The Shortwave Set, trio iz jugoistočnog Londona, stvara pop glazbu, no služi se drugačijim, svojim, vizionarskim jezikom. Njihov je pop živopisan, melodičan i nevin (netko ga je opisao kao «cafe soundtrack for the summer»), no Andrew Petit, Ulrike Bjorsne i David Farrell ne nude samo pjesmu, već i čitavi alternativni sustav etike iza nje. Njihov prvijenac «The Debt Collection» u cijelosti je odsviran na slomljenim glazbalima iz nekog londonskog «junk shopa», dok su semplovi rađeni na izraubovanim, katkada teško upotrebljivim vinilima (a tu su posebice drski i upečatljivi - Engelbert Humperdink cvili u skladbi «Is It Any Wonder» dok Debussy preskače u «In Your Debt»). Hoće oni, valjda, poručiti kako ne poštuju «kult ličnosti» u pop glazbi, kako su svjesni činjenice da je sve podložno koroziji, ali i da meko tkivo popa ima iznenađujuću sposobnost regeneracije. Laptop poetika, skokovita kompozicija, tehnika «naglog reza»... neke su od osobitosti zvuka londonske trojke. Sve to zahtijeva slušatelja sklona «aktivnom» slušanju, stalnoj inicijativi, spremnog suočiti se sa sirovošću fakata i prividnim nehajem kojime The Shortwave Set miješaju stilske razine, zanosne melodije i onaj slatki no pogubni osjećaj ljeta na izmaku. Uz The Boy Least Likely To i Sons And Daughters, The Shortwave Set su najzanimljiviji novi band s Otoka.(P.S. Preporučam i album Brendona Anderegga «Falling Air», te «Expo» skupine Marbles. I oni nude nesvakidašnji pop.)