Koliko je trnovit put do osobne i umjetničke slobode, svjedoči nesretna sudbina velikog teksaškog kantautora hispano podrijetla Alejandra Escoveda. On je dugi niz godina tvrdoglavo, strastveno i bez ustupaka stvarao pjesme od pijeska, sunca i krvi, pjevajući životna iskustva predaka, suvremenika i sebe samoga na način koji ga, barem u mojim očima, čini jednim od najvećih živućih američkih singer-songwritera. Sramotna činjenica da on sve ove godine nije uspijevao naplatiti svoj talent, na žalost, nedavno je zaboljela na najgori mogući način. Kada je tijekom nastupa u Phoenixu prošle godine kolabirao i pao na pozornici, ispostavilo se da je riječ o uznapredovalom hepatitisu c, a cijelu je stvar dodatno otežalo to što Escovedo nema zdravstveno osiguranje. Troškovi liječenja su veliki, pa su njegovi kolege i prijatelji zapanjujućom brzinom pokrenuli ovaj benefit projekt. Njegov je primarni i jedini cilj prikupiti novac potrebit za lijekove i liječničke preglede bolesnom Alejandru koji se trenutačno odmara negdje u ruralnom Texasu. Ne pamtim kada je zadnji put američki i svjetski rock and roll doživio takvu mobilizaciju svojih ljudskih i kreativnih potencijala. Na koncu se plemenita namjera pretvorila u najprestižniji diskografski "tribute" događaj godine, a i šire. Nije ovo uobičajeni "hommage", osjetit ćete poslušate li bilo koju od čak 32 pjesme koje krase ovaj sjajni, dvostruki album. Sličan me osjećaj držao kada sam prije šest-sedam godina slušao jednako fascinantnu posvetu pjesmama umirućega Rainera Ptačeka. Album se zvao "Inner Flame", inicirali su ga Page i Plant, a na njemu su sudjelovali Giant Sand, Emmylou Harris, Evan Dando, PJ Harvey i drugi. Trebao bih puno prostora kada bih progovorio o svakoj od ponuđenih pjesama. Neke su izuzetno dojmljive, neke nešto manje, no u svima se od njih jasno razaznaje slijedeće - svaka je iskreni, duboki naklon maestru Alejandru Escovedu. Album otvara prepoznatljiva Lucindina obrada pjesme "Pyramid Of Tears", slijedi Lanny Kaye u iznenađujuće maničnom izdanju ("Sacramento & Polk"), raspjevani Steve Earle i Reckless Kelly ("Paradise"), country-punk anarhisti John Langford & Sally Timms ("Broken Bottle"), tu su i zaboravljena Jennifer Warnes ("Pissed Off 2.A.M."), John Cale ("She Doesn't Live Here Anymore"), veterani Ian Hunter ("One More Time") i Ian McLaggan ("Wedding Day"), uskrsnuli Son Volt ("Sometimes"), Teksašani John Dee Graham ("Helpless") i Charlie Sexton ("Dear Head On The Wall"), skladne i harmonične Tres Chicas ("Rhapsody"), potom cijela skupina tejanosa, mahom u tex-mex štimungu, što elegičnom , što plesnom - Ruben Ramos ("Thirteen Years"), Rosie Flores ("Inside This Dance"), Nicholas Tremulis Orchestra ("Velvet Guitar"), članovi Escovedove darovite glazbene obitelji - Javier Escovedo ("The Rain Won't Help"), Sheila E. And Pete Escovedo ("The Ballad Of The Sun And The Moon") itd.itd. Moji su favoriti The Jayhawks (sonična izvedba "last To Know"), Calexico ("Wave", mljac!), Bob Neuwirth (accordionom obojana balada, Alejandrovo remek-djelo "Rosalie"), Cowboy Junkies (tanana "Don't Need You"), te M. Ward With Vic Chesnutt & Howe Gelb (raspojasana, a sjetna izvedba "Way It Goes"). Dakle, pred nama je izuzetna ploča koja osim dobro ugođenih covera nudi i konkretnu pomoć jednom nepravedno zapostavljenom umjetniku. Sretno, Alejandro!