Danas, kada popularnom glazbom vladaju nabildani, lajavi i naporni rapperi naoružani uzijima, generički bastardi metala i, dakako, neizbježni pop-konfekcionari, skupine poput Charlemagne doista su «čuđenje u svijetu». Zamislite kako Yo La Tengo sviraju fiktivni «Fakebook 2», bez covera i naoružani «dead-pan» egzistencijalizmom, i dobit ćete prilično vjerodostojnu sliku onoga što Carl Johns nudi na drugom albumu svojih Charlemagne. Johns je nekoć bio članom intrigantne bande Noahjohn iz Madisona u Wisconsinu. Nadrealnu nomenklaturu albuma «Todpoles» ili «Had A Burning», on je na albumu «Detour Allure» zamijenio najfinijim psihodeličnim popom u nepreglednoj tradiciji Beach Boysa i Big Star. Postojanost melodijskih sklopova ponajboljih skladbi na albumu - «Greyhound», «Pink And Silver», «Your Scars», «Fight Or Flight» - da se provjeriti starom, provjerenom metodom. Naime, posve ih je lako odzviždati. A to je najveći kompliment koji mogu pokloniti Johnsovoj maloj, lijepoj i pametnoj ploči.