Sounds Like Fall je skupina iz Iowe, predvođena izvjesnim Joeom Youngom, a ono što nude na svojemu, ako se ne varam, prvom albumu «The Wolf Is At The Door» zgođušni je no potpuno benigni i brzo zaboravljivi slow-motion na tragu Iron & Wine, Mojave 3 ili Fuck. Tek «na tragu», jer niti jednom od ponuđenih pjesama Young i društvo ne dostižu paučinastu gotiku Iron & Wine, «iskričavost dosjetke» skupine Fuck, a nisu, bogami, niti profinjeni retro-stilisti poput Škota Mojave 3. Onoliko koliko im nedostaje svojega «Ja», toliko idu i u prilog mogućoj tezi o inflaciji bandova koji danas guraju fuzzirani pedal-steel. Skladbe «Ugly World», «Pretty Little House» ili «Moon To Monlight» ne idu dalje od sentimenta iz đačkih spomenara, a divlja zvijer spomenuta u naslovu albuma vjerojatno je onaj nesretni vuk iz priče o Crvenkapici. (P.S. Nisam se osobito oduševio niti bezimenim albumom «amerikaniziranih» Šveda Hyacinth House, te novom pločom Kingsbury Manxa nazvanom «The Fast Rise And The Fall Of The South».)