Tko je god posljednjih godina tražio književnost po Internetu morao je naletjeti na ovo ime.Osječki zagrebčanin Krešimir Pintarić je ključni čovjek projekta poznatog pod nazivom 'Besplatne elektroničke knjige' (www.elektronickeknjige.com). Osim što je zaslužan za mogućnost iščitavanja nekih inače teže nabavljivih tekstova, tim smještanjem knjige u novo okružje posredno utiče i na oblik pisane riječi u Hrvata-poprilična je razlika između papira i računala, tako da na netu funkcioniraju kratki, sažeti zapisi, očitijih ritmičkih osobina-zaslon ne trpi spavanje u tekstu. No paralelno sa ovim inovacijskim pothvatima Pintarić je objavljivao i zapažene knjige poezije , od kojih je posljednja, 'Commedia', objavljena 2002. prva hrvatska multimedijska knjiga. Osim bogato opremljene knjige to izdanje uključuje i CD-ROM. 'Rebeka...' mu je prva zbirka priča, i u njoj je Pintarić objavio tekstove koji su izlazili po časopisima (Nacional, Slobodna Dalmacija, Quorum itd.). Pažljiviji pratitelji Krešimira Pintarića možda se sjećaju njegovih originalnih glazbenih recenzija koje su prije koju godinu izlazile u 'Nedjeljnoj Dalmaciji'. Tako je opisujući album 'Vespertine' pjevačice Bjork rabio slike kao što su vođenje lopte po grbavom asfaltnom terenu u rašnjiranim patikama itd. tj. posegnuo je za verbalnim materijalom sličnog porijekla kao što je onaj glazbeni. 'Rebeka...' popunjava tako zamišljene sklopove-Pintarić se ukoričavanjem priča definitivno dokazuje kao ime koje odlično proizvodi visoko produciranu stvarnost, a u trenucima u kojima se treba odlučiti između poentiranja po svaku cijenu i dobre šale, jedan je od rijetkih koji može i nasmijavati publiku i biti efektan. To od njega čini osamljenu figuru na hrvatskoj književnoj sceni operiranoj od humora, pogotovo onog na svoj račun. Iako se gotovo sa stopostotnom sigurnošću može reći da autoru ovako oblikovanih performativnih sposobnosti ništa ne znači češki redatelj Menzel, jedna njegova rečenica kao da je odredila smjerove Pintarićevog djelovanja. 'Ono što je danas tragično sutra je komično, a ono što nas nasmijava danas, možda nas nasmije i sutra.' Djelomice i osječka zbirka priča-neke se referiraju na osječka kultna okupljališta kao što je kafić Voodoo, ili možda još kultnije osječke promenade-tematizira ili bolje reći okuplja krhotine osječkog takozvanog urbaniteta bez prikrivene želje da konstatira kako se radi o smiješnim hrpicama koje ne zavrijeđuju ime urbanosti, niti od osamljenika i individualaca s kojima se po pričama druži pravi tragične likove koji se bore protiv ustajale sredine. Predmeti njegovih opservacija i objekti njegovih šala su narator i njegova žena čije su osobine objedinjene pod zajedničkim imenom Rebeka. I vjerovali ili ne, ona zaista mrzi kada kokoši trče bez glave, što god to značilo! Borges je rekao kako pisac sam stvara svoje prethodnike. Neki emotivni ključevi, neka sitna iskošavanja optike ili produkcijska modernizacija omogućuje da se već davno zaboravljena imena pojave u tom novom osvjetljenju kao potpuno žive književne činjenice. Već zaboravljeni američki pisac James Thurbon napisao je dvije priče koje je mogao potpisati i Pintarić. U jednoj se muž i žena zavade i razvedu nakon što su se na nekom beznačajnom domjenku dohvatili Grete Garbo. Žena je smatrala da je švedska glumica najveća osoba koju je ta generacija imala, bilo na kopnu ili na moru, bilo na sceni ili na platnu. Njen je suprug to smatrao teškim pretjerivanjem i rekao da je Pajo Patak dvadeset puta veći od Grete. Sitna gloženja pretvorila su se u višednevne šutnje a ispod tih nekoliko stranica bilo je moguće iščitati čitav roman o beznačajnosti svega što prenaglašavamo u vlastitim životima. Pintarićev junak bi vjerojatno toliko uživao u činjenici da je tako dobro doskočio svojoj ženi, da mu ne bi padalo na pamet da tjera mak na konac i cijelu frku shvaća previše ozbiljno i vjerojatno bi priču završio smijehom. I da, druga priča koja bi mogla osvanuti i između korica Pintarićeve zbirke zove se 'Mojih deset pravila za sretan brak'. Thurbonova knjiga se zove 'Dobrodošli u moj svijet' a efekt koji će imati 'Rebeka...' možda bi se najtočnije mogao definirati baš tim riječima.