Da je kojim slučajem Hugo Pratt radio strip po životu Ernesta Guevare de la Serne lako bi bilo u njemu zamisliti scenu u kojoj glasoviti Che razgovara s zagonetnim mornarom Cortom. Corto i Che sjede na terasi i puše, jedan običnu cigaretu, drugi kubanku, i mornar pita revolucionara: zar ćeš i ove dati strijeljati? Na što mu Che odgovara, da Corto hoću, i ove ću dati pobiti. Ali, na to će Corto, neki među njima su fini ljudi. Nisu, odogovara Che, fina je ova cigara, Corto, a ti si preosjetljiv za revoluciju. Na Kubi neće biti subjektivnog mišljenja i osobnog pogleda na stvari. Ja sam njena produžena ruka i zakleo sam se nad slikom voljenog druga Staljina da neću predahnuti dok ne bude slomljen kapitalistički oktopus. Corto uzdahne i gasi cigaretu. Odoh dalje, Che, vidimo se negdje drugdje. U to možeš biti siguran, odgovorio bi mu Ernesto Guevara de la Serna, kanim ići po svijetu paliti revolucionarne plamenove. Rođen je 14. svibnja 1928. iako mu u svim dokumentima kao datum rođenja stoji 14.lipnja; majka mu je u trenutku sklapanja braka bila već tri mjeseca u drugom stanju. Njegovi su budući roditelji ovu činjenicu htjeli sakriti od društvenih krugova kojima su pripadali, pa su odmah nakon vjenčanja otišli u prašumu, gdje je Cheov otac imao plantažu yerba matea. Kasniji datum rođenja unešen je da bi se mlade supružnike sačuvalo od mogućeg skandala. Mladi se Ernesto sa socijalističkim idejama sreo već u obiteljskom krugu, njegovi nisu bili gluhi za socijalnu nepravdu, no svojevrsnu inicijaciju u tada uzavreli svijet marksizma doživljava putujući Latinskom Amerikom na motociklu. Ta je putešestvija nadahnula nedavno i u nas objavljen 'Dnevnik motocikliste', kao i lanjski film istog naslova. Putovao je s prijateljem Albertom Grandadom na starom Norton motociklu i na tom putovanju upoznao jednog od ključnih ljudi svoga života, doktora Huga Pescea. U godinama koje su uslijedile ove je razgovore, vođene često do sitnih sati, Che Guevara označio kao prekretničke. Tada je počeo nazirati moguća rješenja bijednog socijalnog položaja ljudi u zemljama kojima je putovao. To su godine njegova studija medicine, koji završava 1953. godine. Na novačenju oslobođen je služenja vojnog roka kao nesposoban. On je, naime, od djetinjstva boležljiv. Od druge godine života dijagnosticirana mu je astma, od koje će bolovati cijeloga života. Školu redovito počne pohađati tek u devetoj godini života; pisati i čitati naučila ga je majka. Tijekom gimnazijskih dana udubljuje se u čitanja Freuda, a još otprije datira i njegova pretjerana razmetljivost. Ako postoji zagrobni život s prozorima prema ovom svijetu onda se danas Che nedvojbeno zadovoljno smješka. Njegov je lik u desetljećima nakon njegove pogibije definitivno doživio planetarnu zastupljenost. Označen od znanaca kao 'vatreno natjecateljska osoba', kao mogućim oblikom kompenzacije za pretjeranu boležljivost, konstantno je bio fasciniran prelaženjem granice: pio je tintu, jeo kredu, visio s željezničkih mostova; ukratko, privlačio pažnju svim sredstvima. Mogao bi netko dodati kako je u kasnijim godinama radio to isto pod krinkom mijenjanja svijeta. Bio je praktičan, ali kao da je s nebesa njegovu snalažljivost na oku držalo neko podrugljivo božanstvo, koje je vidjelo dubinske veze između tada suprotstavljenih ideologija- pišući kao gimnazijalac školske radove informacije o marksizmu crpio je iz Hitlerova 'Main Kampfa'. Citirani dijelovi tiču se Hitlerove opsjednutosti marksističko-židovskom zavjerom. Bez obzira na kasnije implikacije njegova lika i djela, povijest njegova nasilja počinje lijepo, kao svaka povijest, uostalom. Che Guevara bio je radoznali, znatiželjni i radišni mladić, predan čitanju i istraživanju. Uranjao je u svijet literature kroz dobra okna: Faulknera, Camusa, Sartrea. Izučavao je i latinoameričke spisatelje poput Cira Alegrie, Jorgea Icaza, Rubena Daria i Migurela Angela Asturiasa. Nejednakost i marginalizacija starosjedilaca često su bile središnje teme pjesama i romana ovih autora. On je možda na ovim mjestima osjetio drukčiju, potisnutu senzibilnost svijeta u kojemu je živio, diveći se ujedno zapretenom bogatstvu nasuprot kojemu je mogao vidjeti jedino siromaštvo kolonizacije. Teško je scene iz njegova mladenaštva povezati s kasnijom patologijom u kakvu čini se redovito upadaju tzv. revolucionari. Današnji simbol antiglobalističkog pokreta i sam je bio težak slučaj; gorljivo je zagovarao jednoumlje i nije birao sredstva u provođenju onoga što je smatrao revolucionarnom pravdom. Ali to je izgleda pravilo, dosta je sjetiti se 'Bjesova' Dostojevskog ili Camusovih 'Les Justes'. Chagall ima sliku 'Revolucija', na kojoj su prikazana dva starca kako, okrenuti naglavačke, čitaju Toru. Pojam pravde vrlo je fleksibilan, kao i pojam dobra, uostalom. Andersonova iscrpna i odlična biografija u pojedinim dionicama prerasta žanr i postaje hagiografija. No ne može se reći da mu u takvom doživljaju nije pomagao i sam Ernesto, u čijoj se 'Notas de Viaje' nalazi enigmatičan odlomak gdje opisuje svoje takozvano 'otkrivenje'. Sve se događa visoko u brdima-tko je god gledao 'Dnevnik motocikliste' može si i sam zamisliti scenografiju epizode čije je dimenzije autor i junak ove priče, posegnuvši obilato za literarnim sredstvima, podignuo na sudbinski nivo. Gotovo da možete opipati fatum koji je Che Guevara osjećao upisan u potku svoga života. On, naime, sreće nekog od izbjelica pred staljinizmom, dobro upućenog u revolucionarnu priču i njene posljedice. Dijalog, zapravo prije monolog, odvija se u mraku, od svog sugovornika Che vidi samo blještave zube. Kao u kakvom proročanstvu, neimenovani sugovornik izgovara riječi koje padaju na plodno tlo: budućnost pripada narodu, narod treba civilizirati da ne dođe do vladavine prostaštva, revolucija će odnijeti naše živote, no mi ćemo umrijeti znajući da je naša žrtva nužna samo zbog tvrdoglavosti što simbolizira jednu trulu civilizaciju koja se urušava...ti ćeš umrijeti stisnute šake i stegnute čeljusti u savršenoj demonstraciji mržnje i borbe. Che Guevara piše: 'Unatoč njegovim riječima sada sam znao...Bit ću s narodom, i to znam jer to vidim urezbareno u noć: ja, eklektični analitičar doktrina i psihoanalitičar svih dogmi, napast ću barikade ili rovove urlajući kao da sam opsjednut, okupat ću svoje oružje krvlju, te ću, lud od gnjeva, prerezati grlo svakom neprijatelju koji mi padne u ruke.' Povišena temperatura obilježava većinu tragova koje je o sebi tada ostavio budući borac protiv nepravde. U jednoj rano napisanoj poemi tako on piše-iz tona moguće je zaključiti do koje je mjere izliterarizirao kasniji susret s nepoznatim planinskim sugovornikom: 'Umrijeti-da, ali izrešetan/mecima, rastrgan bajunetima; ako ne tako, nikako'. 'Smrt u borbi', zapisana u poemi, zarana je Che Guevarina fiksacija, a kao što svi znamo, Bog ponekad ima savršeni sluh. Che Guevara je 1955. u Meksiku s Fidelom Castrom i skupinom odanih drugova otpočeo s pripremama za revoluciju. Ovaj će Argentinac rođenjem 1959. nakon pada Batistina režima dobiti kubansko državljanstvo i prve funkcije u vlasti. U nedavnoj televizijskoj emisiji o Cheu je pričao Dušan Bilandžić, koji ga je upoznao kada je Che Guevara bio kod Tita. Čudio se kasnijoj planetarnoj popularnosti mršava, neugledna mlada čovjeka, i bio iznenađen njegovim labavim poznavanjem privredne situacije svoje zemlje. S druge strane Cheu se svidio Tito, taj, kako kaže redatelj Dušan Makavejev, 'svjetski mangup'. Njih dvojica proveli su par sati u neformalnom razgovoru. Bilo bi zanimljivo znati kako je lukavi zagorski bravar gledao na revolucionarni entuzijazam jednog visokošolovanog pripadnika srednje klase, da li je kužio njegove motive. Ali ima nešto što u priči o 'Kristu revolucije' ne štima. Svijet koji je Che Guevara sanjao bio je jednoumniji od bilo kakve globalizacije, dok su trenutačna primanja Kubanaca-8 dolara-rječitija od svih parola o jednakosti među ljudima. Kao što vam je poznato, Che je svoj konačni randes-vous sa sudbinom imao 1967. godine, kada je upao u klopku u Boliviji-gdje je također pokušao podići revoluciju-ondje je ubijen, fotografiran, odsječene su mu šake i sahranjen je na tajnom mjestu. Posmrtni ostaci pronađeni su i iskopani prije nekoliko godina. U međuvremenu je Che Guevara doživio uzašašće na nebo pop kulture i duhovnih instant proizvoda, što je sudbina, tako barem danas izgleda, koja će mimoići Osamu Bin-Ladena. On, naime, nije fotogeničan.