Mali vražićak Colonel J.D.Wilkes i njegova divlja horda ponovo skakuću oko vatre, zato ako odlučite ovo pročitati ili nabaviti ovaj album dobro čuvajte svoju dušu! Colonel opet tjera svoje demone furioznom tutnjavom rock'n'rolla, bluesa, rockabillyja, countryja, boogieja i punka. Pokušat ću vam približiti Colonel J.D.Wilkesa sa nekoliko rečenica iz jednog njegovog intervjua kojima ću malo razlomiti ovaj prikaz albuma. ''Odlučio sam davno da rock'n'roll nije ni vražja ni božja glazba već ljudska glazba. Čovjek čini ravnotežu između životinje i anđela, stoji negdje u sredini, rock'n'roll je vaša terapija. Sve što treba učiniti je pustiti to iz sebe van. Istjerati svoje demone.'' Jedan od najenergičnijih i najuzbudljivijih bandova današnjice opet luđački rula i tutnja. Dvanaest novih pjesama (jedna obrada, Help Me od Sonny Boy Williamsona-Willie Dixona). Da vidite samo back cover albuma! Colonel stoji i u rukama drži dvije velike ploče, na svakoj od njih ispisano po šest pjesama, iznad njegove glave natpis ''believe'', malo iza njega stoje Mark Robertson (bas) i Paulie Simmons (bubnjevi) obučeni kao da su ispali iz istraživačke detektivske ekipe filma ''Mississippi u plamenu''. Sjajno! Mora se znati da je Colonel odgojen u zapadnom Kentuckyju i Louisiani, da je pohađao crkvenu srednju školu, da je njegova duša duša crnog i bijelog čovjeka juga i da je sa radio-postaja i kod kuće (otac imao lijepu kolekciju gramofonskih ploča) upijao blues. ''Glazba me tako udara u mozak da ja ne mogu biti samo nekakav audiofil sa svojim playerom i svojom malom kolekcijom albuma koje ću slušati. Ja sam totalno opsjednut glazbom, upijam ju, gutam ju i tako nataloženu pljujem van.'' To što pljuje van je najbolji energetski dodatak koji sam čuo u posljednjih nekoliko godina. Njihov prošli album Cockadoodledon't je bio jedan od najboljih debija (ako ne i najbolji) prošle godine. Ovaj nastavak je kao da se ''jureći zapaljeni Thunderbird'' pretvorio u moćnu, robusnu, tutnjajuću lokomotivu koja probija sve prepreke (album i otvara zvižduk lokomotive). Ovdje je Joe Bucka na gitari zamijenio Nick Kane, što je donijelo malo žešći i sporiji zvuk no to ništa ne smeta Legendary Shack Shakerse da vas podignu u zrak i istresu iz vlastitih gaća. Jer kada čujete prvu na albumu Agony Wagon s zaraznim (židovskim) zvukom klarineta, zviždukom lokomotive, ritmom koji pokreće i duhove južnjačkih ratnika. U slijedećoj Creek Cats Colonel odmah na početku viče (pjeva?) Hey people, can't you hear that sound, i time moju malenkost odmah dobiva da uzvikne:'' Ovo je glazba za moje uši i za moje izmorene moždane ćelije, daj još, udri, šibaj!!!'' Where's The Devil When You Need Him?. Ovo nisam ja zavapio, ovo je naslov pjesme u kojoj J.D.Wilkes reži, stenje, zapitkuje i proziva. Blues i usna harmonika je Colonelovo oružje kojim prispodobljava svoje sljedbenike u Piss And Vinegar. ''Glazba pedesetih se čini kao savršena poveznica estetici prošlosti i modernog doba. U njoj je bilo puno optimizma.'' County Of Graves je zagrobna propovijed, a All My Life To Kill blues-garage. Cussin' In Tongues je u ritmu jurećeg vlaka od koje vam se podiže temperatura i krvni tlak, tražite smirenje i počinje Help Me. Ajme, ovo je tako žestoko da pomišljate kako su se u Wilkesa uselile duše preminulih velikih bluesera koji tamo negdje s one strane šibaju blues dirigiran od nekakve cerekave, rogate spodobe čiji je rep spojen direktno na mozak J.D.-ija. U kotao vas bace definitivno u Byble Cyst i prekreću vas, mućkaju, vrte takvom brzinom da imate osjećaj da od vas mikserom prave smjesu za švargl. Onda ipak dolazi smirenje s The Pony To Bet On. Zvuči kao da je skinuta s bluegrass festivala iz nekakve štale blizu Gettysburga u kasne noćne sate. Fistwhistle Boogie dolazi na kraju kao žestoki i brzi uskličnik, jer posljednja Misery Train je samo kratko ponavljanje klarinetske teme iz početne pjesme. Jest, glazba vam može pomoći da otjerate svoje demone, da prikupite snage, da otklonite ružne misli i da se zamislite tako duboko da se morate dobrano zavezati nečim čvrstim da bi znali opet doći natrag u naš vrli pokvareni svijet. Colonel J.D.Wilkes i Legendary Shack Shakers će vam svojim mračnim pjesmama pomoći da otkrijete svoju nagomilanu energiju i zaustite: Oh Lord save my soul, take my hand, give me a strength and new Legendary Shack Shakers album! Vjerujte ovo je jedan od najboljih albuma godine, nabavite ga i Believe će vam višestruko vratiti uloženo. O Bože, umnoži moju vjeru!