ALLEN, REX (1922- /), glumio po vodviljima, nastupao na radio stanicama i putujućim rodeo nastupima, a od početka pedesetih je pjevajuća zvijezda u Republicovim B westernima, uz smiješnog pratitelja Slima Pickensa i konja po imenu Koko. Od sredine pedesetih gubi popularnost, B westerni se gase, pa Allen prelazi na televiziju, gdje glumi u popularnoj seriji Doktor s granice. Glumac je to neprimjetne mimike, širokog i lijepog osmijeha, zgodan i privlačan ženskom dijelu publike, dodatno oplemenjen lijepim glasom. Poslije kao narator surađuje na filmovima (i animiranim) u produkciji kompanije Disney. Glumio je u više od 15 filmova.

ATES, ROSCOE (1892-1962), od dječaštva poznat kao koncertni violinista, 1929. dolazi u Hollywood, gdje uglavnom glumi uloge smiješnih pratitelja, najčešće uz zvijezdu Eddiea Deana, a povremeno sporedne uloge u komedijama A produkcije (npr. Sullivanova putovanja, 1941 ili Priča o Palm Beachu, 1942 - oba u režiji Prestona Sturgesa) i A westernima (npr. Brži od strijele - Samuel Fuller, 1957 i Ovčar - George Marshall, 1958). Zbog "gumenog lica" i "izbuljenih očiju", neprikladne garderobe i nervoznog stila, pogodan je za komične epizode. Glumio je u ukupno 105 filmova i jednom serijalu.

AUTRY, GENE (1907-1998), uz Roya Rogersa najpopularniji kauboj-pjevač američkog westerna. Otkrio ga je Will Rogers krajem dvadesetih. Nekoliko godina nastupa po radio stanicama. Po prvi put pjeva 1934. u jednom westernu U starom Santa Feu (D. Howard), a slijedeće godine postaje zvijezda westernom Korov nošen vjetrom (Joseph Kane), te narednih dvadesetak godina glumi u "pametnim" westernima, gdje se izmjenjuju akcijske scene sa pjevačkim, dok je romansa rijetka. Uz smiješnog pratitelja Smileya Burnettea (u kasnijim westernima uz Georgea "Gabbyja" Hayesa) i konja Championa top zvijezda je do 1942., kada odlazi u Drugi svjetski rat kao časnik avijacije. Tako mu primat najpopularnijeg kauboja pjevača preuzima Roy Rogers. Autry se 1946. vraća westernima, ali više nikad ne ponavlja ranije uspjehe (od 1938. do 1942. je među deset najprofitabilnijih zvijezda), pa se okreće poslovima, kroz koje postaje jedan od najbogatijih "westernera". Za sebe je izjavio: "Ne znam glumiti, nisam dobar jahač, ni pretjerano dobar pjevač, ali publika voli sve što radim". Glumio je u ukupno 99 filmova (neki od njih su dokumentarni) i dva serijala.

BANNON, JIM (1911-/), atletski razvijen, bio sportski komentator, a sredinom četrdesetih počinje glumiti sporedne uloge u akcijskim B filmovima. Od 1949., kada postaje zvijezda western serijala Crveni jahač, uživa kratkotrajnu popularnost do početka pedesetih. Prelazi na televiziju. Glumio je u više od 20 filmova i nekoliko serijala.

BELL, REX (1905-1962), visok i zgodan igrač Američkog nogometa, krajem dvadesetih dolazi na film, glumi u romantičnim komedijama i dramama, a početkom tridesetih postaje zvijezda uz pratitelja Buzza Bartona i draganu Ruth Mix u "trivijalnim" westernima za kompaniju Resolute. Ženi se sa prekrasnom Clarom Bow ("It") i ranih četrdesetih se povlači sa filma na ranč u Nevadi, bavi se trgovinom u Las Vegasu i politikom. Kasnije se pojavljuje u sporednoj ulozi u postwesternu Nepomirljivi (John Huston, 1961). Nemam točnih podataka o broju snimljenih filmova, ali neki pokazatelji govore o brojci od oko 50 filmova.

BARRY, DONALD "RED" (1912-1980), u mladosti odličan igrač Američkog nogometa, dolazi na film 1933. i započinje glumiti sporedne uloge, ali zvijezda postaje tek kada preuzima glavnu ulogu u Republicovom western serijalu Pustolovine Crvenog jahača, 1940, u kojem uz Tommyja Cooka, koji glumi njegovog rastom omanjeg indijanskog prijatelja, punom snagom i "intenzivnim izgledom" daje siguran nastup rođenog zapadnjaka. Po serijalu dobiva nadimak "Red", iako nije imao crvenu kosu. Krajem četrdesetih napušta Republic, osniva vlastitu kompaniju i bez većeg uspjeha pokušava kontrolirati svoju zvjezdanu karijeru, ali mu to pretjerano ne uspjeva, pa se vraća sporednim ulogama u mnogim A (npr. Rio Lobo - Howard Hawks, 1970) i B filmovima (npr. Od sada sedmorica - Budd Boetticher, 1956 ili Pobuna Apachea - R.G. Springsteen, 1966), te usporedo snima za televiziju. Režirao je western Žena Jesse Jamesa, 1954. Izvršio je samoubojstvo pištoljem. Glumio je u ukupno 130 kino i 10 televizijskih filmova, te jednom serijalu.

BEERY, NOAH (1883-1946), brat poznatijeg Wallacea B., od početka stoljeća glumi u kazalištu, u Hollywood dolazi 1916. i nameće se kao vrhunski "bad guy", kao najbrutalniji i najokrutniji nasilnik i sadista nijemog razdoblja (npr. Beau Geste - Herbert Brenon, 1926). U zvučnom razdoblju nastavlja glumiti uglavnom nasilnike nad nasilnicima, a vrlo često u B westernima i serijalima. Brkat, zlog pogleda i namrgođenih obrva, sa "okrutnim" borama oko ustiju, idealan je za uloge negativaca, a svoj uvjerljivi nastup pojačava uglađenim i povjerljivim glasom. Umro je od srčanog udara. Glumio je u ukupno 198 filmova i 5 serijala.

BEERY, NOAH, jr. (1913-1994), sin N. Beeryja seniora, još kao dječak glumački pratio oca na nijemim filmovima, školovao se za časnika, ali ipak ostao na filmu glumeći sporedne uloge u filmovima A produkcije (npr. Samo anđeli imaju krila, 1938 ili Crvena rijeka, 1948 - oba u režiji Howarda Hawksa) i B westernima uz glavne zvijezde Toma Mixa, Johnnyja Mack Browna, Audieja Murphyja i Bucka Jonesa (npr. Cimarron Kid - Budd Boetticher, 1951). Podjednako je održavao image dobrog karakternog glumca igrajući dobre i loše momke, isprva tvrdoglave i čvrste u stavovima, a poslije psihološki labilnije i spremnije na popuštanja. Sličniji majci nego ocu, kombinacijom naherenog osmijeha na velikim ustima male glave pogodan je za komične uloge, što uglavnom i koristi tijekom cijele karijere. 1940. se oženio Jonesovom kćerkom Maxine i nastavio glumiti u raznim žanrovima i na televiziji (npr. u Rockfordovim dosjeima je glumio oca Jamesa Garnera) sve do osamdesetih godina. Glumio je u ukupno 100 filmova, 10 serijala i 8 televizijskih filmova.

BLAKE, ROBERT (1933-/), od kraja tridesetih pod pravim imenom Mickey Gubitosi glumi dječije uloge u serijalu Naša banda. Mijenja ime u Bobby B. i pojavljuje se u western serijalu Crveni jahač (uz zvijezde Wild Billa Elliotta ili Allana Lanea), glumeći lik Little Beavera, malog pratitelja velikog Billa. "Meleske" face, ljepuškast kao dječak i mladić, u kasnijoj fazi dobiva "prave muške bore", pogodan je za raznovrsne uloge. Tako u Blago Sierra Madre (John Huston, 1948) glumi meksikanskog dječaka koji Bogartu prodaje srećku, i pojavljuje se u filmovima različitih žanrova. Početkom pedesetih zbog problema sa drogom karijera mu stagnira (Hollywood jede svoju djecu?), ali se poslije oporavlja, mijenja ime u Robert B. i započinje novu karijeru na filmu i na televiziji, gdje serijom Baretta (1975-1978) postaje zvijezda i nagrađivani glumac. Briljirao je u ulozi ubojice vlastite porodice zbog vjerskog fanatizma u televizijskom filmu Sudnji dan: Priča o Johnu Listu (Bobby Roth, 1992), kao i u sporednoj ulozi u "nadrealističnoj fantaziji" Izgubljeni autoput (David Lynch, 1996). Do 1996. je glumio u ukupno 109 kino i 9 tv filma, te u 1 serijalu.

BLUE, MONTE (1890-1963), indijanske krvi (Cherokee), bio drvosječa, kauboj i radnik na željeznici. Od 1915. u službi kod Griffitha kao kaskader i glumac (npr. Rođenje jedne nacije, 1915; Netrpeljivost, 1916 i Siročad u oluji, 1922). Tijekom dvadesetih i prvom polovinom tridesetih igra uglavnom uglađene romantike, a u drugoj polovini tridesetih do sredine četrdesetih uglavnom u B westernima (npr. Jaši, rendžeru, jaši - Joseph Kane, 1936 uz Genea Autryja ili Staza grmljavine - Charles Barton, 1937 uz Gilberta Rolanda i Charlesa Bickforda, po romanu Zane Greya) i serijalima (npr. Jahači u Dolini smrti - Ford Beebe & Ray Taylor, 1941 uz Dicka Forana i Bucka Jonesa ili Kralj Teksaških rendžera - William Witney & John English, 1941 uz Sammyja Baugha), te igra zapažene epizode u A produkciji (npr. Dodge City - Michael Curtiz, 1939 ili Požanji divlji vjetar - Cecil de Mille, 1942). "Mjesecolike" glave, tankih usnica i sitnih očiju pogodan je i za uloge negativaca, uglavnom "mutikaša" uglađenih manira, pa do kraja karijere sredinom pedesetih glumi naizmjence pozitivne i negativne uloge u mnogim A i B filmovima. Glumio je u ukupno 241 filmu i 7 serijala.

BOND, WARD (1903-1960), igrač Američkog nogometa i prijatelj Johna Waynea od mladih dana. Zajedno ih krajem dvadesetih primjetio Ford i počeo im davati male uloge u svojim filmovima. Dok je Wayne postao jedna od najvećih legendi Hollywooda, Bond je postao jedan od najpriznatijih karakternih glumaca, a mnogima je ostao kultna figura sporednih uloga u različitim žanrovima. Korpulentan, svijetle kose sa licem pokvarenjaka, ostavljao je pečat ili kao uvjerljivi nasilnik ili suprotno kao slabić, koji pod pritiscima pozitivaca pokazuje dvoličnost ili kukavičluk. Često je glumio epizode u westernima sa Buckom Jonesom, Kenom Maynardom i Timom McCoyem. U srednjoj fazi igra vrlo upečatljive uloge negativaca, a sve češće i pozitivaca u ponajboljim filmovima razdoblja, tako u 1938. glumi u 20 filmova (npr. u komediji U grob ništa ne nosiš - Frank Capra ili u krimiću Čudesni doktor Clitterhouse - Anatole Litvak), 1939. u 19 (npr. u melodrami Prohujalo s vihorom - Victor Fleming ili u americani Mladi gospodin Lincoln - John Ford ili u westernu Dodge City - Michael Curtiz), a 1940. u 10 (npr. u socijalnom filmu Plodovi gnjeva ili u drami iz mornarskog života Dugo putovanje kući - oba u Fordovoj režiji). Kako je dobivao sve veće uloge, tako je smanjivao broj uloga u jednoj godini. Porastom zapaženih uloga u četrdesetima, sve rijeđe glumi u B filmovima, oslobađa se etikete negativca i dokazuje se kao glumac pogodan za grubijane mekog srca ili dobroćudne pratitelje glavnog lika ili uloge velečasnika (npr. Miran čovjek i Tragači - oba u Fordovoj režiji), šerifa (npr. Moja draga Clementina - Ford, 1946) i rančera (npr. Rio Bravo - Howard Hawks, 1959). Značenje i veću poznatost svoga imena pojačava radom i prijateljstvom sa Fordom i John Wayneom (sve odreda čvrsti zapadnjaci britkog humora, tradicionalnih stavova i ispičuture po uvjerenju, muškarci koji su znali što riječ "prijateljstvo" znači). Od westerna Vođa karavane (John Ford, 1950) gdje zapravo ima prvu glavnu ulogu (dijeli je sa još jednim briljantnim sporednjakom Benom Johnsonom) doživljava zasluženu popularnost glumeći lik Setha Addamsa, spretnog i pouzdanog vođe karavane. Kasnije u razdoblju od 1957. pa do iznenadne smrti od srčanog udara pod tušem, glumi ulogu Addamsa na televiziji u western seriji Karavane. Glumio je u ukupno 225 filmova., od toga u 22 Fordova, a 16 uz Dukea.

BOOTH, ADRIAN (1918-/), pod pravim imenom Virginia Pound nastupala kao pjevačica po klubovima, došla na film 1937., nastupajući u mnogobrojnim B filmovima (često u glazbenim westernima i serijalima). Mijenja ime u Lorna Gray, i postaje popularna glavna glumica B produkcije. Duge kestenjaste kose, okruglog lica i prodornog pogleda, galopirala je ekranima kao samosvojna junakinja (privatno je bila poznata kao žestoka feministica) vična jahanju i zapadnjačkom načinu života. 1946. mijenja ime u A.Booth, pokušavajući se probiti u prvu ligu, ali ostaje "osuđena" na B westerne do povlačenja sa filma 1951., nakon što se udala za glumca Davida Briana. Povremeno je nastupala u filmovima A produkcije, igrajući male epizodne uloge (npr. Gospodin Smith ide u Washington - Frank Capra, 1939). Glumila je u ukupno 65 filmova i 6 serijala.

BOYD, WILLIAM (BILL) (1895-1972), prije dolaska u Hollywood 1919. bio berač naranči i noćni čuvar. Njegovu markantnu privlačnost primjećuje Cecil de Mille i daje mu glavne uloge u mnogim svojim nijemim filmovima (npr. Lađar s Volge, 1926 ili Kralj kraljeva, 1927). Glumi i kod drugih velikana nijemog razdoblja, tako u Dva arapska viteza (Lewis Milestone, 1927) i Gospodarica pločnika (David W. Griffith, 1929). Postaje zvijezda s westernom Hop-A-long Cassidy (Howard Bretherton, 1935), s kojim započinje niz od 66 western epizoda o "gentlemanu u crnom" (ne pije, ne puši i ne psuje), sijede kose pokrivene velikim bijelim šeširom, koji uglađenošću i sporošću, u usporenom ritmu, riješava zaplete, uvijek uz snažnu moralnu potku, pogodnu za mlađi uzrast, uz romantične pratitelje Jamesa Ellisona i Russella Haydena, uz humor omalenog i krivonogog Georgea Gabbyja Hayesa kao sujahača (kasnije tu ulogu preuzima Andy Clyde) i bijelog konja Toppera. Do 1943. kada dotadašnji stalni producent svih westerna o Hopalongu Harry "Pop" Sherman ukida serijal, Boyd u vlastitoj produkciji snima još 12 westerna (zadnji 1948.), a poslije otkupljuje sva prava na Hopalonga, prodaje televiziji prava za prikazivanje, kontrolira prodaju kaubojskih odijela, slikovnica i igračaka, i dobro živi od toga. Četiri puta se ženio, uvijek sa manje poznatim glumicama. Zadnji put na filmu se pojavio kod nekadašnjeg mentora De Millea u filmu Najveća predstava na svijetu (1952). Glumio je u ukupno 138 filmova.

BRADY, SCOTT (1924-1985), bio drvosječa i boksački prvak u lakoj kategoriji, služio u mornarici, te studirao dramu. Od 1948. u Hollywoodu glumi uloge u B filmovima kompanije Universal, često u westernima i akcijskim filmovima. Lijep i zgodan, bez znatnijeg talenta, bio je ipak dojmljiva pojava na velikim ekranima, jedan od onih koji minimalističkim gestama dokazuje da nije "mrtvopuhalo", već "opušteni fatalista" (npr. Mohawk - Kurt Neuman, 1956). Kasnije se prebacuje na televiziju gdje postaje nešto poznatiji glavnom ulogom u western seriji Sačmarica Slade i nastavlja glumiti sporedne uloge u A (npr. Kineski sindrom - James Bridges, 1979) i B produkciji. Glumio je u ukupno 62 kino i 13 tv filmova.

BRAND, NEVILLE (1921-1992), četvrti od svih Američkih vojnika po broju odlikovanja za ratne zasluge u Drugom svjetskom ratu. S takvom slavom pristigao u filmski svijet, glumeći u obrazovnim filmovima za vojsku ("Ja sam uvijek bio narednik, a Charlton Heston kapetan" - riječi su samog Branda). Zbog izuzetno grubijanske face kojom dominiraju oči svirepog odsjaja, debelih usana, nabijenog tijela i osrednjeg rasta, bio je pogodan za uloge negativaca sa sadističkim konotacijama. Iako se nije specijalizirao samo za westerne, već je glumio i u povijesnim (npr. Princ Valiant - Henry Hatahaway, 1954, kriminalističkim (npr. D.O.A. - Rudolph Mate, 1950 ili Na rubu pločnika - Otto Preminger, 1950), ratnim (npr. Stalag 17 - Billy Wilder, 1953) i pustolovnim filmovima (npr. Pustolovine Huckleberryja Finna - Michael Curtiz, 1960), bio je više nego dovoljno upečatljiv u svim svojim ulogama u westernima A (npr. Metalna zvijezda - Anthony Mann, 1957) i B produkcije (npr. Čovjek iz Alama - Budd Boetticher, 1952 ili Mohawk - Kurt Neumann, 1956) da ga bez razmišljanja uvrstim u glumce koji su na svoj način obilježili westerne. U kasnijoj fazi postaje mekši negativac, a povremeno igra i uloge pozitivaca (npr. Cahill, USA šerif - Andrew V. McLaglen, 1973 uz Dukea). Na televiziji je bio popularan u western seriji Laredo (1965-67). Glumio je u ukupno 59 kino i 13 tv filmova, te u jednom dječijem posudio glas.

BRIDGES, LLOYD (1913-1998), brodvejski glumac tridesetih godina. 1941. potpisuje ugovor sa Columbijom i u slijedećih četiri godine glumi u 25 niskobudžetna filma, najčešće u westernima i akcijskim. Oviši, plavokosi glumac čelično plavih očiju, izmjenjivao se u ulogama negativaca i pozitivaca A (npr. Točno u podne - Fred Zinnemann, 1952) i B produkcije (npr. Grad Abilene - Edwin L. Marin ili Prolaz kroz kanjon - Jacques Tourneur, oba iz 1946.). Glumac dojmljivog nastupa, nikad površan u izvedbi, nažalost od sredine pedesetih prestaje dobivati značajnije uloge, pa svoj talenat prebacuje na televiziju, gdje glumi u mnogobrojnim tv filmovima i serijama. Djelomično se to može pripisati njegovoj "komunističkoj" prošlosti i problemima oko saslušanja pred istražnom komisijom. Ipak određeni zvjezdani status i satisfakciju dobiva kao starac tek devedesetih nakon nekoliko nastupa u popularnim holivudskim parodijama (npr. Vrući pucnji! - Jim Abrahams, 1991). Otac je glumcima, manje poznatom Beau B. i zvijezdi Jeffu B. Glumio je do 1995. u ukupno 115 kino i 33 tv filma, jednom serijalu, u jednom filmu bio narator, a u jednom je posudio glas za lik.

BROWN, JOHNNY MACK (1904-1974), tamnokosi, atletski razvijen glumac četvrtastog lica, stigao je u Hollywood nakon univerzitetske karijere igrača Američkog nogometa, jer je odbio profesionalne ponude. 1927. je potpisao ugovor sa MGM, nekoliko godina glumio u top projektima sa najvećim glumicama, tako i dva filma s legendarnom Gretom Garbo. Poslije westerna A produkcije Billy The Kid (King Vidor, 1930), u kojem je glumio ozloglašenog revolveraša, karijera u westernima mu je bila zajamčena, ali naravno, u B westernima. Igrajući snažne junake u westernima Paramounta, Republica, Universala i Monograma, uglavnom uz konja po imenu Reno, postao je vrhunski plaćena zvijezda tek četrdesetih, kada je uzastopno od 1942. do 1950. bio među najprofitabilnijim zvijezdama uopće. 1953. povlači se sa filma, bavi se restoranskim poslovima, i samo se pojavljuje još četiri puta u malim ulogama do 1966., kada se definitivno oprašta od velikih ekrana. Glumio je u ukupno 165 filmova i pet serijala.

BUCHANAN, EDGAR (1902-1979), školovani dentist, započeo krajem tridesetih u slobodno vrijeme glumiti sporedne uloge, da bi se uskoro potpuno posvetio samo glumi. Prepoznatljivog glasa, nižeg rasta i okrugle fizionomije, često noseći bradu i brkove, glumio je u mnogim B westernima uloge pokvarenjaka (npr. Wichita - Jacques Tourneur, 1955) i smutljivaca (npr. Grad Abilene - Edwin L. Marin, 1946), ali isto tako i smiješne zapadnjake i pratitelje glavnim likovima (npr. Veliko drveće - Felix Feist, 1952). Pojavljivao se u zapaženim epizodama u A produkciji (npr. Shane - George Stevens, 1953 ili Komančerosi - Michael Curtiz, 1961). Usporedno je gradio uspješnu karijeru televizijskog glumca u western serijama (npr. Hopalong Cassidy 1949-1951 ili Sudac Roy Bean, 1956, gdje je igrao naslovnu ulogu). Šezdesetih i sedamdesetih se samo sporadično pojavljuje u filmovima različitih žanrova, a i dalje glumi na televiziji. Glumio je u ukupno 96 kino i 3 tv filma, te u jednom posudio glas.

BUETEL, JACK (1916-1989), prije glumljenja u čuvenom ali promašenom prikazu života i smrti Billyja Kida u filmu Odmetnik (Howard Hughes, 1941), uz prsatu i rasnu crnku Jane Russell, bio kazališni glumac i osiguravatelj. Kako film nije stigao pred publiku do početka pedesetih, tako je Buetelova karijera zamrla prije nego je i počela. Iako ga je veliki Howard Hawks želio u ulozi koju je na kraju dobio Montgomery Clift u westernu Crvena rijeka (1948), Hughes to nije dozvolio zbog Buetelovih ugovornih obveza prema njemu. Nekako se početkom pedesetih uspio ubaciti na B western (npr. Najveći zlikovci - William D. Russell, 1951 ili Mješanac - Stuart Gilmore, 1952), gdje je došla do izražaja njegova privlačna vanjština, sposobnost da dočara određena unutrašnja stanja na prezriv način, i njegov pogled kroz čovjeka. Poslije 1959. nestaje sa filmske scene. Glumio je u više od dvadeset filmova.

BURNETTE, SMILEY (1911-1967), pojavljivao se na radiju i glumio u vodviljima. Sa prijateljem Geneom Autryjem nastupa po pozornicama kao pjevač i zabavljač. Od 1934. zajedno su na filmu, gdje u razdoblju 1935-1942 Autry glumi glavnog junaka a Burnette njegovog smiješnog pratitelja po nadimku Frog Milhouse u 81. B westernu. Bačvastog obličja, manijakalnog humora i pojave, smiješan je sam po sebi, pa je uz Georgea "Gabbyja" Hayesa najpopularniji smiješni pratitelj ili sujahač (po američki: "sidekick") u B westernu. U razdoblju 1940-1952 je na listi deset najisplativijih western zvijezdi, što je prvo i jedino takvo pojavljivanje za sporednog glumca u povijesti žanra. Također je uz Autryja glumio uz još neke zvijezde B westerna kao što su Allan "Rocky" Lane, Sunset Carson i Charles Starrett. 1953. povlači se sa filma, ali se glumi vraća preko tv western serije Petticoat Junction (1963-1967) kao željeznički inžinjer sklon humoru. Umro je od leukemije. Glumio je u ukupno 142 filma i 4 serijala.

CABOT, BRUCE (1904-1972), francuskog porijekla i obrazovanja, obavio je solidan "screen test" pred legendarnim producentom Davidom O. Selznickom i 1932. započeo filmsku karijeru kao glavni glumac u mnogim pustolovnim filmovima (npr. King Kong - Merian C. Cooper & Ernset B. Schoedsack, 1933) i krimićima, te u drugim glavnim ulogama u melodramama (npr. Ann Vickers - John Cromwell, 1933, kao uglađeni ljubavnik) i westernima (npr. Robin Hood iz Eldorada - William A. Wellman, 1936). Naizmjence nastupajući u glavnim ulogama B produkcije i sporednim u A produkciji (npr. Dodge City - Michael Curtiz, 1939 ili Plamen New Orleansa - Rene Clair, 1941), dokazivao se uglavnom kao negativac, i to zbog ledenog pogleda i znatne količine cinizma u nastupu. Aktivno sudjeluje u Drugom svjetskom ratu u Evropi i Africi. Poslije povratka nastavlja sa sporednim ulogama uglavnom u westernima (npr. Anđeo i odmetnik - James Edward Grant, 1947) i pustolovnim filmovima, ćak i komedijama (npr. Izgubljeni na Aljasci - Jean Yarbrough, 1952, uz Abbota i Costella), ali odlazi u Evropu, gdje radi i živi do početka šezdesetih, kada se vraća u Ameriku i nastupa u karakternim ulogama, najčešće u filmovima Johna Waynea (ukupno 8), s kojim je prijatelj (npr. Hatari! - Howard Hawks, 1962 ili Chisum - Andrew V. McLaglen, 1970). Umro je od raka. Glumio je u ukupno 94 filma i jednom nedovršenom.

CABOT, SUSAN (1927-1986), prekrasna i vrlo tamnokosa glumica slična Jean Simmons, koja je početkom pedesetih kratkotrajno zasjala u B westernima (npr. epizodno u Tomahavku - George Sherman, 1951, sporedno u Dvoboju na Silver Creeku - Don Siegel, 1953 i u glavnim ulogama u Puščanom prahu - Nathan Juran, 1953 ili u Odjaši mirno iz Diabla - Jesse Hibbs, 1954). Vrlo erotična i sigurnog nastupa, imala je uspjeha i u egzotičnim ulogama u Tehnicoloru (npr. Plamen Arabije - Charles Lamont, 1951), ali se pojavila barem pet godina prekasno, jer je vrsta filmova za koje se specijalizirala odumirala. Udavši se i rodivši sina zapušta filmsku karijeru, a 1959. definitivno se povlači. Umrla je od posljedica premlaćivanja od strane vlastitog sina. Glumila je u ukupno 18 filmova.

CALHOUN, RORY (1922-/), kršni ljepotan tamne kose, došao na film po otkriću Alana Ladda. U mladosti bio delikvent, zatvaran po popravnim domovima i zatvorima, dok jedan svećenik nije posvetio vrijeme njegovom preodgajanju. Tako je u "poštenim poslovima" kao drvosječa, miner, šumski radnik i vatrogasac, te kauboj, oblikovao atletsko tijelo, dobio markantni i muževan izraz "mačomena" i započeo 1944. pod imenom Frank McCown karijeru sporednog glumca (npr. Nob Hill - Henry Hathaway, 1945). Već 1947. mijenja ime u Rory C., još dvije godine glumi sporedne uloge (npr. Crvena kuća - Delmer Daves, 1947), a zatim postaje jedna od zvijezdi B westerna (npr. Barutna rijeka - Louis King, 1953; Žuti tomahavk - Lesley Selander, 1954; Zora u Soccorou - George Sherman, 1954; Četiri pištolja do granice - Richard Carlson, 1954) i akcijskih filmova (npr. Pljačkaši - Abner Biberman, 1955). Tako je jedan od rijetkih glumaca koji glumi u B westernima do sredine šezdesetih (npr. Bijes mladog revolveraša - Christian Nyby, 1965; Crne mamuze, 1965 i Pobuna Apača, 1966 - oba u režiji R.G. Springsteena), kada odlazi na rad u Italiju. U razdoblju 1958-1960 je bio zvijezda western serije Teksašanin. Sedamdesetih i osamdesetih glumi sporedne uloge u različitim žanrovima, često i na televiziji, a devedesetih se još uvijek kao vitalni starac pojavljuje u filmovima. Do 1992. glumio je u ukupno 76 kino i 3 tv filma.

CAMERON, ROD (1910-1983), građevni inžinjer, započeo je rad na filmu sredinom tridesetih kao kaskader i dubler (za Bucka Jonesa i Freda MacMurraya). Od 1939. dobiva sporedne uloge u filmovima A i B produkcije, da bi uskoro postao zvijezda B produkcije u westernima kompanije Universal i Republic (npr. Sumpor - Joseph Kane, 1949; Stampedo, 1949, Niska trava,1950 i Fort Osage, 1951 - sva tri u režiji Lesleya Selandera; Kočija za Tucson - Ralph Moody, 1951) i akcijskim filmovima, te serijalima. Jedan od najkrupnijih i najsnažnijih pojava u westernu, visok 202 cm, četvrtaste i snažne vilice, tamne kose i šarmantnog osmijeha, sa smislom za humor, gospodario je kadrom, odlično se kretao usprkos korpulenciji i na taj način prikrivao djelomičnu ukočenost u karakterizaciji likova koje je glumio. Do sredine šezdesetih poput Calhouna i Murphyja održava status "westernera" u westernima B produkcije srednjeg proračuna, zatim odlazi u Italiju za mnogim Amerikancima, koji su pokušavali u novostvorenom stilskom pravcu "spahgetti western" pronaći mjesto za sebe i glumački poziv. 1960. je uzvitlao puno prašine kada se razveo od tadašnje žene i oženio njenu majku (što si sve "zapadnjak" može dopustiti!). Sedamdesetih povremeno nastupa u sporednim ulogama. Glumio je u ukupno 89 kino filmova (u prvom Stara djevojka - Edmung Goulding, 1939 su njegove scene izbrisane iz konačne verzije), 2 serijala, jednom tv filmu, a u jednom je posudio glas.

CANUTT, YAKIMA (1895-1986), radeći od djetinjstva po rančevima, baveći se konjima i stokom, dobiva šansu da svoje umijeće pokazuje u Wild West Showu, rodeo takmičenjima (5 puta prvak svijeta), a od početka dvadesetih u mnogim hollywoodskim filmovima kao kaskader, sporedni glumac i dubler. Sredinom dvadesetih njegova "zapadnjačka pojava", s licem kojemu nije uputno vjerovati, ali mu se može vjerovati da će zamišljeno ispuniti, postaje zvijezda u B westernima. Pojavom zvučnog filma, zbog svog neprikladno nazalnog glasa, nazaduje u karijeri glavnog glumca, ali to iskorištava za mnogobrojno pojavljivanje u sporednim ulogama A (npr. San Francisco - W.S. Van Dyke,1936 ili Prohujalo s vihorom - Victor Fleming, 1939, oba uz Clarka Gablea) i B produkcije (uglavnom u westernima). Istovremeno gradi karijeru legendarnog kaskadera i dublera, koji je najzaslužniji za pravo vrjednovanje kaskaderskog posla, jer je organizirao i izvodio najopasnije scene, a pri tome, svojim znanjem i iskustvom pomagao redateljima da pojedine scene snime na najbolji i najspektakularniji način. Izumio je neka pomagala za lakše podnošenje padova i udaraca pri izvođenju opasnih scena. Za ustanovljavanje kaskaderske profesije i brigu oko sigurnosti kaskadera dobiva 1966. počasnog Oscara. Između 1945. i 1954. režira 5 B westerna i korežira 5 western serijala. Međutim, važnije od njegove samostalne redateljske karijere je njegova karijera redatelja druge ekipe, koja je obično imala zahtjevni zadatak da snima najteže izvedive masovne scene bitaka (npr. El Cid - Anthony Mann, 1961), proganjanja kočije (npr. Poštanska kočija - John Ford, 1939 - gdje prvi put jedan kaskader i dubler skače s pomahnitale kočije na šesteropreg i skačući s jednog konja na drugi dolazi do vodećeg i zaustavlja kočiju), skakanja s litice (npr. Anđeo i odmetnik - James Edward Grant, 1946), utrke (npr. Ben Hur - William Wyler, 1959), viteški dvoboji (npr. Ivanhoe - Richard Thorpe, 1950). Usprkos izvođenju mnogih pogibeljnih scena doživio je duboku starost od 91. godinu, te ga možemo prozvati "filmskim fenomenom". Glumio je u ukupno 143 filma i 39 serijala (obično po dvanaestak epizoda).

CAREY, HARRY (1878-1947), prije dolaska na film 1909. studirao pravo i pisao melodramske komade. Glumio često kod Griffitha, a od 1917. kada snima prvi western u režiji Johna Forda, postaje zvijezda u žanru, glumeći do kraja nijemog razdoblja u njegovih 26 westerna, uglavnom kao lik Cheyenne Harry. Odmjerena i ozbiljna nastupa, viktorijanskog nastupa i viteškog ponašanja prema ženama, noseći realističnije western kostime od ostalih zvijezdi westerna, postaje ljubimac zrelije i probirljivije publike, a neke svoje filmove je režirao sam ili u korežiji. Dubokog i ugodnog glasa, sigurnog nastupa, od filma Trader Horn (W.S. Van Dyke, 1931) i Zakon i red (Edward L. Cahn, 1932) Carey postaje vrlo cijenjeni karakterni glumac (uglavnom u westernima, kriminalističkim filmovima i melodramama), pronoseći jaku moralnu notu čovjeka koji voli iskrenost i bori se za to, a nekadašnju "formu westernera" usporedno održava u B westernima i serijalima. Tako je glumio sporedne uloge u filmovima: Obala Barbary (Howard Hawks, 1935), Gospodin Smith ide u Washington (Frank Capra, 1939) - nominacija za Oscara, Pastir s planine (Henry Hathaway, 1941), Dvoboj na suncu (King Vidor, 1946), Anđeo i odmetnik (James Edward Grant, 1946), More trave (Elia Kazan, 1947) i Crvena rijeka (Howard Hawks, 1948) - posljednja uloga prije smrti. Njegova druga žena Olive Carey je često glumila kod Forda sporedne uloge, kao i njegov sin Harry Carey, jr., koji je često glumio u westernima. Glumio je u ukupno 275 filma i 4 serijala.

CAREY, MacDONALD (1913-1994), dolazi 1942. u Hollywood nakon nekoliko godina pjevanja i glumljenja na radiju i pozornicama, dobiva šansu u Paramountu da glumi sporedne uloge (npr. Sjenka sumnje - Alfred Hitchcock, 1943), zatim odlazi na četiri godine u marince. Vraća se filmu 1947., a od kraja četrdesetih postaje minorna zvijezda odmjerenog i umiljatog nastupa, sa uvijek nasmijanim očima, koji i negativne likove čini pristupačnim i šarmantnim. Tako nastupa u B westernima (npr. Teritorij Komanča - George Sherman, 1950; Kanjon Copper - John Farrow, 1950, koji ima čudnu podjelu uloga: britanac Ray Milland glumi glavnog revolveraša, austrijanka Hedy Lamarr njegovu draganu, i to sve na američkom jugozapadu; Velika pljačka u Missouriju - Gordon Douglas, 1950, je još jedna verzija o Jesse Jamesu) i filmovima ostalih žanrova. Istovremeno gradio uspješnu karijeru televizijskog glumca u filmovima i serijama (npr. Doktor Christian). Bavio se pisanjem poezije i izdao autobiografiju. Glumio je u ukupno 44 kino i 9 tv filmova, te u jednom posudio glas.

CAREY, PHIL (1925-/), nakon dioničarskih iskustava i služenja u marincima, dolazi krajem četrdesetih u Hollywood, gdje dobiva glavne uloge pozitivaca ili negativaca u B filmovima, i westernima (npr. Revolveraški bijes - Raoul Walsh, 1953; Puška Springfield - Andre de Toth, 1953; Stočarski grad - Noel Smith, 1953; Čovjek iz Nebraske - Fred F. Sears, 1953) ili sporedne u A produkciji (npr. Gospodin Roberts - John Ford započeo, Mervyn Le Roy dovršio, 1955). Visok i kršan, uglađenih manira, uvjerljivo dočarava različite karaktere, ali zbog prisutne antipatičnosti u cijeloj njegovoj pojavi ne postaje značajnija zvijezda. To mu uspijeva na televiziji serijom Philip Marlowe (1959-1960). Do 1976. kada se povukao sa filma glumio je u ukupno 39 kino i 2 tv filma.

CARSON, SUNSET (1922-1990), rodeo izvođač u ranim tinejđerskim godinama, dolazi u Hollywood početkom četrdesetih, kada pod imenom Michael Harrison započinje sa beznačajnim ulogama, a od 1943. i filma Kazališna kantina (Frank Borzage) započinje pod imenom Sunset C. dobivati veće uloge (npr. Rosaritina zvona - Frank McDonald, 1945), da bi zvijezda postao Republicovim B westernima (npr. Jahanje za Santa Fe, 1945; El Paso Kid i Odmetnici s Crvene rijeke, oba iz 1946. - sva tri u režiji Thomasa Carra). Prvi navedeni je najbolji od 15 B westerna koje je snimio za Republic, i pokazuje Sunseta u uobičajenoj maniri zapadnjačkog detektiva, koji na određenom mjestu otkriva spletke, ubojstva i krađe. Kasnije glumi u westernima kompanija RKO i Warner Brothers, ali s manje uspjeha, tako da se već ranih pedesetih povlači s filma i prelazi na televiziju. Glumio je u više od 30 kino i tv filmova.

CASTLE, PEGGIE (1926-1973), visoki, plavokosi i zelenooki model, primjećen od lovca na talente u jednom holivudskom restoranu, dospijeva na film početkom pedesetih, gdje dočarava žene pomalo "omarene i memljive", koje nose u sebi nešto nesretno, kao da ih ništa posebno u životu ne veseli. Tako u B westernima Kravarska zemlja (Lesley Selander, 1953), Sin Belle Star (Frank McDonald, 1953), Žena Jesse Jamesa (Donald Barry, 1954), Žuti tomahavk (Lesley Selander, 1954), Jugozapadni prolaz (Ray Nazarro, 1954), Overland Pacific (Fred F. Sears, 1954), Visoki jahač (Lesley Selander, 1955), Dama s dva pištolja (Richard Bartlett, 1956), Žena iz Oklahome (Roger Corman, 1956) i Quincannon, pogranični izviđač (Lesley Selander, 1956) ostavlja dojam žene koja zna što hoće, ali teško to dobiva, jer nosi u sebi nekakvo prokletstvo. Krajem pedesetih se povlači sa filma i prelazi na televiziju, gdje glumi u western serijama Čovjek od zakona i Odmetnici. Zbog konstantnog alkoholizma nije postigla zavidniju karijeru, iako po talentu to zaslužuje. Već 1962. nije sposobna iole se posvetiti poslu, pa se definitivno oprašta od glumačkog poziva, ali nastavlja u stvarnom životu "glumiti ženu tjeranu od demona k uništenju", te umire od ciroze jetre u dobi od 47. godina. Glumila je u ukupno 36 filmova.

CHANDLER, LANE (1899-1972), visok i tanak, primljen je u drugoj polovici dvadesetih u Hollywood, nakon što je nekoliko godina radio mehaničarske poslove i čekao svoju priliku. Još od 1924. glumi male uloge, a od 1927. postaje zvijezda u B westernima kompanije Paramount. Od pojave zvučnog filma glumi sporedne uloge u filmovima A (npr. Ponos Jenkija - Sam Wood, 1942; Požanji divlji vjetar - Cecil de Mille, 1942; Laura - Otto Preminger, 1944 ili Dvoboj na suncu - King Vidor, 1946) i B produkcije (npr. u western serijalu Usamljeni rendžer - William Witney & John English, 1938 od 15 epizoda, od kojih su sačuvane samo dvije u Francuskoj, ili u westernima Staza Sagebrush - Armand Schaefer, 1933, i Vjetrovi iz pustoši - Mack V. Wright, 1936, oba uz Johna Waynea). Do sredine šezdesetih igra sporedne uloge, uglavnom u westernima (npr. Grmljavina preko ravnica - Andre de Toth, 1953 ili Rekvijem za revolveraša - Spencer G. Bennet, 1965). Glumio je u više od 70 filmova i nekoliko serijala.

CHANEY, LON, jr. (1906-1973), sin legendarnog i vrlo talentiranog glumca Lona Chaneya, sr., učio je za vodoinstalatera, ali se poslije prerane očeve smrti 1930. odlučio pokušati kao glumac, što mu uspijeva 1931. u serijalu Galopirajući duh (B. Reeves Eason). Proslavio se ulogama u hororima i ozbiljnim ulogama u filmovima A produkcije (npr. vrlo hvaljena uloga u filmu O miševima i ljudima - Lewis Milestone, 1940; Jesse James - Henry King ili Union Pacific - Cecil de Mille, oba iz 1939.). Za žanr westerna je značajna njegova pojava krupnog grubijana, često mekog srca ili priglupog stava prema okolini, obično neurednog ili sklonog alkoholu, uvijek sa fino iznijansiranom količinom preglumljavanja, tako da se može reći da je jedan od najtalentiranijih sporednih glumaca američkog filma. U kasnijoj fazi je odebljao i napuhnuo se od alkohola, uloge su mu postale tipizirane i rutinski odrađivane. Od B westerna u kojima je nastupio najpoznatiji su: Pogranični šerif (Allan Dwan, 1939), Pustoši Dakote (Alfred E. Green, 1941), Puška Springfield - Andre de Toth, 1952 i Indijanski borac ( Andre de Toth, 1955), a iz kasnije faze: Crne mamuze (1965) i Pobuna Apachea (1966), oba u režiji R.G. Springsteena. Nezaboravna je njegova epizoda u Točno u podne (Fred Zinnemann, 1952), kada objašnjava Garyju Cooperu razloge svoga kukavičluka. Glumio je u ukupno 150 filmova i 8 serijala.

CLARK, DANE (1913-/), okušao se u više sportova, završio pravo, započeo s glumom na Broadwayu, i pod pravim imenom Bernard Zanville došao na film 1942. Nakon dvije godine mijenja ime u Dane C. i započinje karijeru glumca tvrdog lica, koji skoro nikad ne mijenja izraz, a opterećen je onižim rastom i nabijenošću, te pretjerivanjem u žestokom stavu u odnosu na sve druge likove, tako i na žene, pa njegove ljubavne scene odišu ukočenošću i hladnoćom. Uspoređivali su ga bezrazložno sa Johnom Garfieldom, vrlo talentiranim i senzibilnim glumcem, koji je pedesetih prerano umro. Clark je glumio epizode i sporedne uloge u A filmovima (npr. Stakleni ključ - Stuart Heisler, 1942 ili Odredište Tokio - Delmer Daves, 1943) i B westernima (npr. Barikada - Peter Godfrey, 1950; Nikad ne vjeruj kockaru - Ralph Murphy, 1951; Tvrđava izazova - John Rawlins, 1951; Prolaz grmljavine - Frank McDonald, 1954). Već od sredine pedesetih svoje snage usmjerava na televiziju, gdje glumi skroz do osamdesetih. Do 1988, glumio je u ukupno 42 kino i 11 tv filmova.

CLYDE, ANDY (1892-1967), još sredinom dvadestih započeo filmsku karijeru kao komičar u filmovima sa Billyjem Bevanom ili pod kontrolom Macka Sennetta. Od 1928. pojavljuje se u westernima, da bi četrdesetih postao vrlo popularan kao smiješni pratitelj Williama Boyda u seriji filmova o Hopalong Cassidyju. Taj suhonjavi, sitnoglavi, živahnih očiju (jedno oko mu prati akciju, dok je drugo na lijepoj djevojci) glumac, sa velikim brkovima, noseći često naočale, i ogromni stetson, smiješan je sam po sebi, po prvom dojmu koji ostavlja na gledatelja, a kada progovori, onda su to smiješne priče, za koje malo tko mari, ali imaju itekako smisla. Teško je izdvojiti bilo koji B western od stotinjak u kojima je nastupao, jer su svi podjednake kvalitete, arhetipski primjeri "horse opere". Na televiziji se pojavljivao u serijama Pravi McCoyevi (1957-1963), Lassie (1958-1964) i Nema vremena za narednike (1964-1965). Glumio je u ukupno 268 filmova.