Ovdje navodim samo one podatke koji su važni za konstruktivno sagledivanje B westerna u cjelini, i navodim najvažniju filmografiju, jer za ostalo bi trebao pisani prostor knjige.

ARCHAINBAUD, GEORGE (1890-1959), od sredine četrdesetih režira uglavnom B westerne iz serije o Hopalong Cassidyju sa Williamom Boydom u glavnoj ulozi i glazbene westerne sa Gene Autryjem. Od sredine pedesetih prelazi na televiziju za koju režira bezbrojne kratke westerne i serije. Filmovi su mu zabavni i nepretenciozni, izrazito komercijalni, previše ispolirani "ljepotom i naivom" kadrova i radnje. Svrstao bih ga u kategoriju korektnih zanatlija i dobrih zabavljača, profesionalaca u svom poslu. U razdoblju 1917-1953 režirao je ukupno 138 filmova.

BARTLETT, RICHARD (1925-/), od sredine pedesetih primarno režira B westerne za Universal, od kojih su nabolji Usamljena staza (1955), u kojem John Agar štiti svoju zemlju od odmetnika (vođu glumi Wayne Morris), koristeći kao oružje samo nož, luk i strijele, zatim Joe Dakota (1957), u kojem Jack Mahoney pokušava otkriti ubojicu svog prijatelja Indijanca, vlasnika naftnog izvora, a priča je u biti prerada utjecajnog filma Loš dan u Black Rocku (John Sturges, 1955). U filmskim krugovima je najcjenjeniji njegov dokumentarni film Nježni ljudi i tiha zemlja (1972) o Pensilvanijskim Amišima. Režirao je oko petnaestak filmova.

BEEBE, FORD (1888-/), od dvadesetih do sredine pedesetih režirao mnogobrojne serijale i filmove, povremeno u žanru westerna. Često je bio scenarista i producent svojih filmova, a bio je poznat po timskom radu i čestim korežijama sa drugim redateljima. Bez izraženijeg stila, dokazao se kao uporni "autor" u stvaranju serijala, od kojih su od western serijala najpoznatiji Oregonska staza (1939) i Jahači u Dolini smrti (1941). Do 1994. je još bio živ, a poslije nisam uspio pronaći podatak o njegovoj smrti. U razdoblju 1920-1972 režirao je sam ili u korežiji 36 filmova i 25 serijala (uglavnom po 12 epizoda).

BELLAMY, EARL (1917-/), režirao pedesetih i šezdesetih nekoliko B westerna (npr. Pobuna Seminola, 1955 - "konjički western" sa Georgeom Montgomeryjem u borbi protiv Floridskih Indijanaca ili Poštanska kočija za Dancer's Rock, 1962, u kojem Warren Stevens pokušava razriješiti sudbinu putnika u kočiji kada glavni kočijaš otkrije da jedan od putnika ima boginje i iskrca ih u pustopoljinu). U njima je uočljivo pomanjkanje akcije i uzbuđenja, jer su središnji sukobi koncentrirani oko mnogih objašnjavanja između likova. Njegov letargični stil prikazivanja događaja nije mu otvorio bolju mogućnost od prelaska režiranja serija i filmova na televiziju (npr. serija Laredo, 1968). Od 1955. Do početka osamdesetih je režirao više od 20 filmova i nekoliko televizijskih filmova i serija.

BENNET, SPENCER GORDON (1893-1987), od početka tridesetih režirao mnogobrojne serijale i B westerne sa Buckom Jonesom, Tim McCoyem, Billom Elliottom i Kenom Maynardom. Kako je oduvijek pridavao važnosti tehničkoj strani snimanja i proizvodnji filmova, tako je primjetno da su njegovi westerni dosta imaginativni, za ono vrijeme precizno montirani i "silno sapeti". Akcija i samo akcija bi mogao biti njegov glavni moto, i ako je George B. Seitz otac serijala, onda je Bennet prvorođenče i uz Forda Beebeja najdosljedniji "serijalista". U razdoblju 1921-1965 režirao je ukupno 52 filma i 56 serijala.

BERKE, WILLIAM (1903-1958), producent i redatelj mnogih B filmova, uglavnom westerna i akcijskih. Od prvog westerna Zlikovci s visoravni (1942) je jasno da Berkea najviše zanima akcija; naočiti i "brzo djelujući" Charles Starrett pokušava dovesti zakon i red na visoravni gdje vlada pokvareni šerif. U westernu Ubio sam Billyja the Kida (1950) junak Pat Garrett nam priča simpatičnu priču o odnosu sa legendarnim odmetnikom, a dolazi do izražaja i Berkovo snalaženje u dijaloškim scenama. Solidan zanatlija B produkcije režirao je u razdoblju 1941-1958 više od 60 filmova, mnoge od njih je producirao, a za neke napisao scenarije.

BOETTICHER, BUDD (1916-/), od 1944. u Hollywoodu režira B filmove, a od 1951. "low budget" westerne. Prvi takav je bio neinspirativni Cimarron Kid (1951) sa Audiejem Murphyjem u glavnoj ulozi, gdje glavni lik djevojke (Beverly Tyler) ljubavlju pokušava junaka izvesti na put bez kriminala. U Bronco Busteru (1952) John Lund podučava Scotta Bradyja rodeo vještinama i načinima borbe za djevojku (Joyce Holden); solidan arhetipski western sa izvrsnim scenama rodea. Zapadni horizonti (1952) nam donose sučeljavanje brata van zakona (Robert Ryan) protiv brata (Rock Hudson) koji jako drži do zakona, jer vjeruje da je on osnova buduće civilizacije. "Zao" misli da je u razdoblju neposredno nakon Građanskog rata jednostavnije ne raditi ništa i otimati drugima, dok "dobar" misli da je svatko sam kovač svoje sreće. Jastrebova krila (1953) prate junakove (Van Heflin) pokušaje da spasi od pada Meksikansku vladu od odmetničkih napada. Pri tome mu pomažu prijatelj (Abbe Lane) i djevojka (Julie Adams). Pomalo neprimjerena uloga za Heflina i relativna plošnost likova ne uzdižu film iznad prosjeka "druge garniture". Čovjek iz Alama (1953) donosi na uzbudljivi način priču o junaku (Glenn Ford), koji prije bitke za Alamo bježi po pomoć, ali ne stiže na vrijeme, pa ga smatraju dezerterom. U filmu je do tada u njegovoj karijeri najizraženije prikazana dvojakost glavnog lika, njegova "nečista prošlost" u sukobu sa slikom koju želi projicirati o sebi. Glavni lik, baš poput većine Boetticherovih likova, ne pripada tipičnim likovima "neukaljane prošlosti" B westerna. On traži iskupljenje za nenamjerno počinjenu grešku (jer nije umro za Alamo) u borbama protiv Meksikanske vojske za slobodu Texasa (čiju?). U srednjebudžetnom westernu Seminole (1953) Boetticher preokreće postavke "površnog" westerna Udaljeni bubnjevi (Raoul Walsh, 1951), tako da glavni lik (Rock Hudson) štiti Seminole od "bjelačkih zakona" i pokušava sačuvati njihovo dostojanstvo i zemlju koja im je oduvijek pripadala. Dramatski puno jači od Udaljenih bubnjeva, vrsno odglumljen i prekrasnih Floridskih lokacija, jedan je od ponajboljih westerna "seminolske tematike". Od 1956. do 1960. režira 7 briljantnih B westerna sa Randolphom Scottom u glavnim ulogama o kojima sam posebno više napisao pod pedesetim godinama. U razdoblju 1944-1969 režirao je ukupno 33 igrana i nekoliko dokumentarnih filmova. Glumio je suca u filmu Zora očajnika (Robert Towne, 1988).

BRADBURY, ROBERT NORTH (1885-?), specijalizirao se za B westerne, u kojima su glavne zvijezde bile njegov sin Bob Steele, John Wayne, Jack Hoxie i drugi. Za mnoge od njih je napisao scenarij. Glavne odlike njegovog redateljskog umijeća su: kratkoća filmova (ne više od 60 minuta), brzina radnje, odlično korištenje eksterijera, aktivna režija pri snimanju akcijskih scena. Nedostaci su: plošnost likova, slabo razvijanje međuodnosa likova, neuvjerljive ljubavne scene i odviše rutinski dijalozi. Njegovi najpoznatiji westerni su 13 filmova iz sredine tridesetih sa Johnom Wayneom. Režirao je više od 50 filmova i nekoliko serijala sam ili u korežiji.

BRETHERTON, HOWARD (1896-1969), jedan od specijaliziranih dosljednika B westernu. Najpoznatiji su mu začetnik vrlo popularnog serijala Hop-A-Long Cassidy (1935) sa Williamom Boydom i njegovi nastavci: Orlovo leglo (1935), Zov prerije (1936), Trojca na stazi (1936), Srce Zapada (1936), te Ispod granice (1942) sa Buckom Jonesom i Timom McCoyem, vrlo energičan i akcijom nabijen western o stočarima; Ciklon u Carson Cityju (1943) sa Donom Barryjem i Noahom Beeryjem seniorom, koji je izvrsnog zapleta i primjer koliko dobar može biti B western od 55 minuta; Zakon u gradu duhova (1942) iz serijala Čvrsti jahači sa Jonesom i McCoyem u potrazi za ubojicama dvojce svojih kolega neuobičajen je western zgusnute atmosfere obračuna u napuštenom gradu; Zora na velikom razvođu (1942) prikazuje izuzetnu upornost junaka (Buck Jones u svojoj posljednjoj ulozi) u očuvanju njegovog "svetog mjesta" - staze kojom prolaze karavane; Prerijski gusari (1942) donose western verziju gusarske priče, impresivno ispričane u manje od sat vremena, u kojoj glavni junak (Tim Holt) spašava mjesto od gusara-pljačkaša; Jahači Rio Grandea (1943) je posljednji western iz serijala o Tri mušketira, u kojem Bob Steele, Tom Tyler i Jimmie Dodd hvataju trojcu odmetnika poznatim pod imenom Cherokee Boys, i ujedno jedan od najboljih iz popularnog serijala snimanog punih osam godina; San Antonio Kid (1944) je iznadprosječan B western iz serijala Crveni jahač sa Billom Elliottom (Crveni jahač) i Robertom Blakeom (Mali dabar); Odmetnici iz skrivene doline (1944) je odličan western sa Billom Elliottom kao junakom, koji pokušava uhvatiti nemilosrdnog pljačkaša po nadimku Whistler (pri pljačkanju uvijek zviždi) - sličan lajtmotiv koristi Sergio Leone u westernu Bilo jednom na Divljem zapadu (1968) sa revolverašem (Charles Bronson) koji prije obračuna svira usnu harmoniku. Primjetno je da Bretherton iskače iz skupine redatelja B westerna po montažnim rješenjima (montirao je i A filmove drugih redatelja), po ozbiljnosti i profesionalizmu svih njegovih filmova (nijedan njegov film nije ispodprosječan), po kvaliteti rada s glumcima, po izboru lokacija snimanja i interijerskim rješenjima. Po svemu navedenom Bretherton pripada samom vrhu B westerna. U razdoblju 1926-1952 režirao je ukupno 87 filmova, još 2 u korežiji i dva serijala.

CAHN, EDWARD L. (1899-1963), zapisan u zlatnu knjigu westerna po izvrsnom Zakon i red (1932) o Wyattu Earpu (Walter Huston), koji do današnjih dana izgleda moderno i svježe. Kasnije nije ponovio taj po svemu izuzetan uspjeh, jer je previše vrludao po različitim žanrovima, najčešće u B produkciji. Povremeno je i dalje režirao B westerne (npr. Revolveraši iz Abilenea, Teritorij Oklahome - oba iz 1960., Pet revolvera do Tombstonea, Kockar nosi pištolj, Revolveraška borba i Ulica revolveraša - svi iz 1961.), ali bez većeg uspjeha. Mnogim filmovima koje je režirao bio je i producent. Režirao je ukupno 67 filmova i jednog u korežiji sa Georgeom Melfordom.

CASTLE, WILLIAM (1914-1977), poznat prvenstveno po hororima, pedesetih je režirao desetak B westerna sa poznatim glumcima, od kojih nijedan nije značajan doprinos žanru, ali su gledljivi i neobavezatni. Odmetnička pećina (1951) je priča o glavnom junaku (Macdonald Carey) u potjeri za ukradenim zlatom. Cochiseovo osvajanje (1953) donosi još jednu priču o legendarnom poglavici, ali na pretjerano površan i nedostojan način. Bitka na rijeci Rouge (1954) sa Georgeom Montgomeryjem obrađuje probleme doseljenika i stočara sa Indijancima u Oklahomi. Scott Brady je junak slabašnog prikaza dijela života ozloglašenog Billyja Kida u filmu Zakon protiv Billyja Kida (1954). Jedna od mnogobrojnih varijacija teme o odmetniku Jesse Jamesu je slabašni western Jesse James protiv Daltonovih (1954). Ponajbolji od spomenutih je Masterson iz Kansasa (1954), u kojem na pozitivno arhetipski način pratimo priču o velikim borcima protiv nasilja i bezakonja Batu Mastersonu (George Montgomery), Wyattu Earpu i Docu Hollidayu. U Pušci koja je pobijedila Zapad (1955) glavni junak (Dennis Morgan) uz pomoć slavne puške Springfield smiruje pobunu Indijanaca. U razdoblju 1943-1974 režirao je ukupno 57 filmova.

CORMAN, ROGER (1926-/), legendarni niskobudžetni redatelj, producent i scenarist, koji se proslavio B hororima i B znanstvenofantastičnim filmovima. Režirao je slijedeće B westerne: Pet revolveraša (1955), krasni primjerak psihološkog westerna, gdje skupina preobučenih južnjaka okupira poštansku stanicu, poradi pljačke poštanske kočije, koja prevozi važni teret za sjevernjake. Djed (Paul Birch) i unuka (Dorothy Malone), pokušavaju sprječiti njihove naume. Kada se južnjački vođa (John Lund) zaljubi u unuku, mijenja stav i odabire drugu stranu; Žena Apachea (1955), prilično dosadan film o bjelačko-indijanskim odnosima, i teško ostvarivoj ljubavi između bjelca (Lloyd Bridges) i mješanke (Joan Taylor); Žena iz Oklahome (1956) je varijacija teme o tvrdoglavim veleposjednicama (Peggie Castle), koje se teško odriču zemlje, pašnjaka i stoke, žele i tuđe, a nikad im nije dosta moći. Tek zbog ljubavi su spremne činiti kompromise, ali ne previše; Revolveraš (1956) je uglavnom pretjeran film (šerif je žena), sa neuvjerljivom cjelinom (ona pobjeđuje tvrdokorne revolveraše) i šupljim scenarijem (previše se priča), ali zbog nadrealističkog štiha i nekoliko zanimljivih i rijetko viđenih scena, tako npr. kada revolveraš u crnom (John Ireland) zavodi u razgovoru na drvetu šerifkinju u crnom (Beverly Garland), ima dovoljno štofa za ne podcjenjivanje. Corman je redatelj pomalo baroknog stila režiranja, koji se brine za scenografske i kostimografske detalje, ali ne posvećuje dovoljno pažnje sporednim događanjima i slučajnim sudbinskim potezima, koji ponekad vode samu radnju bez scenarističke pretencioznosti. Neuvjerljivost pojedinih njegovih filmova nije bitan nedostatak, jer je on deklarirani B filmaš, koji je postavio neke standarde za određene stilske pravce u različitim žanrovima. Do 1990. Je režirao ukupno 48 filmova.

De TOTH, ANDRE (1913-/), zaslužuje da se napiše njegovo pravo mađarsko ime: Sasvrai Farkasfawi Tothfalusi Toth Endre Antai Mihaly. Započeo sa snimanjem westerna 1947. Filmom Ramrod, u kojem dolaze do izražaja stilizirane akcijske scene, a koji se bavi ratom između stočara i ovčara. Čovjek u sedlu (1951) je prvi iz serije westerna sa Randolphom Scottom, i možda najslabiji, iako je zanimljivo vidjeti "teško probabljivog u ljubavnim scenama" westernera "ukočenog lica" kako se snalazi između dvije prekrasne žene (Joan Leslie i Ellen Drew) i odabire za sebe onu pravu; izabire moralno čišću, ali manje strastvenu i životniju, izabire sigurnost početka življenja u puritanskoj zajednici. Carson City (1952) je priča o graditelju pruge (R. Scott), ispričana bez suvišnosti, sa vrlo malo emocionalnih amplituda, ali precizna i vrlo gledljiva, bazirana na konstantnoj muškoj ćežnji za pustolovinom. Puška Springfield (1952) pripada skupini "konjičkih westerna", u kojem glavni junak (Gary Cooper) pod cijenu gubitka porodice rješava vojničke zapovjedi u špijunsko-ratničkoj maniri. Opet se ističu akcijske scene i snalaženje redatelja u eksterijernim kadrovima. Posljednji od Komanča (1952) je ponajbolji primjer u povijesti B westerna i cjelokupnog žanra kako režirati skoro savršenu priču o sukobu Indijanaca i bjelaca, vrlo uzbudljivo prikazanu kroz pokušaje konjaničkog narednika (Broderick Crawford) da spasi punu putnika poštansku kočiju od indijanskih napada. Pri tome redatelj koristi duže kadrove kako bi dočarao svu uzbudljivost napetosti, kako bi sekvence oplemenio realizmom i dao im jedinstvo vremena i radnje. Bez ikakvih pretjeranih montažnih atrakcija De Toth uvjerljivo i precizno dočarava strah od smrti, u paklu od krikova, prašine i krvi nam prikazuje izvrsne psihološke portrete ljudi od krvi i mesa. Stranac je nosio pištolj (1953) ima zanimljivu priču o glavnom junaku (R. Scott), koji je ispočetka druželjubiv sa banditima i umješan je u pljačku, ali se poslije želi iskupiti i normalno živjeti sa ženom u koju se zaljubio (Claire Trevor), pa bi taj western mogli svrstati u "preobračeničke westerne". Grmljavina preko ravnica (1953) pripada skupini "konjaničkih westerna", u kojem se potencira odnos između iskusnog i prekaljenog borca (R. Scott) i mladog, vruće krvi i kratke pameti, neiskusnog časnika (L. Barker). Mlađi pokušava laskanjem i kićenim razgovorima preoteti ženu starijem, tvrdokoran je i ludo hrabar, ali nema dovoljno iskustva i mudrosti da opstane u opasnom svijetu borbi između poštenih doseljenika i "carpetbaggersa". Oružana pratnja (1954) je komoran prikaz pokušaja glavnog junaka (R. Scott) da uvjeri jedan čitavi grad u istinu koju zna. Lovac na nagrade (1954) nalikuje Oružanoj pratnji, a glavni junak (R. Scott) istražuje poput detektiva tko je od uglednih građana jednog gradića zapravo pljačkaš i ubojica. U igri "mačke i miša" naš junak pronalazi trojcu traženih (barska djevojka, službenik pošte i šerif). Djevojka je trebala kontrolirati saloon, poštar poštu, a šerif je trebao zakonski štititi njihove rabote. Odlično zamišljeno. (barska djevojka, službenik pošte i šerif). Djevojka je trebala kontrolirati saloon, poštar poštu, a šerif je trebao zakonski štititi njihove rabote. Odlično zamišljeno. Indijanski borac (1955) je više nego odličan klasični "karavanski western", u kojem glavni junak (Kirk Douglas) predvodi karavanu kroz indijanski teritorij. Poput westerna Posljednji od Komanča, i ovaj pršti od uzbudljivih akcijskih scena. Izmjenjivanje akcije i reakcije je harmonično iskadrirano, a karakterizacija likova je opetovano podređena njihovim djelima i podražajima prema vanjskom svijetu. De Tothovi junaci nisu usamljenici jer su rođeni gubitnici, već njihova usamljenost je u samoj činjenici da su prepušteni vlastitim vještinama. Oni nevješti se skrivaju pod skute onih vještih, kako bi preživjeli, ali se to ne smatra kukavičlukom. Na taj način vješti dobivaju dodatni teret briga, još manje vremena imaju da se posvete sebi i svojim težnjama, pa postaju spasitelji, junaci slavljeni tri ili manje dana, mitske figure Divljeg zapada. Dan odmetnika (1959) je posljednji western velikana B westerna pedesetih De Totha, i jedan od njegovih najboljih filmova. Priča je to o gradu, kojeg u okruženju drže odmetnici predvođeni lukavim vođom (Burl Ives), ali se grad opire totalnom slomu zahvaljujući snalažljivosti i vještinama glavnog junaka (Robert Ryan), koji je ona prijeko potrebna životna energija usmjerena na očuvanje ljudskog roda, koji drži gomilu različitih jedinki na okupu, jer je to jedina mogućnost opstanka pred ubojitom opasnošću.
O De Tothovim redateljskim vještinama sam dosta napisao prije, pa je nepotrebno da se ponavljam. On je od početka pedesetih režirao B westerne uglavnom akcijske provenijencije, ali bi povremeno postajao sklon komornim prikazima psiholoških stanja određenih skupina ili zajednica (obično grad, karavana ili poštanska kočija). U razdoblju 1944-1952 bio je oženjen za "fashion ikonu" četrdesetih godina Veronicu Lake. Režirao je ukupno 34 filma.

DOUGLAS, GORDON (1909-1993), redatelj koji je od svoje treće godine u filmskom biznisu kao dječiji glumac, zatim dvadesetih kao "gagman" i pomoćnik redatelja u fimovima Stanlija i Olija, da bi redateljski zanat počeo peći od sredine tridesetih u serijalu filmova pod zajedničkim nazivom Naša banda, o maloljetničkim problemima skupine dječaka (od kojih je "Dosađivani obrazovanjem" dobio Oscara 1936. za najbolji kratki film). U razdoblju 1942-1950 režira za Columbiju filmove raznovrsnih žanrova, među kojima i nekoliko B westerna (npr. Doolinovi iz Oklahome, 1949, sa Randolphom Scottom kao glavnim junakom koji zbog ljubavi prema djevojci napušta odmetnički način života; Velika pljačka u Missouriju, 1950, još jedan iz prikaza dijela života braće James, sa Wendellom Coreyom i Macdonaldom Careyeom u ulogama slavne braće).

Neke od zvijezdi B westerna su snimali i filmove srednjeg budgeta, ponekad i one velikog budgeta A produkcije, a pametnim ulaganjima u posao, dionice, rančeve i naftu su postali vrlo bogati i moćni ljudi Hollywooda (npr. Randolph Scott, Roy Rogers, Joel McCrea), tako da su vremenom mogli utjecati na sve aspekte svojih filmova. Samo je Big Duke, najveći među najvećima, uspio od minorne zvjezdice B westerna i serijala postati najveća i najisplativija zvijezda klasičnog Hollywooda, koji je 24 godine bio među deset najuspješnijih glumaca u Americi, a četiri godine bio prvi, s kuriozitetom iz 1971. kada je u jezgri novohollywoodske revolucije i definitivnog ispraćaja klasičnog studijskog hollywoodskog filma na "boot hill" bio prvi na ljestvici uspješnosti (primus omnium?). Uz sve to je napravio najbolju posvetu svom cjelokupnom radu na westernu kada je snimio svoj posljednji film Posljednji hitac (Don Siegel, 1976) u kojem prikazuje posljednje dane života ostarjelog i bolesnog od raka revolveraša, koji u posljednjem obračunu sa nasilnicima želi "umrijeti u čizmama". John Wayne je umro od raka i u čizmama (tako tvrdi njegova zadnja družica) ne pustivši ni kukavnoga glasa, baš kao što bi umrli svi zapadnjaci koje je utjelovaljavao skoro pedeset godina na velikim ekranima. To je mogao uraditi samo on. Ako čovjek cijeli život živi po vlastitom uvjerenju, ostane cijelo to vrijeme dosljedan sebi i časnom kodeksu starih i prekaljenih pionira Divljeg Zapada, ako se bori za svoja uvjerenja, a ujedno je blage naravi, nije zao, pomaže drugima (npr. gradi bolnice), zar su onda najvažnija njegova diskutabilna, konzervativna ili reakcionarna stajališta? Druge zvijezde A westerna su slavu stjecali u drugim žanrovima (npr. James Stewart u komedijama i Hitchcockovim thrillerima, Gary Cooper u pustolovnim filmovima i komedijama), Duke je svoju prvenstveno stekao westernima.
Došli su tiho i ušli u legendu. Pa, ipak… tko će ih se sjećati? Malobrojni zanesenjaci i uspomenama skloni melankolici? Što će biti kada i oni izumru? Događat' će se što kada se malobrojni prestanu sjećati i sanjati? Hoće li se B western potpuno zaboraviti? Bit' će li izbrisan iz povijesti? Ako ga ljudi zaborave, da li će ga se sjećat' Dolina spomenika, svaki njen kamen i nebo iznad njih, pijesak i zmije zvečarke? Hoće li ponekad u sumrak nepoznata lutalica nabasati na nekakav zaboravljeni rekvizit sa snimanja i pomislit' kako su ga ostavili vanzemaljci? Hoće li itko ikada uznemiriti pozaspale duhove indijanskih statista? Sutra kada možda sve postane nevažno hoće li dosadašnje nevažno postati važno? Ima li nade da ikojem umirućem posljednja misao ili sjećanje ili snoviđenje ili san bude neka slika ili kadar iz westerna?