Ovo je ljeto idealna prigoda za čitanje Houellebecquovih romana. Autor je sada u svom zenitu, sada je njegovo veliko podne-već nagodinu moguće je da ćemo imati nekoga drugoga tko će jednako (ne)sretno kao on izazvati polemike i nesporazume. Njegovi kao da su daleka jeka onih već viđenih-naime i (doista velikoga) Salmana Rushdiea progonili su Arapi, samo što su tada imali ozbiljnije namjere jer je i uvreda bila veća-bio je «uvrijeđen» Prorok, rasprave gotovo da nije bilo nego je pisac svoju ucijenjenu glavu desetak godina skrivao u bunkeru. Ovaj puta je bilo lakše, izgleda da su svi pametniji, da su nešto naučili-Houellebecq je cijenu platio nizom ispričavajućih intervjua i preseljenjem u Irsku. U Francuskoj živi preko pet milijuna ovih osjetljivih specimena koji ne znaju za šalu. Na stranu «licentia poetica» i svaka teorija romana. Na stranu i kontekst: njegov junak proklinje muslimane nakon što su mu islamski teroristi ubili idealnu ljubavnicu.Tko je Michel Houellebecq? Rođen 1958. godine; otac alpinistički vodič, majka anesteziologinja; rano odbačen, odrasta s bakom, čije prezime uzima. Kao «neprilagođeni» imao nekoliko boravaka u psihijatrijskim ustanovama. Po struci inženjer agronomije, po zanimanju činovnik (sve do prije nekoliko godina). Doživio je planetarni uspjeh, preveden je na tridesetak jezika, a knjige mu se prodaju u milijunskim nakladama Njegov prvi roman «Širenje područja borbe», objavljen 1994. godine kod nas je izašao u časopisu «Europski glasnik 6/2001», uz nekoliko rasprava na temu Houellebecqa i «houellebecquizma». «Elementarne čestice» iz 1998. prevedene su prošle godine, da bismo napokon dobili i «Platformu». Pročitate li sve tri knjige vidjet ćete u kojoj je mjeri cijelo njegovo djelo «work in progress». Isti junak sa istim potrebama u gotovo identičnim situacijama. U «Širenju područja borbe» subjekt je u očajničkoj potrazi za seksom sa bilo kojom ženom. Seks bez ljubavi. U «Elementarnim česticama» kroz demistifikaciju seksualnoga liberalizma (napose onoga iz šezdesetih godina prošloga stoljeća) isti taj subjekt stiže do ideje o raju klonova, posljednjoj oazi bespolnog bratstva pomirenog sa nemogućnošću neograničenog seksa. Ljubav bez seksa. Ta je tema privukla jednog drugog pisca bestselera, poznatog filozofa Petera Sloterdijka, koji je za ovu knjigu i njen sterilni kraj rekao da je to jedini logičan završetak Hegela i hegelijanstva. Totalna teorija. «Platforma» sjedinjuje ljubav i seks u idealnoj vezi koju ovaj isti tip svijesti ostvaruje sa djevojkom Valerie, koja je toliko «idealna» da će pažljiviji čitatelj pomisliti kako Houellebecq opisuje lutku. A to mu je zamjerano: likovi koji su kao makete, tekst koji je «bez stila» itsl. Houellebecq je toga svjestan. U jednom razgovoru za novine je rekao: « Mojim romanima i znanstvenoj metodi zajednička je njihova eksperimentalna strana. Moji su likovi pomalo eksperimenti koje izvodim sa vlastitim mozgom...» Houellebecq piše filozofski roman za koji je možda značajnije njegovo poznavanje neurokirurgije i farmakognozije nego filozofije. Kad se to sve zbroji možda i nije tako strašno što mu likovi imaju A, B, C i D osobine. Svakako je izvrstan u opisivanju beznađa, i nije samo neurozama opsjednuti pripadnik srednje klase. Njegov junak na jednom mjestu izriče-čovjek je ili tragičan ili metafizičan. Trećega nema. Takve su misli u «bazi» njegove poništavajuće kritike. Laskave usporedbe koje je doživio čuti, napose ona sa Louisom Ferdinandom Celineom su pretjerane. Predšasnike ima; ovakvo je pisanje otpočeo Dostojevski sa «Zapisima iz podzemlja» ili Camus u «Strancu», s tom ogradom da je u tom proboju mrzovolje iz suterena preko alžirskih kupališta do kancelarijskih poslova u Parizu cijena bila plaćana permanentnim gubitkom talenta. «Stvar» koja nas muči, tišti i proganja se iz visokih sfera duha preko duše spuštala sve niže da bi na koncu završila tamo gdje je sve i počelo, u kukovima. Krug je zatvoren. U knjižari «Nova» cijena je 135 kuna.