Sterryev roman 'Mlado meso' jedan je u nizu posljednjih godina vrlo aktualnih književnih portretiranja fenomena muškog prostituiranja- Rick Whitaker, Ron Nyswaner, Nelson George, Joseph Itel, Gordon Thomas također su pisali na ovu temu-a Sterry se od spomenutih autora razlikuje jer je napisao autobiografski tekst. Kao sedamnaestogodišnjak stigao je u L.A. i vrlo brzo upao u biznis kojim se bavio oko devet mjeseci. Kako tzv. moralna većina ne gleda baš blagonaklono na ovako zarađivan džeparac, Sterry je godinama i pred najbližima prešućivao 'inkriminirajuće' elemente svoje biografije, te tek prije nekoliko godina s njom izašao pred obitelj i javnost. Roman koji je napisao ima jednostavnu binarnu strukturu: seksualne se vratolomije izmjenjuju sa uspomenama iz djetinjstva. Sterry je vjerojatno ovakvom strategijom htio polučiti određeni moralni efekt, nešto u stilu, eto vidite, moglo se dogoditi i vama, jer je djetinjstvo kojeg se njegov lik sjeća tipično i ne sadrži nikakvu traumatičnu jezgru oko koje bi se poslije, u adolescenciji, taložili nemir ili pobuna. No osim ove dokumentarno-moralističke dimenzije 'Mlado meso' ima i izvjesni porazni emocionalni efekt. Porazan naravno po spomenutu moralnu većinu. Što god naime mislili o ženama koje su unajmljivale momka koji bi im po godinama mogao biti sin ili unuk, a pogotovo s Beverly Hillsom kao interijerom u kojemu se odvija radnja, vrlo brzo, već nakon dvije-tri epizode, sve ih, skupa s kupljenim 'mladim mesom', počnete žaliti. Nije stvar toliko u tome da su Sterryevi junaci prazni, iako bi se i o tome vjerojatno moglo raspravljati, nego ih Sterry nije upamtio, nije 'ubrao' s prazne strane: radi se uglavnom o ljudima čija je emocionalnost ozbiljno narušena, i poslije čitanja se teško othrvati dojmu da ste-imaginativno-jedno vrijeme boravili u gradu sablasti. U ovom romanu ćete se nakratko družiti s majkom koja od kupljenog ljubavnika traži da se odjene u garderobu njenog poginulog sina, staricom kojoj njeni bližnji kupuju posljednji ljubavni obrok, i uopće galerijom likova koji, unatoč bljedilu vlastitih izgubljenih egzistencija, pamtite 'iz prve'. Njihova nakrivljenost, njihova oštećenost ima određena svojstva koja, ako ste iskreni prema sebi, vjerojatno dobro poznajete iz osobnoga životnog iskustva. Sterry piše duhovito, i ne zaobilazi ni po samoga sebe nepovoljne promjene, koje su njegov posao 'mladoga mesa' slijedile u stopu, a to je, prije svega ostaloga ona nezgodna metamorfoza u cinika. Ili u čovjeka kojemu ništa nije sveto. Villon je rekao, tko je previše vidio tome će gavrani iskljuvati oči. Praktični i biznisu skloni Ameri su po knjizi napravili kazališnu predstavu koja trenutačno bere lovorike po SAD-u, Nizozemskoj, Engleskoj i Australiji. Prije nego je sjeo i zapisao svoje uspomene Sterry je godinama išao psihologu, zapravo pohađao hipnoterapiju, i na to gleda kao na stvari koje je morao uraditi 'kako ne bi ubio ili učinio nešto što bi nekoga nagnati da ubije njega', i kaže kako piše iz terapeutskih razloga, spašavajući pisanjem život. S producentskom kućom HBO potpisao je ugovor po kojemu bi se ove godine trebala snimiti tv serija s predloškom 'Mladog mesa'. Tako da je Sterry osim života definitivno spasio i stanje na tekućem računu. Objavljena u Celeberovoj 'biblioteci y' Sterryeva ispovijest vjerojatno će biti čitanija od djece nego od roditelja, a bilo bi dobro kad bi bilo obrnuto, a na mjesto seksualnog escorta u rebusu grijeha na prazna mjesta možete staviti što god hoćete, od narkotika do alkohola, pa će vam možda vaše potomstvo izgledati bliže no što vam izgleda sada, dok ih gledate kako, zakrvavljenih očiju, u rane jutarnje sate ubauljavaju u tzv. slatki dom. Pisana da njen autor ne bi ubio, možda i vama pomogne da ne ubijete ili barem olako ne osudite nekoga. Taj obrat ključni je Sterryev adut, i nipošto nije zanemariv, pogotovo u ovoj igri koju često igramo s tzv. 'bezgrešnima'.