Terry Allen je totalni umjetnik (ne u smislu u kojemu je npr. Roberto Carlos totalni umjetnik nogometne lopte, da se odmah razumijemo). On je slikar, kipar, fotograf, klavirist i još štošta. Svojevremeno je u Bangladešu postavljao video-instalacije koje su u podtekstu kritizirale američku nazočnost u jugoistočnoj Aziji, a radio je i soundtrack za kontroverzni dokumentarac o vijetnamskom ratu - "Amerasia". Možda vam je sada jasnije zašto o njemu znate tako malo ili gotovo ništa. Allen je umjetnik bez ustupaka i dlake na jeziku, bilo da je njegovo oružje pero, klavir, kist ili fotoaparat, a to se ne prodaje baš najbolje, zar ne? Zato u rock and rollu, kao i u životu uopće, postoje razvikane i napuhane veličine, a postoje i ovakvi genijalni marginalci koji će do posljednjeg daha gurati po svome. Uvijek sam na strani potonjih. Između svih tih aktivnosti, Terry Allen je našao vremena i promijeniti tijekove country glazbe, skupa s društvom iz rodnog Lubbocka u Texasu. To su, dakako, Jimmie Dale Gilmore, Butch Hancock i Joe Ely. Snimao je rijetko, ali je stvarao veličanstvene stvari. Središnjim dijelom njegova opusa i dalje dominira album "Lubbock (On Everything)" (1979.), moćna, epska, dvadeset pjesama duga vožnja Texasom, u rock and rollu i countryju do sada nezabilježeni mozaik nekog podneblja i njegovih stanovnika. Mnogi znalci drže ga najjačom country pločom ikada stvorenom. Posljednji njegov studijski album zove se "Salivation" (1999.), a inspiriran je rastućom histerijom oko kraja tisućljeća, "podgrijavanoj iz Washington DC-a" kako sam kaže. "Juarez" je njegov prvijenac. Objelodanjen je daleke 1975. godine, a nova edicija ulazi u red ponajboljih ovogodišnjih reizdanja! Originalno izdanje od prije tridesetak godina prodavano je uz paket litografija (Allenovih, dakako). Na njima su oslikani karakteri i događaji koji čine fabularnu okosnicu albuma. "Juarez" je mračni, "narativni" koncept na način Springsteenove "Nebraske" ili albuma "Red Headed Stranger" Williea Nelsona. Akteri njegovih pjesama rezignirani su gubitnici željni punokrvnog života i nesputane slobode. Negdje usput oni su posrnuli, pa su, vođeni nefokusiranim bijesom, u alkoholnom deliriju i s oružjem u rukama, krenuli na smrtonosnu vožnju bez povratka. Tematski i stilski unisone skladbe "The Radio...Real Life", "Four Corners", "Border Palace", "What Of Alicia" (prearanžirao ju je, kasnije, na albumu "Human Remains") i dr., Terry Allen je obrusio finom ironijom, a izvodi ih sam, uz klavirske partije kojima nema premca u popularnoj glazbi (svaka čast Rendyju Newmanu, no Allen je klavirski maestro par exellance). Premda ga se svojevremeno držalo stilskom vježbom za nadolazeći uragan zvani "Lubbock (On Everything)", stvari su vremenom došle na svoje pa danas "Juarez" važi za Veliki album, Velikog umjetnika! Remek-djelo.