Apsurd. Psychobilly. Swamp-noir. Cabaret. Noise...Frog Eyes su nešto što očekujete iz sredina kakve su LA, Texas ili Istočna Slavonija, a nikako iz socijalno stabilne kanadske provincije. Carey Mercer, siva eminencija Frog Eyesa, stanovnik je Victorije u kanadskoj British Columbiji. Njegov kvartet, pak, važi za aposlutni kult «poezije nečistoga» i izuzetnu koncertnu atrakciju u kanadskim i američkim psychobilly i garage krugovima. Mercer ima soptavi, sablasno-zafrkantski vokal koji vuče na Luxa Interiora i Captain Beefhearta, dok pjesme poput «I Like Dot Dot Dot», «The Oscillators Hum», «Ice On The Trail» ili «New Soft Mother Hood Alliance» ne bi razjasnio čitav životni vijek psihoanalize. Premda vjerujem da bih se na njihovu koncertu ludo zabavio, pjesme skupine Frog Eyes u kućnom okružju jednostavno mi nisu u pravoj mjeri legle. Imam dojam da Mercer i prečesto zanimljive ideje žrtvuje eklektičkom duhu, pa mu pjesme prepune oštrih zavoja, prečaca i pirotehničkih izložbenih primjeraka znaju ostati «bez kisika». Živopisno, u svakom slučaju. (P.S. Preporuke: Wes McDonald «The Guest», Cass McCombs «Prefection». Dvojica nesvakidašnjih kantautora.)