Sjajnim prvijencem "Oh, Inverted World" (Sub Pop, 2001.) The Shins su do nogu potukli blazirani i samodopadni pop svijet. Plastični, praskavi, bezvremeni 60's -psycho-pop, prividno na repu događanja iz okružja umjetničkog kolektiva Elephant 6 (zašto "prividno", doznat ćete uskoro), učinio je od The Shinsa prvorazrednu indie atrakciju. U to su vrijeme James Russell Mercer, duša skupine, i prijatelji boravili u Albuquerqueju, Novi Meksiko. U međuvremenu Mercer se preselio u Portland, u Oregonu, a za njim su ubrzo pristigli i ostali članovi banda. U podrumu njegove kuće nastao je album "Chutes Too Narrow". Dok su pjesme s prvijenca ključale pod nemilosrdnim pustinjskim suncem, na novom albumu Mercer nerijetko zna usporiti, prateći ritam oregonske kiše. Tu dolazimo i do one prividne srodnosti sa skupinama iz Elephant 6-a, ponajviše s Apples In Stereo. Volim 60's "zujalice"Apples In Sterea, no njihova se inačica šezdesetih svodi na plošni, zaigrani "larpurlar". Na prevlast stila nad osjećajima. The Shins su odmjereniji, okidanje po žicama nije im refleksna radnja i ne igraju se previše s pop pjesmom. Da parafraziram luckastu kroničarku noćnog Londona Annu Davis, Mercer je izuzetno spretan kada na hrpicu treba skupiti svoj osobni kaos i poput gline ga modelirati u savršeno-nesavršenu pop formu. On filigranske osjećaje hvata u mrežu najljepšega gitarističkog tremora, uvijek u nastojanju da stil "ukroti" emocijom. Usput, on se bezrezervno klanja majstorima poput The Byrds, Badfinger, XTC, Simona & Garfunkela ili The Shadows Of Knight. Tako na "Chutes Too Narrow" pokraj prepoznatljivih psycho-twangy komada "Turn A Square" ili "Kissing The Lipless", kakvima su nas razmazili prije koju godinu, Mercer i društvo imponiraju "sporohodnom" akustikom a la Simon & Garfunkel ili Donovan. Jedna od takvih skladbi je prekrasna "Saint Simon". Odjavna "Those To Come", pak, po količini slatke mizerije kao da je ispala iz notesa Marka Eitzela iz vremena albuma "California" njegovih American Music Club. The Shins više nisu isti, ali su jednako sjajni. I dalje, jednako zdušno, oni stvaraju pjesme pred kojima svaka kritička oštrica tupi. Zato, umjesto što tratite vrijeme čitajući ovaj neumjereni hvalospjev, bacite se na posao... Deset pjesama u cca trideset minuta. Savršeno.