Da ne bi bilo zabune (zbog dobrih poznavatelja glazbene scene) ovo je reizdanje albuma iz 2000. godine, no kako su Martin Hederos i Mattias Hellberg u međuvremenu snimili dugosvirajući (ovo je mini sa osam stvari) album Together In The Darkness i njime još više zainteresirali slušateljsku publiku odlučili su reizdati svoj prvijenac. Hederos je inače klavijaturist švedskog banda Soundtrack Of Our Lives, a Hellberg gitarist, također švedskog, banda The Hellacopters. Prije tih bandova zajedno su bivali u jednom opskurnijem švedskom bandu. Obojica su dakle izdanak vrlo vrijedne i kvalitetne švedske (skandinavske) glazbene scene koja nas sve češće iznenađuje svojim divnim ostvarenjima, revitalizacijom starih i stvaranjem novih glazbenih ideja. Kako je slučaj i na drugom albumu i ovdje se radi o zbirci raznoraznih obrada pjesama. Kada se zna da oni to uglavnom rade s klavirom i vokalom odmah se nameće pitanje: Kako to zvuči? Zvuči dobro, dapače, vrlo vrlo dobro. Ne bih sada puno govorio o albumu Together In The Darkness, ali samo ću spomenuti da sadrži, između ostalih, sjajnu obradu No Fun od Stoogesa. Ovdje su zastupljene Pale Blue Eyes (Lou Reed/Velvet Underground), Been Smoking To Long (Nick Drake odnosno Robin Frederick), Soldiers Things (Tom Waits), Guilty (Randy Newman), Signed D.C. (Arthur Lee/Love), She (Gram Parsons), Heaven Stood Still (Mink De Ville) i You're A Big Girl Now (Bob Dylan). Imamo prilike slušati razne načine obrađivanja više i manje poznatih pjesama, ali ovo je jedan od inventivnijih načina koji sam čuo u zadnje vrijeme. Ta pomalo komorna atmosfera koju stvara ovaj švedski dvojac ni u kom slučaju nije dosadna ili nezanimljiva. Klavir je sam po sebi instrument sa beskrajno raznolikim zvukovljem (ne, nije Mattias Hellberg Ivo Pogorelić ako ste sad pomislili na to. Sve to ipak treba gledati iz okvira rock'n'rolla) i kada na primjer čujete Signed D.C. u takvoj maniri morate malo ostati zatečeni. Uz to još ide i promukli, napukli glas Martina Hederosa koji pjesme interpretira na zaista svojevrstan način. Dakle ''štura'' glazba i hrapavi vokal vode nas iz pjesme u pjesmu i jednostavno vas privlače tom svojom vizijom davnih pjesama. Cijeli album odiše toplinom, tugom i ljepotom i nekako zvuči svevremenski. Romantičnost je još jedna od osobina ovog zaista dobrog albuma. Nekako najviše ipak (što je i logično) podsjeća na kasnonoćnu barsku atmosferu. She led all the people together in singin' pjeva Hederos Parsonsove stihove i to se može uzeti i za ''them''. Ovo se sluša i uživa uz čašu dobrog konjaka.