Moram priznati da sam neizmjerno uživao u prvijencu skupine The Twilight Singers od prije četiri godine. Greg Dulli (da, onaj iz nekoć briljantnih Afghan Whigsa) orkestrirao je naizgled nespojivim combom u sastavu - ekipa iz Fila Brazilije plus Barret Martin iz Screaming Treesa, pa Shawn Smith i još neki - i iznašao je osebujan način kako "opjevati ponoć". Ono što su Whigsi uspijevali isplesti svojim gitarama, Singersi su dostizali prigušenim sintetičkim grooveom na podlozi od soula, jazza, trip-hopa, latina (album se zvao "Twilight As Played By Twilight Singers" i na njemu su se našle pjesme prognane s albuma Afghan Whigsa). "She Loves You" je album obrada i prilično me ohladio. Izboru pjesama u principu se nema što prigovoriti (od "Hyperballad" Bjork do "A Love Supreme" Johna Coltranea) , no u konačnici album se doimlje poput Dullijeva ego-tripa kojemu je krajnji cilj podastrijeti svijetu svu veličinu vlastite pop erudicije. On vrluda od pjesme do pjesme, uživljen u ulogu velikog interpreta, ne sluteći da se sudbina njime poigrala i da je iza njegovih covera ostala napetost bez olakšanja, "nadražaj koji se ne oplođuje biserom". (Radi usporedbe poslušajte po svemu uspjele i dopadljive obrade s novih albuma "Lifeline", zaboravljene Iris DeMent, te "Tigers Have Spoken", alt.country kraljice Neko Case.)