Londonci Grand Drive u svojim redovima nemaju članove koji se režu pred novinarom, nemaju niti ovisnike o heroinu čije su krize pretvorene u svemedijsku soap operu. Ponašaju se sukladno svojoj kronološkoj dobi, valjanog su maturacijskog razvoja, nikome ne dokazuju ništa i tiho (a strastveno) žive svoje privatne i rock and roll živote. Ako vas i dalje zanimaju - dakle, Grand Drive već godinama stvaraju dobre, pouzdane pjesme. "The Lights In..." njihova je četvrta ploča i po svemu njihov najambiciozniji projekt. Producirao ju je Malcolm Burn, čovjek zaslužan za "studijsku" ljepotu posljednjih ploča Emmylou Harris. Osim što su, dakle, studijski "naprednije", nove pjesme braće Wilson, australskih imigranata u Londonu, i dalje su uzoriti primjer "road-music" (i pri tome su najsličniji ranim The Jayhawksima, ali i škotskim majstorima osunčanih gitara, skupinama Mojave 3 ili Cosmic Rough Riders). A valjda samo rođeni Australci mogu "američkom" zvuku podariti dodatnu širinu. Danny i Julian Wilson gotovo dnevnički bilježe prizore s putovanja. Danny pjeva glasom Marka Olsona prije mutiranja i pika gitaru zrno mekše od Lourisa. Rezultat su ni po čemu upečatljive, no beskrajno lijepe pjesme, stvorene čista, otvorena srca i nepomućene ljubavi za rock and roll. (P.S. Baš kao i ovogodišnje ploče malo poznatih američkih gitarističkih skupina Lackloves ("The Beat And The Time") i Fireworks Go Up! ("You're Welcome")).