. Ni po muke, mogao bi netko pomisliti, čovjek je jednostavno otišao iz grada u grad, no tko god znade kako je ovdje, znade također da mi imamo samo jedan grad, kojemu je ime Zagreb. Takva nam je politika, takva nam je ekonomija, a takvi smo bogme i mi. Na moru je uz novinarske poslove koncem devedesetih napisao knjigu pjesama,'Riječi iz džepova', koja je dobila solidne, čak i vrlo dobre kritike; njenu bi se sintaktičku bravuroznost moglo prispodobiti čarobnjaku Slamnigu, što nekoliko kritičara nije propustilo istaknuti, da bi Slobodan Prosperov Novak u svojoj (naravno!) ekscesnoj 'Povijesti hrvatske književnosti' kao poseban kuriozum, još jedan koji se može vezati uz Baretićevo ime, iznio podatak da je cijeli tiraž knjige-rasprodan! 'Osmi povjerenik' njegov je roman prvijenac, koji u najboljoj baretićevskoj maniri nastavlja sa iznenađenjima gotovo na onom mjestu na kojem je stao sa svojom zbirkom pjesama. Prije svega, 'Osmi povjerenik' je u poplavi quaziambiciozne a izvedbeno sasvim prosječne proze upravo fascinantno opušten tekst, koji svoje ključne stvari izgovara kao usput, a zapravo vrlo precizno i potentno, isto kao što mu je zafrkantski gard knjige koja govori ozbiljne stvari drukčiji od svega napisanoga u domaćoj prozi unazad nekoliko godina. Čovjek koji je dovoljno pametan da smišlja pitanja za mučiti naciju očito je inteligentan i kada tu istu naciju treba razonoditi. Povijest smještanja radnji raznih književnih rodova po otocima stara je kao književnost-od Odiseje, preko Shakespearea pa sve do Huxleya otok je bio mjesto na kojemu su se propitivale osnove civilizacije kojoj pripadamo. Kod Homera na otočju smo bili svinje, u Shakespeareovoj 'Oluji' kušali smo granice vlastite imaginacije, dok smo na Huxleyevom otoku probali biti pametniji od samih sebe. Kod Baretića svega toga nema. 'Osmi povjerenik' umjerena je satira sa elementima distopije na recentni egzistencijalni trenutak u Republici Hrvatskoj, čiji je politički eko-prostor zagađen skandalima, farsama i namještaljkama, od kojih jedna ispadne presudna za Sinišu Mesnjaka, koji 'po kazni' biva poslan, kao osmi povjerenik po redu, na otok Trećić. Ako ne znate gdje je to, nije ni čudo: to vam je jako daleko, iza Prvića i Drugića, koji isto nisu baš blizu. I tamo upada u čitav niz komičnih zgoda koje na koncu rezultiraju nomadiziranjem i podomorodljavanjem našeg bivšeg perspektivnog političara, koji na Trećiću pronalazi svoj mir. Na jezičkoj razini roman je pravo osvježenje, likovi mu djelomično govore na lucidnom i unikatnom jezičkom izmišljaju koji je skrpan od dalmatinskih talijanizama i anglizama s australskim izgovorom- na otoku žive umirovljenici koji su svoj radni vijek proveli u Australiji-a sve to prošiveno je hrvatskom sintaksom. Uživajte!