CODY, BILL (1891-1948), isprva glumac po vodviljima, ranih dvadesetih radi kao kaskader u Hollywoodu, od 1925. snima western serijale, koji ga promoviraju u zvijezdu. Tako 1927. osniva vlastitu kompaniju za proizvodnju filmova Bill Cody Productions, u kojoj glumi, producira i režira westerne, ali ona uskoro propada, jer Pathe, distributor njegovih filmova prekida suradnju. Početkom tridesetih snima za ono vrijeme tipične westerne s uvjerljivom akcijskom podlogom, bez puno romantike i humora, i to za Monogram i Universal. Krajem tridesetih se uglavnom povlači sa filma i nastupa u putujećem Wild West Showu. Glumio je u oko četrdesetak filmova. Njegov sin Bill Cody, jr. je također glumac, nepriznatih epizodnih i sporednih uloga tijekom mnogo godina.

CODY, IRON EYES (1907-1991), čistokrvni Indijanac, od malena (uz oca) prisutan u Wild West Showu, zatim kao dio filmske ekipe Tima McCoya i Bucka Jonesa započinje karijeru glumca (npr. Željezni konj - John Ford, 1924). Glumeći isključivo Indijance, nije imao dovoljno prilika da pokaže koliko je dobar glumac, jer su likovi Indijanaca prikazivani površno i jednostrano (čast izuzecima). Često je glumio i u A westernima (npr. Slomljena strijela - Delmer Daves, 1950 ili Nevada Smith - Henry Hathaway, 1966), ali je uglavnom ostao poznat po ulogama u B westernima (npr. Massacre River - John Rawlins, 1949;Teritorij Comanchea - George Sherman, 1950; Crvena planina - William Dieterle, 1951; Comanche - George Sherman, 1956). Kasnije dosta radi na televiziji, poznati je borac za ekologiju, i napisao je autobiografiju Iron Eyes: Moj život kao holivudski Indijanac (1982). Glumio je u više od od 50 filmova.

COOPER, BEN (1930-/), glumac dječačkog lica, dolazi početkom pedesetih u Hollywood nakon kazališnih i radijskih iskustava. Orjentirajući se uglavnom na glavne ili druge glavne uloge u B westernima (npr. Dvoboj kod Apaških izvora - Joseph Kane, 1957; Odmetnikov sin - Lesley Selander, 1957; Dvoboj kod Comanche Creeka - Frank McDonald, 1963; Jahači iz Arizone - William Witney, 1965) i sporedne uloge u A produkcijama (npr. Johnny Guitar - Nicholas Ray, 1954 ili Tetovirana ruža - Daniel Mann, 1956), bitno ne mijenjajući izgled do sredine sedamdesetih, ostaje bez posla nakon definitivnog odumiranja western žanra. Glumio je u više od 30 filmova.

CORRIGAN, RAY ("CRASH") (1902-1976), pojavljuje se u Hollywoodu 1934. kao kaskader i glumac u malim ulogama, kada dobiva nadimak "Lom" zbog nevjerojatno ludih kaskaderskih egzibicija. Od 1936. western serijalom Tri mušketira, zajedno sa ostala dva mušketira Bobom Livingstonom i Maxom Terhuneom postaje "minorna zvijezdica". Njihove western epizode su paradigme arhetipskih junačenja, rješavanja zapleta na miroljubiv način, a tek ako drugačije ne ide, primjenjuju silu; po tome su slični serijalu o Hopalongu, ali sa puno više humora i zafrkancije. Kasnije Corrigan sudjeluje kao kozvijezda i u drugim serijalima, glumi u B westernima, a od sredine četrdesetih u sporednim ulogama. Krajem pedesetih se povlači sa filma, radi za djecu vlastiti show na televiziji i iznajmljuje svoj ranč Corriganville kompanijama za snimanje westerna. Glumio je u više od trideset filmova i nekoliko serijala.

CRABBE, LARRY "BUSTER" (1907-1983), prvak u plivanju, donio Americi dvije olimpijske medalje, poput Weissmullera započeo karijeru glumeći lik Tarzana, postao tridesetih izuzetno popularan serijalima o Flashu Gordonu i Bucku Rogersu, te započeo glumiti u B westernima (npr. Grmljavina stada; Čovjek iz šume; Do posljednjeg čovjeka - sva tri iz 1933. u režiji Henryja Hathawaya; Sumrak u Coloradu - George Sherman, 1939) a od druge polovice tridesetih i četrdesetih je zvijezda B westerna u sporednim, drugim glavnim (npr. Posljednji od crvenokožaca - George Sherman, 1947) i glavnim ulogama (npr. Ostavljena rijeka - Charles Barton, 1937; Prerijski konjokradice - Sam Newfield, 1945) uz smiješnog pratitelja (sidekick) Ala "Fuzzyja" St.Johna. Pedesetih nastavlja uspješno nastupati u B westernima (npr. Braća po revolveru - Sidney Salkow, 1956: Bezakonje osamdesetih - Joseph Kane, 1957), kao i šezdesetih (npr. Ucjenjeni ubojica - Spencer G. Bennet, 1965). Usporedno radi na televiziji. Sedamdesetih se uz povremeno glumačko pojavljivanje bavi poslovima vezanim za plivačke sportove. 1971. je sa 64 godine starosti oborio plivački rekord na 400 m slobodno. Taj plavokosi i atletski razvijen glumac je glumio u ukupno 95 filmova i 9 serijala.

CRAIG, JAMES (1912-1985), sportski i kršni tip glumca tamne kose, široke glave i tankih brčića, započinje - zahvaljujući sličnosti Clarku Gableu - karijeru na filmu. Veliku šansu dobiva odlaskom superzvijezde u Drugi svjetski rat, ali je nikada do kraja nije iskoristio, iako je neosporno bio solidno talentiran glumac (npr. faustovski lik u filmu Sve što novac može kupiti - William Dieterle, 1941). Kako se nije uspio probiti u prvu ligu, stacionirao se u B filmovima, često u westernima (npr. Staza grmljavine - Charles Barton, 1937; Dolina sunca - George Marshall, 1942; Stampedo na sjeverozapadu - Albert S. Rogell, 1948; Bubnjevi u dubini juga - William Cameron Menzies, 1951; Hurricane Smith - Jerry Hopper, 1952; Tvrđava osvete - Lesley Selander, 1953; Zemlja zlikovaca - Fred F. Sears, 1958; Fort Utah - Lesley Selander, 1967) i western serijalima (npr. Pobjednici sa Zapada - Ford Beebe & Ray Taylor, 1940), a samo je povremeno pravio izlete u A produkciju (npr. Kitty Foyle - Sam Wood, 1940; Kismet - William Dieterle, 1944). Sigurnog nastupa, prirodno šarmantan i ugodan, prava je šteta što je ostao u sjeni velikog Gablea. Glumio je u ukupno 80 filmova i 3 serijala.

DAVIS, JIM (1915-1981), monter po struci, radio u cirkusu, došao u Hollywood kao naftni trgovački putnik, okušao se u glumi i ostao. Visok i snažan dvometraš, crne kose, sporog govora i upečatljivog nastupa, započeo je karijeru sporednim ulogama (npr. Bijeli teret - Richard Thorpe, 1942), dobio sjajnu priliku u filmu Zimski susret (Bretaigne Windust, 1948) uz Bette Davis, glumeći lik deziluziranog ratnog veterana. Takve romantične uloge više nije glumio, već se uglavnom specijalizirao za sporedne uloge u B westernima (npr. Staza za Cariboo - Edwin L. Marin, 1950; Little Big Horn - Charles Marquis Warren, 1951; Nadjahati bjegunca, 1953 i Staza Jubilee, 1954 - oba u režiji Josepha Kanea). Također igra epizode ili sporedne uloge u A westernima (npr. Veliko nebo, 1952, El Dorado, 1967, Rio Lobo, 1970 - svi u režiji Howarda Hawksa). Šezdesetih glumi i u žanru horora, te se uspješno pojavljuje na televiziji (npr. serija Dallas). Glumio je u ukupno 99 kino i 12 tv filmova.

De CARLO, YVONNE (1922-/), prekrasna crnka strastvenog nastupa, "slapovite" kose i sočnih usana, pod pravim imenom Y. Middleton nastupa na filmu od 1942. u sporednim ulogama (npr. Revolver za iznajmljivanje - Frank Tuttle, 1942). Promjenom imena i imagea postaje zvijezda druge holivudske garniture, koja se ističe filmovima manjeg i srednjeg budžeta, glazbeno-plesnog ili pustolovnog žanra (priče orijentalnog karaktera), a često i u B westernima (npr. Dama s rijeke, 1948, Calamity Jane i Sam Bass, 1949 - oba u režiji Georgea Shermana; Srebrni grad - Byron Haskin, 1951; Grimizni anđeo - Sidney Salkow, 1952; Pogranična rijeka - George Sherman, 1954). U A produkciji također postiže uspjehe (npr. remek-djelo Banda anđela - Raoul Walsh, 1957 ili McLintock! - Andrew V. McLaglen, 1963). Njen nastup je siguran i otvoren, prepun egzotičnih pogleda i strasnih uvjerljivosti, dodatno pojačan sjajnom figurom i sklonošću razotkrivanju. Jedna od najrasnijih glumica Tehnicolora, potpuno zasluženo popularna kod pretjerano nezahtjevne publike. Kasnije glumi podosta u Evropi i na televiziji. Napisala autobiografiju Yvonne (1987). Do 1995. je glumila u ukupno 86 kino i 6 tv filmova.

DEVINE, ANDY (1905-1977), po korpulenciji (debljini) i visokom i kreštavom glasu pripada skupini najpoznatijih sporednih glumaca u povijesti američkog filma. Komičan izgled, nesrazmjer između krupne pojave i tankog i hunjkavog glasa, kovrčava kosa i neuredan dojam cjeline, čine ga idealnim "sidekickom" za mnoge B westerne sa Roy Rogersom u glavnoj ulozi (ponajbolji su npr. Proljeće na Sierri, 1947, planinski western; Teksaške oči - vrlo mračan i nasilan western; Udaljeni graničar, krasan primjer eksterijernog B westerna, Noći u Nevadi, stočarski western s prekrasnom glazbom legendarnih Sons Of The Pioneersa - sva tri iz 1948., a sva četiri u režiji Williama Witneya) ili za upečatljive minijature u A weternima Johna Forda (npr. kao vozač poštanske kočije koji voli izbjegavati opasnosti u Poštanskoj kočiji, 1939; kao narednik koji vješto koristi vlastiti trbuh u tučnjavama u Dva jahača, 1961; ili kao smiješni šerif, kojeg zbog simpatičnosti i kukavičluka ne želi ubiti ni Liberty Valance u Čovjeku koji je ubio Liberty Valancea, 1962 - gdje je zamjetno njegovo vrhunsko umijeće u sentimentalnim scenama, a posebno u sceni kada kao ostarjeli nekadašnji šerif dočekuje senatora i njegovu ženu Hallie, i dok se senator bavi politikom i daje intervju glavnom uredniku loklanih novina, on po želji senatorove žene odvozi ih izvan grada na mjesto gdje je Tom Doniphon namjeravao napraviti kuću za njih dvoje i gdje rastu ponajljepši primjerci kaktusa u cvatu). U B westernima ne dobiva prostora za ozbiljne trenutke, već je zadužen za komičnu stranu. Na filmu od kraja dvadesetih, tridesetih uglavnom glumi u B pustolovinama i drugim B žanrovima, tako i ponajboljem primjerku B westerna tridesetih (Zakon i red - Edward L. Cahn, 1932) ili u top A filmovima (npr. Romeo i Julija - George Cukor, 1936; Zvijezda je rođena - William A. Wellman, 1937; U starom Chicagu - Henry King, 1938). Od pedesetih često radi na televiziji (npr. serija Wild Bill Hickok). Umro je od posljedica začepljenja krvnih žila. Glumio je u ukupno 150 kino i 19 tv filmova, a u dva je posudio glas.

ELAM, JACK (1916-/), od knjigovođe i hotelskog menadžera postaje krajem četrdesetih i početkom pedesetih poznat epizodni glumac, i to najviše zbog svog izgleda. Buljooki (jedno oko mu je od tučnjave u djetinjstvu bilo iskrivljeno), visok i mršav, sa brundavim glasom, postaje poznat po vrlo kratkim i upečatljivim ulogama negativaca, često ubojica s leđa (npr. Velika usamljenost - Alan LeMay, 1950; Bitka u kanjonu Apachea - George Sherman, 1952; Točno u podne - Fred Zinnemann, 1952 ili Ranč ozloglašenih - Fritz Lang, 1952). Od sredine pedesetih njegove uloge postaju značajnije (npr. Čovjek iz Laramiea - Anthony Mann, 1955 ili Obračun kod O.K. Corrala - John Sturges, 1957), ali zbog svog urođenog nalikovanja zločincu ne dobiva sve do kraja šezdesetih i početka sedamdesetih pravu priliku da pokaže i drugu stranu svoje glumačke osobnosti, mogućnost da glumi pozitivni karakter (npr. Rio Lobo - Howard Hawks, 1970). Svoje glumačko "zločinstvo", kombinaciju pokvarenosti, zla i ciničnog humora, najočitije predstavlja u filmu Bilo jednom na Divljem zapadu (Sergio Leone, 1968), kao revolveraš u neobičnoj borbi sa jednom dosadnom muhom u krupnom planu, a zatim u revolveraškom obračunu protiv čovjeka sa usnom harmonikom (Charles Bronson), gdje pogiba uz još svoja dva suputnika. U toj kratkoj epizodi došle su do izražaja sve njegove glumačke vještine: kolutanje očima (svako oko ide na svoju stranu - kao kod kameleona), kreveljenje, zli pogledi, humorni stav prema svemu, tako i prema životu (ne brine se previše da ostane živ), nezgrapnost pri kretanju. Glumi često i u kriminalističkim i akcijskim, a od 1972. u televizijskim filmovima. U starijoj dobi se udebljao i pustio bradu, te češće glumio dobričine koje vole više popiti i skloni su ekscesima. Do 1994. je glumio u ukupno 95 kino i 17 tv filmova.

ELLIOTT, WILLIAM ("Wild Bill") (1903-1965), od šesnaeste godine vrhunski jahač na rodeo takmičenjima, visok, baršunastog i dubokog glasa, simpatičnog izgleda, postaje 1925. glumac u nijemim filmovima različitih žanrova. Tridesetih glumi sporedne uloge u A filmovima (npr. G' Men - William Keighley, 1935 uz Jamesa Cagneya). Zvijezda B westerna postaje tek poslije uloge u serijalu Velike pustolovine Wild Bill Hickoka (1938). Podražavao je stil velikana nijemog westerna Williama S. Hurta, tako da je s obzirom na malu poznatost njegovih filmova van Amerike začudna vrsna kvaliteta njegovih B westerna tridesetih (npr. U ranoj Arizoni - Joseph Levering, 1938), četrdesetih (npr. Lov na čovjeka u Dolini smrti - John English, 1943; Odmetnici iz Skrivene doline - Howard Bretherton, 1944 ili Paklena vatra - R.G. Springsteen, 1949, u kojem se "Divlji Bill" pretvara da je odmetnik kako bi uhvatio nemilosrdnog pljačkaša i ubojicu, koji zviždi pri pljačkanju i ubijanju), a posebno A westerna iz druge polovice četrdesetih (npr. Čuveni Teksašanin - Edward Ludwig, 1947) i pedesetih (npr. Rogata stoka - Lewis D. Collins, 1951). U osam godina je snimio 34 kvalitetna B westerna za Republic, prešao u Allied Artists, nastavivši snimati uglavnom westerne do sredine pedesetih, kada se poslije vrlo slabog prijema kriminalističkog filma Koraci u noći (Jean Yarbrough, 1957) povlači definitivno s filma. Česti partneri su mu bili Anne Jeffrey, kao "sweetheart darling", i George "Gaby" Hayes, kao smiješni pratitelj. Nikad nije ispunio želju da glumi u filmu o svojem idolu Williamu S. Hartu. Nastupao je pod imenima Gordon E., Bill E., Wild Bill E. i William E. Umro je od raka. Glumio je u ukupno 185 filmova i dva serijala.

ELLISON, JAMES (1910-1994), visok, tamnokos, započinje 1932. karijeru na filmu u glavnim romantičnim ulogama ili drugim glavnim ulogama. U razdoblju 1935-1937 glumi lik Johnnyja Nelsona u westernima o "Hopalong Cassidyju", kao mladi zapadnjak, koji pomaže (ili odmaže) Williamu Boydu. Na osnovu te uloge dobiva drugu glavnu ulogu Buffalo Billa u ambicioznom westernu Čovjek iz ravnice (Cecil B. De Mille, 1937), ali iz nepoznatih razloga ne nastavlja uspješnu karijeru u A produkciji, iako je očito talentiran, dobrog izgleda i kretanja pred kamerom. Tako nastavlja glumiti sporedne uloge u A filmovima (npr. Živahna dama - Geroge Stevens, 1938), a poslije prelazi definitivno u B produkciju, gdje tijekom četrdesetih i pedesetih glumi u različitim žanrovima, često u B westernima (npr. Neprijateljska zemlja - Thomas Carr, 1950). 1952. razočaran napušta filmsku glumu, te se poslije pojavljuje samo sporadično, radeći usluge prijateljima. Umro je od posljedica lomljenja vrata pri padu. Glumio je u ukupno 70 filmova.

EVANS, DALE (1912-/), sa 17 postala udovica, izgubila do 21. troje od šestero djece, bila stenografkinja prije nego što je otkriven njen talent za pjevanje, pa nastupa tijekom tridesetih na radiju i po noćnim klubovima, koje je početkom četrdesetih dovodi na film kao partnericu Royu Rogersu u glazbenim westernima (npr. Kauboj i sinjorita - Joseph Kane, 1944; Duž Navajo tragova - Frank McDonald, 1945; Apaška ruža - William Witney, 1947). Jašući vrlo pametnog konja po imenu Buttermilk (maslac) dokazala se kao idealna partnerica, vrlo jakih moralnih načela, lijepa i dovoljno hrabra da pomogne svome partneru, i to kroz 27 B westerna sa Rogersom kao glavnim glumcem (njenim novim suprugom od 1947.). U razdoblju 1951-1957 daje Rogersu glazbenu i glumačku podršku u televizijskom showu "The Roy Rogers Show", a s filma se povlači 1951, posvećujući se djeci, ranču i konjima. Napisala knjigu Nesvjesni anđeo, o retardiranoj djeci. Glumila je u više od 40 filmova.

FORAN, DICK (1910-1979), sin probitačnog poslovnog čovjeka iz New Jerseya i budućeg senatora, izvrstan pjevač, visok i krupan, izuzetno širokih ramena, poslije karijere pjevača na radiju i vođe vlastitog orkestra, dolazi 1934. u Hollywood, gdje u Foxu glumi u nekoliko B produkcija pod imenom Nick F., ali već 1936. ga zapažaju u Warneru i daju mu ponudu da postane njihov prvi "pjevač kauboj" u B westernima (poslije se ispostavilo da je bio jedini). Tako se dokazuje u filmovima Cherokee Strip (Noel Smith, 1937) ili Prazne korice (B. Reeves Eason, 1937). Povremeno glumi u filmovima A produkcije (npr. Okamenjena šuma - Archie Mayo, 1936 uz Humphreya Bogarta i Bette Davis; 69. borbena - William Keighley, 1940, uz Jamesa Cagneya ili Fort Apache - John Ford, 1948 uz Dukea i Hanka). Nastupajući i u žanru horora i komedijama, očigledno svestrani Foran, nije nikada dobio pravu priliku da dokaže sve svoje glumačke sposobnosti. Posljednji film snima 1967. (Svjetlost Grand Canyona - Norman Foster), postwestern sa Josephom Cottenom kao partnerom. Glumio je u ukupno 2 serijala, 87 kino i 2 tv filma.

HAYES, GEORGE "GABY" (1885-1969), prije dolaska na film radio po vodviljima, od 1923. u Hollywoodu u ulogama nasilnika, a tridesetih započinje zvjezdani put kao "sidekick" u B westernima uz mnoge zvijezde žanra (npr. John Wayne, William Elliott, William Boyd). Jedan je od rijetkih sporednih glumaca koji je uživao slavu poput vodećih glavnih glumaca. Glumio je smiješne zapadnjake, sklone piću i kurvama, sa frfljajućim izgovorom je stalno nešto gunđao ili tražio svađu, često sa ženama koje su ga pokušavale "upecati". Vječno "žedan", pomagao je glavnom junaku u rješavanju zapleta na svoj smiješni način, a ponekad mu je nesvjesno odmagao. Omalen, bradat, krivonog, divljeg i neurednog izgleda, nesklon pranju, grijao je gledateljeva srca smislom za humor i pozitivnim stavom prema životu, iako se činilo da njegovi likovi nisu "prizemljeni". Od njegovih dvjestotinjak uloga je teško izdvojiti neku, jer je on praktički igrao sebe, jedan jedini lik kroz 27 godina nastupanja u B westernima. Uvijek u svrsi zabavljanja (npr. Ulazak Hopalonga Cassidyja - Howard Bretherton, 1935 uz Williama Boyda; Visoki jahač - Edwin L. Marin, 1944 uz Johna Waynea; Duž Navajo traga - Frank McDonald, 1945 uz Roya Rogersa), prekida filmsku karijeru 1950., a sredinom pedesetih ima svoj show na televiziji. Glumio je u ukupno 187 filmova i 2 serijala (pretežno u B westernima).

JONES, BUCK (1889-1942), ekspert za konje i rodeo jahač, prijavljuje se sa 17 godina u konjicu, ratuje u Meksiku i na Filipinima, a 1913. nakon otpuštanja iz vojske nastupa u Wild West Showu, 1917. dolazi u Hollywood i započinje radom na filmu kao kaskader i sporedni glumac u Universalu, od 1919. kao glavni glumac u mnogobrojnim westernima i serijalima kompanije Fox. Nakon westerna Posljednji protivnik (Charles Swickard, 1920) postaje vrhunska zvijezda, uz Toma Mixa i najveća u nijemom razdoblju, kojemu je osnovni princip bio na razmeđi spektakularnosti i nakićenosti Mixovih westerna i mrklo ozbiljnih westerna Williama S. Harta na drugoj strani. Održavajući status solidnog glumca i u drugim žanrovima, Jones bez zapreka nastavlja zvjezdanu karijeru i u zvučnom razdoblju, kada snima uglavnom B westerne i serijale, od kojih je mnoge i režirao. Posljednji western koji je snimio je bio Zora ne velikom razvođu (Howard Bretherton, 1942). Nesretno je poginuo na turneji prikupljanja ratnih obveznica, a pri spašavanju ljudi uhvaćenih u zamku požara u jednom Bostonskom noćnom klubu. Glumio je u ukupno 148 filmova i 6 serijala.

KEENE, TOM (1898-1963), pod pravim imenom George Duryea nastupao po pozornicama širom Amerike, i na filmu od 1928., igrajući glavne likove u filmovima A produkcije. 1931. mijenja ime u Tom Keene i postaje zvijezda B westerna. Paralelno glumi i u drugim žanrovima. Značajna je njegova uloga u filmu socijalne tematike, o siromašnim farmerima za vrijeme "Depresije" Kruh naš svagdašnji (King Vidor, 1934). 1944. ponovno mijenja ime, ovaj put postaje Richard Powers, i tijekom druge polovice četrdesetih i pedesetih glumi sporedne uloge u B filmovima različitih žanrova (npr. špijunski Berlin Express - Jacques Tourneur, 1948) i serijalima poput Desperadosi sa Zapada (1950). Glumio je u kultnom "trash filmu" Plan 9 iz svemira (Ed Wood, jr., 1959). Glumio je u više od četrdeset filmova.

KNIGHT, FUZZY (1901-1976), odličan glazbenik, pjevač i vođa "banda" po noćnim klubovima, dolazi početkom tridesetih u Hollywood kako bi glumio u glazbenim filmovima, ali uskoro prelazi skoro izričito na snimanje westerna, u kojima glumi nezgrapne i smiješne pratitelje glavnim glumcima Johnny Mack Brownu, Texu Ritteru i ostalim western junacima. Nižeg rasta i "smiješne face" dokazuje se kao odličan komičar i "narodski zabavljač". Povremeno glumi i dramske uloge, te nastupa u filmovima A produkcije (npr. Čovjek iz prerije - Cecil de Mille, 1936 ili Kauboj i dama - H.C. Potter, 1938, oba uz Garyja Coopera). Glumio je u više od 200 filmova.

LIVINGSTON, ROBERT (BOB) (1906-1988), radio kao novinar u Californiji. Od kraja dvadesetih pojavljuje se u sporednim ulogama, a od 1936. postaje zvijezda westerna glumeći u western serijalu Tri mušketira (zajedno sa Corriganom i Terhuneom). 1939. preuzima od Leeja Powella glavnu ulogu u popularnom serijalu Usamljeni rendžer, te svojom privlačnom i mladolikom pojavom osvaja američku mladež. Ranih četrdesetih održava popularnost serijalom Usamljeni jahač za kompaniju PRC, uz smiješnog pratitelja Ala "Fuzzyja" St.Johna. Snima i filmove drugih žanrova, a od kraja četrdesetih do sredine sedamdesetih glumi sporedne uloge. Glumio je u više od 60 filmova i u nekoliko serijala.

MAYNARD, KEN (1895-1973), cirkuski artist u showu Buffalo Billa, prvak rodea, debitira na filmu kompanije Fox 1923., a već slijedeće igra glavne uloge i postaje zvijezda westerna. Od sredine dvadesetih do pojave zvučnog filma "zvjezduje" u kompaniji First National u mnogobrojnim spektakularnim westernima. Vrlo visok, tamnokos, atletski razvijen, prodornog pogleda, skrivenog ispod bijelog šešira širokog oboda, glumi likove spretne u akcijskim scenama (slično Mixu), neosjetno za njegov zvjezdani status prelazi na zvučni film, ali ipak sredinom desetljeća karijera mu zbog sklonosti alkoholu opada, da bi četrdesetih rijetko snimao. Od 1945. do 1969. pauzirao, neki zanesenjaci su ga pokušavali vratiti na film karakternim ulogama (svega dvije), ali umire usamljen i zaboravljen u svojoj prikolici. Glumio je u ukupno 96 filma i tri serijala.

MAYNARD, KERMIT (TEX) (1902-1971), mlađi brat poznatijeg Kena M., započeo sredinom dvadesetih karijeru na filmu kao kaskader i dubler, da bi početkom tridesetih uživao kratkotrajnu slavu u serijama westerna za Ambassador Films, od kojih su polovina bili klasični prerijski B westerni, a pola pustolovni western filmovi sa događanjima na planinama između Amerike i Kanade, u snježnim eksterijerima i skučenim kolibama, gdje je Kermit bez dublera i kaskadera izvodio sam sve opasne scene. I dalje je održavao formu kao kaskader u drugim filmovima. Od sredine četrdesetih nastupa uglavnom u sporednim ulogama nasilnika i karakternim, ali tipiziranim ulogama u westernima. Nisam uspio pronaći ukupan broj snimljenih filmova; negdje se spominje brojka od oko stotinjak snimljenih filmova i dvadesetak serijala.

MIX, TOM (1880-1940), jedan od tvoraca tzv. konjske opere (horse opera), legendarni filmski kauboj "orlovske face" ponajveća američka filmska zvijezda nijemog razdoblja, u stvarnom životu je bio prvak rodea i Teksaški rendžer, vičan baratanju s western ikonama (laso i pištolj), pozvan je kao stručnjak za stoku na snimanje jednog westerna, ali se odmah nameće svojim vještinama i postaje zvijezda u žanru. Otpočetka svjestan svojih mogućnosti, sam režira, piše scenarije i producira svoje filmove u nezavisnoj produkciji kompanije Selig Polyscope. 1917. potpisuje za Fox i snima western spektakle vedrog i "šuomenskog" tipa, u kojima se ističe njegova sposobnost izvođenja i najopasnijih vratolomnih egzibicija (često se ozljeđuje) na konju po imenu Tony. Njegovi likovi su ljudi od akcije, "ruralni tipovi", "upakirani" u preidealizirane western kostime, bez straha i mane (ne pije, ne puši, ne psuje), poštuje i romantizira žene, a protivnike ne ubija, već ih onesposobljuje. Njegovi "nestvarni westerneri", okolina nalik slikovnicama, posvećenost akciji, a manje karakterizacijama, neautentični su junaci Divljeg Zapada, ali zato vrlo zabavni i popularni kod publike s "malim prohtjevima". Svoje posljednje pucnje ispaljuje u zvučnim B westernima i serijalima Universala. Kada se spremao vratiti na film, kako bi glumio karakterne uloge, poginuo je u automobilskoj nesreći. Glumio je u ukupno 319 filmova i dva serijala, od kojih su mnogi nepovratno izgubljeni.

O'BRIEN, GEORGE (1900-1985), nekadašnji boksački šampion u teškoj kategoriji, atleta nižeg rasta, došao je na film 1922. radeći kao pomoćnik kamermana i kao kaskader, dok ga 1924. nije zapazio John Ford i dao mu glavnu ulogu u ponajboljem nijemom westernu Željezni konj. Status dojmljivog glumca zadržava s još nekoliko Fordovih filmova, kao i s filmom Zora (F.W. Murnau, 1927), a početkom tridesetih postaje zvijezda B westerna (ponekad uz veći budget), glumeći za Fox i kasnije za RKO snažne zapadnjake, meksikanske odmetničke romantike, sa smislom za humor, na prekrasnim lokacijama u Grand Canyonu i mnogim drugima, uz jake glumice (npr. Myrna Loy ili Claire Trevor) i dojmljive negativce (npr. Humphrey Bogart ili George Brent), uglavnom po djelima Zane Greya ili Maxa Branda, westerne srednjih produkcija, vanserijske po korištenju eksterijera, ali zbog plošnosti karakterizacije i arhetipskih zapleta ipak B westerne. Borio se za vrijeme Drugog svjetskog rata na Pacifiku i zaslužio nekoliko odlikovanja, bio aktivan i za vrijeme Korejskog i Vijetnamskog rata. Od sredine četrdesetih (odebljao) pojavljuje se tek u sporednim ulogama visokih časnika, tri puta kod Forda (Fort Apache, 1948; Nosila je žutu vrpcu, 1949 i Jesen Čejena, 1964). Bio oženjen sa prekrasnom glumicom Marguerite Churchill, poznatom iz westerna Velika staza (Raoul Walsh, 1930). Glumio je u ukupno 85 filmova, u jednom bio narator.

RITTER, TEX (1905-1974), još za vrijeme studija političkih nauka na University of Texas otkriva western i folk glazbu, pa započinje karijeru pjevača na radiju i pozornicama. Sredinom tridesetih, nakon nastupanja po Broadwayu, doveden je u Hollywood kako bi za Monogram i kasnije za Universal snimao glazbene westerne sa izvrsnim western pjesmama, akcijom i lijepim pejzažima, uz pomoć konja po imenu White Flash. Kako je publika od sredine četrdesetih gubila interes za glazbeni western, tako je njegova glumačka slava blijedila, a Tex se uspješno preorjentirao na snimanje pjesama za westerne (npr. Točno u podne - Fred Zinnemann, 1952), na izdavanje ploča, putovanja i nastupanja s White Flashom diljem Amerike, i sporadičnim pojavljivanjem u filmovima, te neuspješno politikom. Izabran je u Cowboy Hall Of Fame i u Country Music Hall Of Fame, što nije nikome od "zabavljača" uspjelo. Glumio je u ukupno 69 filmova, a u tri je bio narator.

SCOTT, RANDOLPH (1898-1987), školovan kao tekstilni inženjer, glumačku karijeru započinje u kazalištu, a od kraja dvadesetih se pojavljuje kao statista i epizodni glumac, da bi već početkom tridesetih postao osrednja zvijezda westerna u 7 filmova po romanima Zane Greya (svi u režiji Henryja Hathawaya) za Paramount, koji su srednjeg budgeta ali po mnogo čemu ipak pripadaju klasifikaciji B westerna. Od sredine tridesetih glumi u musicalima i komedijama (npr. Slijedi flotu - Mark Sandrich, 1936, uz Freda Astairea i Ginger Rogers). Krajem tridesetih i početkom četrdesetih igra zapažene uloge u mnogim poznatim filmovima (npr. Jesse James - Henry King, 1939; Virginia City - Michael Curtiz, 1940; Western Union - Fritz Lang, 1941). Visok i vitak, otpočetka ostavljajući utisak čovjeka starog oko 45 godina, ukočenog lica, koji se smije očima, dok mu lice pri osmjehu dobiva ironično-režeći izgled, postaje prototip zapadnjaka od sredine četrdesetih kada kao jedna od najvećih zvijezdi žanra glumi u westernima A i B produkcije (skoro uvijek sa povećanim budgetom) i na neki način nasljednik Williama S. Hurta. Vrlo su duhoviti i zabavni njegovi westerni bez većih ambicija u režiji Edwin L. Marina (npr. Abilene Town, 1946 ili Sugarfoot, 1951), odlični westerni sa psihološki dubljom karakterizacijom i ambivalentnim likovima u režiji Andrea De Totha (npr. Carson City, 1952 ili Lovac na nagrade, 1954), i na kraju najbolji njegovi westerni su 7 westerna u režiji Budda Boettichera (npr. Od sada sedmorica, 1956 ili Usamljeničko jahanje, 1959), u kojima glumi usamljenog i ostarjelog revolveraša ili osvetnika, lišenog dubljih emocija, ali nikada pokvarenog ili licemjernog, koji želi sprovesti svoju volju i otići dalje bez osvrta. Pri tome se rijetko veže za nekoga, više drži do konja nego do ljudi, jer oni ga nisu nikad prevarili ili izdali. Bavio se produkcijom filmova, tako s prijateljem Harryjem Joe Brownom osniva Ranown, filmsku kuću koja je producirala i nekoliko Boetticherovih westerna. Povlači se nakon westerna Pucnji poslijepodne (Sam Peckinpah, 1962), u kojem možda daje svoju najbolju ulogu. U vrijeme povlačenja pripadao je skupini najbogatijih hollywoodskih glumaca. Glumio je u ukupno 104 filma.

STARRETT, CHARLES (1903-1986), atleta, igrač Američkog nogometa, pojavljuje se samo jednom (1926) u nijemom razdoblju filma. Svoju zvjezdanu karijeru započinje prvo osrednjim westernima u Paramountu, a od sredine tridesetih postaje megazvijezda u Columbiji, glumeći slijedećih dvadesetak godina lik Durango Kida, uz Smileya Burnettea kao smiješnog pratitelja, Iris Meredith kao "sweetheart", Dicka Curtisa kao nasilnika, u jedinstvenoj producentskoj viziji: kako snimati i zarađivati na jednom te istom filmu, jer svaki od tih westerna je sličan slijedećem (isti zaplet, isti likovi, iste situacije, isti raspleti), što izdržljivu publiku nije uopće smetalo. Dobro građeni i tamnokosi Starrett, jake čeljusti i pomalo ukočenog lica, tipizirani je "prašinarski junak" matineja. Povlači se sa filma 1952., još uvijek dovoljno popularan, da bi mogao snimati B westerne. Glumio je u ukupno 165 filma.

STEELE, BOB (1906-1988), sin redatelja Roberta Northa Bradburyja (režirao mnoge B westerne sa Dukeom). Pod imenom Bob Bradbury, jr. 1920. započeo sa četrnaest godina glumiti u seriji poludokumentarističkih filmovima svoga oca Pustolovine Boba i Billa, da bi od sredine dvadesetih glumio u westernima, a tridesetih sa dva pištolja oko bokova za World Wide i kasnije za Monogram i Republic westerne prepune akcije i neobičnih eksterijera, sa snažnim zapletima, prekrasno snimljene i zabavne. Mali rastom, ali snažan, muževno dojmljiv, krstario je divljinama Divljeg Zapada, brzinom i snalažljivošću pobjeđivao nasilnike i odmetnike (tvrdilo se da od svih zvijezda westerna najbrže povlači pištolj). Četrdesetih i pedesetih glumio u glavnim ulogama u westernima a često je nastupao u sporednim ulogama, i A produkcije, posebno u westernima (npr. Rio Bravo - Howard Hawks, 1959, Jesen Čejena - J. Ford, 1964 i Major Dundee - Sam Peckinpah, 1965), krimićima (npr. Duboki san - Howard Hawks, 1946 ili Charley Varrick - Don Siegel, 1973, koji je ujedno i njegov posljednji film prije povlačenja), kao i ostalim žanrovima (npr. u socijalnom O ljudima i miševima - Lewis Milestone, 1939 ili u melodrami o starom jugu Banda anđela - Raoul Walsh, 1957). Glumio je u ukupno 224 filma i 2 serijala.

TYLER, TOM (1903-1954), prije nego što je postao zvijezda nijemog westerna, bio je rudar, mornar, drvosječa, ulični "fighter" za novce (poput lika kojeg glumi Charles Bronson u filmu Teška vremena - Walter Hill, 1975). 1924. dolazi u Hollywood, postaje kaskader, zatim dobiva zbog svog atletsko zgodnog izgleda sporedne uloge, a od slijedeće godine za FBO snima dobro producirane westerne, sa "gustom akcijom", uglavnom uz pratitelja, omalenog Frankiea Darroa, tridesetih za Freuler kvalitetne westerne i serijale. Od kraja tridesetih usporedno nastupa u sporednim ulogama u filmovima A produkcije (npr. Poštanska kočija - John Ford, 1939 i Prohujalo s vihorom - Victor Fleming, 1939). Zbog reumatskih problema, karijera mu od sredine četrdesetih stagnira, pojavljuje se samo u kratkim epizodnim ulogama. Početkom pedesetih bolest ga uništava, lomi njegovo atletsko tijelo, i on umire od srčanog udara u dobi od pedeset godina. Snimio je oko sedamdesetak filmova i desetak serijala.

WAYNE, JOHN (1907-1979), irskog porijekla, s pravim imenom Marion Michael Morrison i nadimkom Duke, pojavljuje se krajem dvadesetih u Foxu, tražeći posao preko ljeta. Tu ga zapaža John Ford i daje mu nekoliko manjih uloga u svojim filmovima. Na nagovor Forda majstor u svim žanrovima Raoul Walsh uzima Waynea za glavnu ulogu u grandioznom A westernu Velika staza (1930), koji se odlično snalazi u dodjeljenoj ulozi. Međutim, do zvjezdanog statusa i sintagme "najveća zvijezda westerna svih vremena" je morao glumiti glavne uloge u minornim B westernima za Columbiju, sporedne u solidnim westernima uz zvijezde poput Bucka Jonesa ili Tima McCoya za istu kompaniju, glavne role u nešto boljim westernima Warner Brothersa (bolje korištenje eksterijera i uzbudljivije akcijske scene), postati zvijezda Monograma, utvrditi svoj status westernima Republica, pokušavati se u drugoj polovici tridesetih dokazati u ulogama u drugim žanrovima velikih studija poput Columbije i Paramounta, ali se stalno vraćao westernima, sve dok se nije dogodila Poštanska kočija (John Ford, 1939), prvi tzv. superwestern u povijesti žanra. Ostalo je legenda. Ostalo je mit. On je postao mitska western figura, nikad prevaziđena, sama western ikona i njen zaštitni znak, mnogima ideal iz djetinjstva. Glumio je u ukupno 166 filma, tri serijala (3 x 12 filmova), 7 dokumentarnih i u jednom je bio narator.

WILLIAMS, GUINN "BIG BOY" (1899-1962), sin kongresmena, profesionalni igrač bejzbola prije dolaska na film 1919. Karijeru započeo u Goldwynovim filmovima, a zatim u mnogobrojinim westernima nezavisnih kuća, često uz Willa Rogersa, koji mu je zbog suprotnosti njegove korpulencije i dječačkog šarma dao nadimak "Big Boy". Tridesetih je za Beacon Pictures sa puno uspjeha snimao westerne detektivskog zapleta i raspleta, ali je već krajem tridesetih, četrdesetih i pedesetih glumio sporedne karakterne uloge u svim žanrovima, a uglavnom u B westernima i pustolovnim filmovima, glumeći dobroćudne i humoru sklone karaktere, povremeno i/ili nasilnike, bez uobičajene bezobzirnosti za tu vrstu uloga; povremeno je nastupao u filmovima A produkcije (npr. posljednje dvije uloge su mu bile u westernima Alamo - John Wayne, 1960 i Komančerosi - Michael Curtiz, 1961, oba uz Dukea). Glumio je u ukupno 199 filma i tri serijala.