Iako je proteklo više od godinu dana od izlaska ovog albuma bilo bi šteta nešto ne napisati o ovom uratku i bandu Old Joe Clarks koji je jedan od ponajboljih izdanaka veoma žive scene alternativnog countryja. U pravilnom razmaku od tri godine Town Of Ten (1996.), Metal Shed Blues (1999.), ovo je treći po redu album Old Joe Clarks (trenutno objavljen jedino u Europi na maloj etiketi Trocadero Records). Prijašnji albumi donijeli su pomalo kultni status ekipe iz San Francisca čija je glavna okosnica Mike Coykendall (tekstopisac, vokal i gitara) i njegova supruga Jill Coykendall (bas gitara). Njihova akustična mješavina countryja, soula, folka, bluesa i west-coast psihodelije opčinila je prave zaljubljenike u melankolično blagoglasje. Nazalni dylanovski vokal Mike Coykendalla je vrlo prepoznatljiv, nevjerojatno kompatibilan sa zvučnom slikom koju projicira ostatak banda u njegovoj pozadini. Začudna melodičnost, ležernost i letargičnost pjesama uvlače vam se pod kožu i ostaju tu zanavijek kao neki začudni virus koji se ne daje iskorijeniti. Old Joe Clarks su jedan od bandova koji svoj glazbeni izričaj ne mijenjaju i bitno ne nadograđuju od albuma do albuma. Ako ih zavolite imate sigurnost da vas svojim slijedećim uradcima neće iznevjeriti. Neki bi to smatrali nedostatkom no ja sam uvijek spreman braniti ansamble koji svoju kvalitetu predano suprotstavljaju napadima novih stilova i utjecaja sa sviju strana. Album, dakle, sadrži jedanaest predivnih akustičnih (tamnih) balada o usamljenosti, ljubavi, začudnim prostranstvima, nadi, snovima i sličnim sjetnim pogledima na svijet. Kurt Stevensonovo lagano čupkanje po električnoj gitari, prebiranje Coykendallovih prstiju po akustičnoj, bubnjevi kao nježna podrška gitarama i basu, korištenje bendža i harmonike (koja je također jedan od stalnih dodataka Old Joe Clarks zvuka) daje sanjarsku atmosferu koja vas diže u vis i tamo vas lagano leluja u svim smjerovima nježnim polaganim pokretima. Oko vas se samo mijenjaju boje i okusi, prelijevajući se u nepravilnim razmacima. Treba čuti Counting Sheep (All the baby bluebirds gone to sleep/ Up above the rafters counting sheep) i Faithful (Our angels are frozen on the cold grounds of winter/ While devils mine the gold out of sun) i shvatit ćete svu opijenost ovom glazbom. Got Nothing romantično osvaja vašu dušu u ritmu valcera. Old Joe Clarks su band koji vas svojim pjesmama može toliko očarati i opčiniti da postajete ovisnik o njihovih do sada objavljenih stotinjak minuta glazbe. Lebdjeti s njihovim kalifornijskim slow motionom predjelima iz prošlosti i sadašnjosti daje duši čudesnu mirnoću i smirenost. Sweet Dreams , Following Rainbows, Only So Long i Haven't Got Forever djeluju baš tako, kao maštoviti vodič kroz duboku dušu. Love Has Fallen (I don't wanna leave my house today/ Just looked out my window love has fallen from the sky/ They didn't wanna keep it out of reach for you and I/ So they sent it down here while we slept last night) zatvara album, a Outward & Beyond (I can wish an ocean, I can dream a river dry/ I can drift between the clouds in the sky) otvara novi krug slušanja ugodno-odličnog albuma November. Pravi iskonski country Old Joe Clarks od kada ga prvi put čujete postaje sveprisutan zauvijek. Njihova kompletna mala diskografija je obavezan pribor za pusti otok. Meni jedan od najdražih bandova. Jedan novinar je za njih napisao:''Trebamo biti počašćeni što nam omogućuju da ih možemo slušati.''