I tako dođe vrijeme kada pitanje više nije imaš li zdravstvenih problema nego od čega se sve sastoje, s koje te strane načelo i kako je daleko odmakla tvoja preobrazba u prah. Zatečen si, kao da se dogodilo najednom. To nisi ti kakvog poznaješ, onaj čija su tjelesna plastika i mehanika izazivale zavist i nevjericu: odakle tolika otpornost na kvarenje? A ti si se samo smijuljio: više sreće s genetikom sljedeći put, luzeri. Bio si navikao promatrati svoje vršnjake, pa i mlađe od sebe, ako ne s prezirom, u svakom slučaju odozgo, tct-tct, što su to učinili od sebe, kako su se samo dali pregaziti. Zazove te neki smežuran, drhtav djedica, a onda odskočiš od užasa prepoznavši tipa s kojim si dijelio srednjoškolsku klupu. - Brige… obitelj… šta ćeš, život… - ovaj petlja, posramljen tvojim strogim pogledom. Kolebaš se bi li ga uhvatio pod ruku i prenio na drugu stranu ulice, što dalje od svojih očiju; vrijeđaju te prizori takvih stratišta. Kakva budala. Samo bi se idiot dao životu. I ti si, naravno, odradio uparenje-okućenje-opotomljenje, ali živiš u nekim sasvim drukčijim sferama, daleko iznad malograđanske trivije. Od kongresa do kongresa, sve si ugledniji u zajednici izučavatelja trubadurske lirike jedanaestog stoljeća. Ili te čak i moguli telemarketinga drže virtuozom i vizionarom. Statističke obrade algoritama pune te adrenalinom kakav oni dolje pri zemlji ne mogu ni pojmiti. Samo, eto te nešto zagrizlo. Problemčić ti iz dana u dan kucka po mozgu, toliko da pokvari svaki užitak. Uspijeva te tako naživcirati da se obraćaš liječniku. Ovaj je pun zanimljivih uvida i preporuka s kojima se potpuno slažeš, šteta je što su ishlapjeli čim si zatvorio vrata. No ono bitno je da si, sâmom posjetom doktoru, učinio nešto za svoje zdravlje. Držiš stvari pod nadzorom, za razliku od onih kretena koji se valjda uzdaju da će kad ustreba, kao auto, zdravlje zamijeniti novim. Ali eto, zrnce pijeska u bubregu marljivo stasa u kamenčić. Išijatični živac zateže ko za okladu. Srce se počelo ponašati kao frajlica, na mahove tako bubnja da ti je neugodno pred drugima, pa kao za inat skroz zamukne. Treba ipak u život unijeti neke promjene. Nije ti promaknulo da postoji cijela jedna supkultura likova koji se lože na disanje, meditacije, mantre i čakre. Na portalima nalijećeš na hvalospjeve grljenju drveća i buljenju u sunce. Sve te to zanima koliko i mačići koji znaju stajati na dvije noge. Nešto za sebe ipak nalaziš u člancima o ljekovitosti kanabisa. Travi si dosad pristupao prigodno-rekreativno, a sada ćeš sustavno, terapijski. Liječnik je naime govorio nešto o suženosti krvnih žila i hitnosti prekida s duhanom. To, naravno, ne dolazi u obzir; pušenje je ključni potporanj tvojeg univerzuma, tvoje pogonsko gorivo i kukuljica kojom se zakrivaš od svijeta. Ono što možeš je pušiti više trave; odlično je za visokotlakaše, a i s doktorom ćeš se tako naći na pola puta. Osim toga, eto i prilike za socijalizaciju: neki tipovi iz firme, od tebe srećom znatno mlađi, redovito idu na nogomet, a poslije na pivo i maricu; lijepo zaokružen koncept, nema što. Ujedno, eto prilike da demonstriraš nadmoć: nogomet si trenirao u djetinjstvu. Pri zagrijavanju, šeprtljavost tvojih kolega je otužna, izaziva ti sućut. Samo, kad krene trčanje od gola do gola, tijelo te nekako ne prati. Dvojica ste: jedan osmišljava majstorije, drugi dahće i hriplje i samo pogledom dohvaća skakutanje lopte. Sljedećeg se jutra upoznaješ s brojnim mišićima koje nisi znao da posjeduješ, sad te posvuda probadaju igle. U jurcanje po igralištu, naravno, više se nećeš dati uvući. Prelaziš izravno na onaj drugi dio, što je bez fizikalija daleko kompaktnije: pivo i džoja se glatko sljubljuju. Lako pronalaziš istomišljenike: vječne dječake s kojima na šanku razmjenjuješ ubojite komentare na račun pajaca u trenirkama što nakon zacijelo pilatesa navraćaju na izotonik, njihovih hidratacijskih pomadica i glatkih torza. Vi nosite kožnjake, trodnevne brade i trbuščiće. Znate vrijednost bora i nikotinskih vrećica pod očima, koje muško lice čine sve ljepšim i ljepšim. Iznad svega štujete šarm propadanja; u njegovim se tragovima zrcali umnost, sublimirano iskustvo. Uostalom, i medicina odobrava ispijanje što više piva, najdjelotvornijeg sredstva protiv bubrežnog kamenca, premda je tvojoj navodno udvostručenoj prostati manje drago zbog toga. Također, ima djevojčica koje znaju cijeniti dobrobit druženja s romantičnom razvalinom, u njoj s razlogom naslućuju mudrog muškarca. Ako ne žongliraš takvim lutkicama, u svojoj ekipi ispadaš malo retardiran. Kad nabaviš Harleya, ubirati ih postaje i prelagano, toliko da brzo gubiš motivaciju. U biti, pobornik si monogamije. Tipovi s ljubavnicama ti se gade. Stoga odabireš jednu u kojoj nazireš pigmalionski potencijal i s njom se nastanjuješ na novoj adresi. S vremena na vrijeme resetirati sustav je neizostavna higijenska praksa, jedna od krucijalnih za muško zdravlje. Staru obitelj, naravno, ne zaboravljaš; za Božić im šalješ poklon-bonove trgovačkih centara. Nova supruga tvoj život prozračuje proljetnim lahorom. S njom grabiš krupne zalogaje svijeta i ne napušta te glad. Samo, ona pokazuje čak i prevelik talent za svladavanje generacijskog jaza. Dvostruko mlađa, stari četiri puta brže. Kad zauzme teritorij, njime vlada despotski, bez milosti za tvoje kaskanje, časomična zatajenja, ne samo muškosti ne nego i cijelog sustava, razne slabosti s praga treće dobi. Njezini ritmovi na tebe imaju učinak sokovnika; u sebi teško nalaziš išta osim prožvakane kore. Osjećaš se kao pas kojeg tjeraju skakati kroz sve viši i viši obruč. Koristiš nekoliko anti-ageing preparata, tonik za vlasište, turpiju za mrtvu kožu i, off the record, malu plavu tabletu. Odlaziš najskupljem muškom frizeru u gradu. Dane započinješ pozdravima suncu i vodom s limunom. Nabavio si chia sjemenke iz organskog uzgoja i brošuricu Umjetnost zelenih smoothieja. Svejedno, kad sa suprugom izađeš u provod, misli ne možeš svrnuti s gastritisa ili žgaravice ako nije čir, ne smiješ to ni spomenuti jer će ti prilijepiti Ma jel ti ijedan dio tijela ispravan?! Večer se oteže, a kapci ti se već neko vrijeme lijepe, društvo za stolom omotala je magla. Teško se opireš dojmu da si među tom mlađarijom kao djed kojeg nisu imali srca ostaviti samog kod kuće. Jedne večeri, kad se izboriš za svoje pravo na ostanak kod kuće umjesto techno-maratona, meditiraš nad situacijom: uvučen si u borbu protiv samoga sebe. Dao si se zaposliti kao vlastiti krvnik. Svu energiju ulažeš u kopanje jame pod sobom. I nećeš više, ni sekunde. Pakiraš se. Samo najnužnije. Treba ti zapravo tako malo. Živjeti točno onako kako želiš. Ne kao nečiji projekt, niti nečija krpa. Ponašati se u skladu s vlastitim vrijednostima, prioritetima i ciljevima. Na najnovijoj adresi, samo tvojoj, tome se cijelim bićem posvećuješ, odlučan uživati u svakoj sekundi svojeg života. Točnije, u onima koje ti ostave migrene, hemoroidi i novi suputnik: kronični tendonitis, odnosno bol pri podizanju bilo kakvog tereta; svijet ti se sastoji isključivo od raznovrsnih tereta. Recimo da za uživanje ostaje mjesta kad ne moraš micati udove. Osim toga, malo ti se zametnuo točan smisao riječi uživanje. Ali pred tobom je izobilje vremena, a ti si njegov potpuni gospodar. Dosjetit ćeš se. Premda za razmišljanje trenutno nemaš ni živaca ni energije. Za početak se treba dobro, temeljito odmoriti. Nužna ti je pauza od svega toga, pauza neograničenog trajanja.