Staro pitanje glasilo je: da li je strip književnost izražena grafički? Na stranu frustracija tzv. visokom kulturom koja stoji iza njega, pitanje nije neumjesno, kao ni sve izvedenice iz njega: npr. veze stripa sa slikarstvom ili filmom itd. No ta veza, ma koliko bila bliska, ipak ne prelazi granice dobre volje svih koji bi htjeli dati kulturološki alibi ovom zanimljivom mediju ili umjetnosti, kako god. David Kunzle definira strip kroz nekoliko točaka: a) mora postojati sekvenca zasebnih slika b) slike moraju biti značajnije od teksta c) medij u kojem se strip pojavljuje i za koji je originalno namijenjen mora biti reproduciran u štamparskoj tehnici. Stari je to problem. Veliki Goya npr. napravio je seriju od šest slika s glavnim junacima dominikancem i razbojnikom El Maragotom; svećenik sredi razbojnika, a akciju možemo pratiti iz slike u sliku-svaka je korak radnje unaprijed. Švicarski pisac Rudolph Töpffer još je 1845. pisao o stripu kao o moćnom izražajnom sredstvu. Smatrao je da strip ima dvostruku prednost, veću konciznost i veću relativnu preglednost, i da se prikazuje s većom živošću širem broju umova te da mu pripada budućnost jer zbog ovih svojih direktnih metoda ima prednost nad književnošću. Strip je definirao kao vrstu romana koja se neposredno obraća oku. Što je zgodno, pogotovo što je Töpffer to napisao oko četiri desetljeća prije pojave stripa u modernom smislu tog pojma. Tolkien, o čijem ustripljenom 'Hobbitu'je ovdje riječ, nije zazirao od vizualnog prikazivanja svojih junaka, vjerojatno su vam poznate njegove ilustracije vlastitih knjiga. Radi se o akvarelima, valjda najnježnijoj od svih likovnih tehnika, sjajno odabranoj za prikazivanje prozirnosti i nestvarnosti zbilje u kojoj se zbivaju njegove storije. 'Hobbit' je svojevrsni uvod u Tolkienovog 'Gospodara prstenova' i pisan je jednostavnije, kao da je namijenjen isključivo predadolescentskoj i adolescentskoj publici, i baš ovdje nalazi se čuvena rečenica: 'U jednoj rupi u zemlji živio je hobbit'. Ovo strip izdanje solidan je uvod u kompleksno Tolkienovo djelo, koje nije samo ogledni primjer eskapizma, kako se često zna reći, nego i jedan od najljepših ljudskih spomenika vječnoj borbi između dobra i zla. Crtač David Wenzel je bio dobar odabir, pogotovo u svjetlu činjenice da se ovdje išlo prije svega na uvođenje ljudi u jedan zasebni svijet stvaranju kojega je Tolkien posvetio maltene cijeli život. Njegov crtež, naime, nije zastrašujući, nego jednostavan i direktan.