Ova, druga ploča švedskog sastava Turpentines vrlo je ugodna za slušanje. Nema tu ničeg epohalnog ili antologijskog. Band klasične postave sa dvije gitare, basom i bubnjevima konkretno i poletno prosvirava svoj materijal baziran na rocku, koji je dovoljno raznovrsan i popičan da album bez problema teče svojim tokom i pri tome ne bude ni najmanje dosadan. Još jedan dokaz da su najjednostavnija rješenja u pravilu i najbolja. Ako je potrebno povlačiti nekakve paralele, The Turpentines su me najviše podsjetili na Devil Dogs ili na nešto manje šlampave Spaceshits. Bilo bi krasno takav band vidjeti u živo.