Clayhill su trio Gavin Clark (vokal, ex-Sunhouse), Ali Friend (bas, ex-Red Snapper, Beth Orton) i Ted Barnes (gitara, ex-Beth Orton, također vlasnik vrlo dobrog samostalnog albuma Short Scenes). Moglo bi se reći za njih da su stari iskusni ''mački'' britanske melankolično-art-pop-rock scene. To se jako dobro vidi u muziciranju, aranžmanima, tekstovima pa čak i u pjevačkom djelu albuma. Odmah da pojasnimo da se ovdje radi o mini albumu sa šest pjesama koji je prethodnica nadolazećeg dugosvirajućeg projekta (nestrpljivo ga iščekujem). U zadnjih par godina me britanska scena počinje sve više zanimati. Pojavom bandova kao što su Starsailor, I Am Kloot, Gravenhurst (uskoro recka) i još nekih koji su nekako izvukli ono najbolje iz trenutne britanske glazbene pojavnosti (u prvom redu Radiohead) i tradicionalnog britanskog pop zvuka i naslijeđa (u prvom redu Nick Drake), dobili smo prekrasne albume (što mi se stalno vrte po CD-playeru). Britanci su najveći majstori za romantično-melankolično pitke (ali ne ljigave) pjesme koje vas jednostavno zarobljavaju sa svojim aranžmanima, kombinacijom ritma i pjevnosti i nadasve upotrebom akustične gitare (čak je sve to i poznato kao New Acoustic Movement). Gotovo identičan slučaj su i Clayhill (osim što su oni kao što je već rečeno iskusni za razliku gore navedenih mladenačkih grupacija). Već početna Figure Of Eight zaraznog ritma zorno dokazuje da se ovdje radi o kvalitetnoj ekipi i materijalu. Gitara i bubnjevi u besprijekornoj, harmoničnoj, ritmičnoj vezi s pomalo orijentalnim gudačima pri završetku. Utjecaji Radiohead su dobrano primjetljivi u Face Of The Sun, nekako odsutnim vokalom i gitarističkom indie pozadinom daje do znanja da i Clayhill znaju tako zvučati. Prizvuk romantike ponovnom upotrebom gudača i ksilofona odiše Hour Glass. Ovdje treba napokon spomenuti i vrlo privlačan vokal Gavina Clarka koji ekvilibrira između romantičnog i sablasnog. Grasscutter nam donosi i malo duhačkih instrumenata (treba uzeti u obzir da je ovo prethodnica pravog albuma pa vjerojatno trio ima malenu potrebu da pokaže što će se sve moći naći na njemu) tako da ima u njoj dosta lepršavosti. Kind Of Man je bliska Face Of The Sun. Posljednja So Far Out se čini kao da je mješavina Starsailor, Radiohead i recimo American Music Club. Ima tu mjesta za još kvalitetnija glazbena rješenja i nadam se da će tom duhu biti nadolazeći album. Dobro, vrlo dobro.