Može li netko nabrojati sve albume Giant Sand? Da li sam Howe Gelb može pohvatati svoju diskografiju? Kad smo već tu... koliko anđela stane na vrh igle? Howe Gelb i dalje svira ili točnije: nastavlja putovati kroz glazbu. No, on nije ziheraški turist koji se zadovoljava samo fotografiranjem najposjećenijih odredišta; njega zanimaju najopskurniji eksponati i najrazličitiji lokaliteti, a više od svega voli svjedočiti što je doživio na putovanju od jedne točke do druge. Howe će rado zaviriti u mariachi bar, zatim skoknuti na koncert easy-listening klavira, te jutro dočekati uz glavu punu gitarističkog feedbacka. Ipak, kada se svojom glazbom osvrne na prethodni dan, zvuči kao da je na svim tim mjestima boravio istovremeno. Giant Sand su toliko puta ovlaš i nemarno okarakterizirani kao "americana" i alt-country, da je to postalo ne samo naporno, nego i pomalo uvredljivo. Zapravo, u redu- složit ću se sa tim naljepnicama ako one u sebi za početak podrazumijevaju npr. psihodeliju, noise, acid jazz i slobodne gitarističke improvizacije. Da pojam eklektičnosti ne postoji, izmislilo bi ga se samo zbog ovog banda. Giant Sand su oduvijek bili, kako se u nazivu albuma tvrdi "posvuda" i, hvala na pitanju (a i hvala Bogu)- još uvijek su tamo. Tj. i ovdje i ondje. Moj savjet pri susretu s ovim albumom je isti onaj kojeg će vam dati svatko tko se već upoznao sa ovim zanesenjakom i njegovim osebujnim bandom: ne ispuštajte band iz vida niti sekunde. Naime, ako se previše uljuljkate u pravocrtni hod pjesme i melodiju, onda ćete se prenuti kada ona završi ili okrene tijek kada to uopće ne očekujete. Ako se pomalo naviknete na dežurne intermezzo-minijature ("Rag"), zateći će vas giantsandovska inačica šansone, pjevanje na francuskom ("Les forcats innocents"), Gelbova kćer koja sa bandom juri kroz "Anarchy In The UK" (nalazi se pod šifrom "Anarchistic Bolshevistic Cowboy Bundle"), nova verzija "Cracklin' Water" (poznatija sa odličnog OP8 albuma kao i iz Gelbovog solo repertoara) i predivna "Classico". Unatoč toj silnoj razbacanosti, ovo je jedan od najkoherentnijih i najcjelovitijih albuma koje je Gelb snimio, i nemam nikakvih problema staviti ga u istu ravninu sa klasicima tipa "Glum", "Center Of The Universe" ili "Chore Of Enchantment". Uglavnom, nema tu puno prostora za mudrovanja, jer je svo mudrovanje Howe već obavio za nas pripremivši teren za pomalo predvidljiv, ali jedini mogući zaključak: odličan album unikatnog banda.