Krhka Chan Marshall je u svijet odraslih nesigurno kročila prije više od deset godina čangrizavim i musavim "Myra Lee" i "Dear Sir". Danas su iza nje nizovi stilskih lupinga i zapaženih albuma, mnoštvo izvitoperenih obrada (tko može zaboraviti njene reinterpretacije Rolling Stonesa i Smog?) i eho medijske pompe u kojoj su češće od same glazbe značajnije vrednovani njena ćudljivost i mentalna previranja. Sa zagarantiranim mjestom jedne od vodećih indie zvijezda, Chan kao da je nakon silnih godina i pjesama istočkanih stidom, nervoznim vrpoljenjem i emotivnim istresanjima odlučila otvoreno i prkosno pogledati svijetu u oči. Nema više drhtanja i oklijevanja; Chan na novom albumu zvuči stasalo, zrelo i skulirano, te potpuno distancirano od svojih "zaguljenih" korijena. Čak je i izbor njenih suradnika ovdje više od same simbolike. Njeni pobočnici su između ostalih nekada bili "indiejanci"-osobenjaci Tim Foljahn i ekipa iz The Dirty Three, a za sukrotitelje svojih pjesama sada je izabrala prekaljene i svim mastima premazane studijske muzičare/veterane iz Memphisa (primjerice, Mabon "Teenie" Hodges je pisao pjesme i nastupao zajedno s Al Greenom). Osim toga, studio u kojem se kalio ovaj album nekada je služio Dylanu i Chiltonu. U takvom rasporedu stvari sasvim je normalno kako je "The Greatest" umjesto oslanjanja na maglu indie melankolije umočen u americanu i nasljeđe Big Star. Smirena atmosfera, kristalno čist zvuk i "bijeli soul" aranžmani (slide, klavijature, duhači) koje su svojevremeno prigrlili Lambchop možda će začuditi puriste navikle na pretumbanu folk tugu "What Would The Community Think" ili memljivost "Moon Pix", no to je njihov problem. Otvaranje prozora, zviždukanje i nemarni lounge "After It All", kao i ugođaj nezatrovane letargije "Willie" jako dobro pristaju Marshallovoj. Umivena i puna pouzdanja, ona je po prvi put svoje težnje "vrludanju" efektno pomirila sa tradicijom. Iako sam mišljenja kako je u svojoj karijeri imala uvjerljivijih izdanja, "The Greatest" je album kakvog je jednostavno morala snimiti. Možda i dalje prehermetičan za veliki mainstream proboj, no to je ionako sekundarno. "The Greatest" je neočekivan, no intrigantan i uvjerljiv iskaz velike autorice.