«Ivane, zašto se ne javiš sada kada mi je teško i izražavam se onako kada uopće ne znam kako da iskažem sve ono što osjećam. Dešava mi se mnogo stvari i sjetio sam se kako si mi rekao da se moram srediti i kako ti zaista ne treba druženje sa tako sjebanim osobama kao što sam ja a ja totalno znam i OSJEĆAM da mi je sada gore nego ikad nego ikad, razumiješ li me? Ja te razumijem i sve što si mi one noći rekao posljednji put je istina ali ne mogu si pomoći. Rekao si da te ne zanima sve kroz što prolazim i da samo dramatiziram i privlačim pažnju a ne suočavam se sa problemima i ne tražim rješenje i u pravu si Ivane, totalno si u pravu. Razumijem sve. No ne mogu si nametati diktirati što da osjećam i kako da se ponašam i ne mogu ići protiv samog sebe. Mislim da nisam toliko histeričan i ti sve promatraš iz svoje perspektive i iz svog sređenog života i pomirio si se sa stvarima na koje ne žel možeš utjecati i volio bih da sam i ja takav. Ivane, znaš da bih volio da sam takav o Bože, zaista. Rekao si mi da na mene samo trošiš energiju. Divim ti se i ti mi značiš mnogo i ne bih sve ovo pisao da mi ne značiš mnogo i ne znam ni sam kada ćeš dobiti ovo pismo i ne znam odakle ću ti ga poslati, sigurno uskoro odlazim ali ovaj put ne prema moru niti Slavoniji, večeras ću pokušati uloviti stop negdje prema Čakovcu jer gore prošli puta nisam imao problema s policijom kada sam spavao u onim ciganskim naseljima blizu Drave ali sam se bojao onih klinaca koji su bacali petarde i mislio sam da će me istući. MOLIM TE nemoj misliti da te kritiziram ili da ti nešto predbacujem kada sam spomenuo ono oko gledanja iz tvoje perspektive NISAM MISLIO NIŠTA LOŠE zaboravi to to nije bitno, razumiješ li me? Predbacio si mi da pretjerujem i glumim i rekao da grozno izgledam i da svim ovim tumaranjima neću ništa postići i da je dosta i da bih se trebao vratiti doma jer Andreja treba oca i ponovo bih trebao naći posao i ostaviti sve ovo iza sebe i početi ispočetka i da moraš ići i nakon toga se više nisi javljao i zvao sam te sa raznih govornica na mobitel i nikada se nisi javio, oprosti na onome u 3 ujutro, bio sam pijan i zbunjen o Bože MOLIM TE, više nikada to neću učiniti obećajem, već sam ti obećao mnogo puta. MORAŠ shvatiti kako nikada nisam mislio da si me iskoristio ni na koji način i sve ono što sam učinio bih napravio i opet za tebe. Hvala ti na onoj Xiu Xiu kazeti koju nosim sa sobom u walkmanu, jučer sam u nekom dućanu ukrao nove baterije i stalno slušam Xiu Xiu i mislim na svoj život i na tebe, razumiješ li me? Ne znam kako početi ispoč Pokušavam loviti sve krhotine i napraviti nešto i složiti neki mozaik, razumiješ li me i kada slušam «Crank Heart» i «Mike» promatram ožiljke rezova na podlakticama i sjećam se kako si mi kroz smijeh rekao kako sam to trebao učiniti u kadi ili u moru jer tada se krv ne bi zgrušala a ovako je sve izgledalo kao pozerstvo i privlačenje pažnje. Ne ljuti se ali nisam htio privući pažnju i znao sam što sam želio NESTATI ali nemoj misliti da te kritiziram. Povrijedio si me kada si mi rekao da ti se gadim ali znam da si to učinio za moje dobro jer moram se promijeniti i zbog toga je sve u redu. Znam, razumiješ li me? Znam da su Xiu Xiu patetični i znam da sam patetičan i mnogo stihova me podsjeća na tebe. «It feels retarded, I want you to like me. Will you be there tonight? Do you mean it when you say what you say? Fixing up my hair, I want to impress you. Today and everyday. OK, OK, OK.». Izgledam grozno i ne mogu si pomoći i nadam se da ti ne dosađujem i da ne misliš kako sam sebičan zbog toga što treb tražim tvoju pažnju. Mnogo toga se desilo i još uvijek se dešava i mislim samo na tebe i na Andreju, nisam dostojan da me se Andreja sjeća, svjestan si koliko mi značiš i razumiješ me? Javit ću ti se. Pomozi mi Ivane. Nazvat. Pomozi mi. MOLIM TE.»