Mit kaže da su je do ove suradnje došlo tako što su članovi Melvins, zgroženi trenutnom cirkusarijom/gadarijom koju izvode bivši članovi Dead Kennedys, pristupili Biafri i ponudili mu svoje usluge. No, usprkos tome što gitaru svira King Buzzo, na ovom se albumu mnogo više osjeti Biafra, a mnogo manje Melvinsi. Npr. ovdje gotovo da i nećete naići na «one» patentirane riffove s kojih se cijedi mast. Čak i ako su ovdje, integrirani su u sklop koji ima mnogo više BPM-a od tipične Melvins pjesme. Zvuk i atmosfera ovdje zvuče identično onima koje su čuvajući leđa Biafri svojevremeno na odličnim albumima stvorili D.O.A. i Nomeansno: tvrd, energičan i intenzivan punk rock sa dosta hard rock štiha. Cijeli zvučni zid prekriven je plaštevima bizarnosti na granici parodije, crnim humorom i zabavom. Osobno sam uz ovaj album nekoliko puta doživio deja vu. Npr. u završnoj «Dawn Of The Locusts» sam se obrecnuo od silnih asocijacija koje podsjećaju na «Chew», pjesmu sa Biafra/Nomeansno kolaboracije od prije 13 godina. Biafra se čak koristi i istim uzvikom «Chew! Devour!», a jedina razlika je u tome kako je tada imao problema sa štakorima, a ovdje ga muče neka druga bića. Ostatak lirike je za Biafru standardan i ako sa američkim establishmentom ima okršaje više od 25 godina, možete se kladiti da ni danas ne namjerava promijeniti obrazac. Uostalom, danas za svoje izljeve ima barem podjednako štofa i inspiracije kao u vrijeme mrske reagonomike. Ipak, s obzirom na to da je u posljednje vrijeme Bush sa svojom klikom na sebe navukao bijes i onih glazbenika koji inače nisu bili skloni petljanju u sferu politike, Biafrine se tirade sada pomalo gube u masi. No, na kraju ipak sve ovisi o tome koliko vam je njegova poetika bliska ili odbojna, a o njoj ionako znate sve još otkada ste prvi put čuli Dead Kennedys. Biafra je ipak svjestan toga da je oko njega stvorena silna fama koja često prelazi granicu kulta, i zato je sjajno što je na album strpao i stih: «Don't just question authority/Don't forget to question me.». Uglavnom, oko ovog albuma nema mnogo mudrovanja. Solidno odrađenih 40 minuta koje će najbolje sjesti ako ne tražite niti djeliće Melvinsa niti djeliće Biafre, već jednostavno dobar i frenetičan punk nakrcan riffovima. Fino. Itekako fino.