Ukoliko nemate ni strpljenja ni mogućnosti da nešto manje od 40 minuta svog dragocjenog vremena odvojite za glazbu koja zahtijeva biti više od obične pozadinske tapete, onda će vam prvi istup novih domaćih snaga DMWT sigurno biti kandidat za najdosadniji album ikad. Dakle, afinitet za glazbu koja traži koncentraciju ovdje služi kao jednostavan filter. Ako još ne znate na kojoj ste strani, neka vam za lakmus posluži uvodna "Sound Of One Lung Filling With Water": nju otvara jednostavna i nježna klavirska dionica praćena tihim pozadinskim zvukovima koji kao da su usnimljeni u nekom gradskom parku, a u sve se polako ugurava i nenapadni eho elektronskih klikova. Po kraćem zagrijavanju u pjesmu uleće i ostatak ekipe (bas, bubanj, gitara) i nekoliko minuta svi zajedno složno vuku repetitivnu, gotovo statičnu dionicu čiste letargije. No, tamo gdje u shemi gradacije i dizanja tenzije kao po nepisanom pravilu očekujete brzo olakšanje kroz gitarističku eksploziju, DMWT se nimalo ne žure i kao da opipavaju bilo/reakciju slušatelja. Istina, indeks energije polako ide prema gore i ono što ste očekivali dobijate nešto prije sedme minute, no ako ste vi bili naivni i podložni razmišljanju po obrascima, band nije. Naime, DMWT su prije toga u pjesmi odradili i kolosalnu prijelomnu točku te tako uspijeli u naizgled predvidljivoj igri savladiti rutinu. I zavarati slušatelja. Uglavnom, do početka "This Plane Is Definitely Crashing" bi vam trebalo biti jasno kako imate posla s pametnim bandom. DMWT razmišljaju i na dobro istraženom teritoriju uspijevaju pronaći niz novih prečica i neistraženih staza. Cijelom pločom dominira atmosfera gotovo asketskog susprezanja i u nekoliko se trenutaka dobija dojam da bi iz tih melankoličnih dionica band najradije uskočio u samo srce tornada buke i u nekoliko se spirala provozio zvučnicima, no kaosu tu nema mjesta. Band sofisticirano i disciplinirano vrti svoje krugove i hipnotizira, ponegdje do samog transa. Npr. trenutke kao one kada se u odjavnoj "You're Not Punk And I'm Tellin' Everyone" nakon ispreplitanja mekih dionica klavira, basa i gitare odnekuda pojavi "vojnički" doboš treba platiti suhim zlatom. DMWT ne sviraju glazbu koja će vam ekstatički sjesti na prve tonove, već od vas traže interakcijsku suradnju po sloganu: potrudi se i zauzvrat dobijaš mnogo. Pošten i iskren odnos. Band je ovim albumom napravio sjajan posao i treba im samo poželjeti da ne (p)ostanu žrtve zemljopisa. Mislim, kupujmo hrvatsko, može? I da, slušalice su stvorene baš zbog ovakve glazbe.