Dugo sam pokušavao otkriti što se zbiva sa Slimom Cessnom i njegovim ''auto klubom'', da bi sasvim slučajno prije otprilike godinu dana pronašao ovaj CD na jednoj internetskoj stranici. Odmah sam prepoznao na omotu CD-a Slima Cessnu zbog njegova ''zlatnozubog osmijeha'' te sam nastojao album i nabaviti, ali je to bilo gotovo nemoguće. Napokon mi je to uspjelo prije dva mjeseca. The Blackstone Valley Sinners su dakle Slim Cessna (vokal, gitara), Rich Gilbert (gitara, pedal-steel, dobro, banjo, klavir. Inače i član Frank Black And The Catholics, a svirao i sa Steve Wynnom i Tanyom Donely), Judithann (bas gitara. Supruga Richa Gilberta) i drum-machine. Odlaženjem Slima na Rhode Island počinje povijest Blackstone Valley Sinners, a da li to znači odlazak u povijest Slim Cessna's Auto Club pokazat će nam predstojeći dani ali po svoj prilici čini se da je klub motornih vozila i dalje aktivan. No, za one koji su čuli i zavoljeli Slimovu veselu gengu treba odmah na početku reći da su Blackstone Vallley Sinners idejno i glazbeno gotovo identičan band. U osnovi je to dobri stari country & western zvuk s dodacima bluesa, folka, honky-tonka i rock'n'rolla. Ne može se reći da je to ''klasični'' alernativni country, a isto tako nije ni klasični country. Svemu tome treba još dodati dobru dozu zajebancije. Album sadrži trinaest pjesama. Otvara ga instrumental Intro, razigrana i vesela skladbica s zaraznim riffom kao da govori:'' Evo vam veselja ljudi, zabavljajte se!'' Slimov jodlerski vokal vas obuzima u slijedećoj Angel potpomognut majstorom gitare Gilbertom i polako vas uvodi u svijet američkog proturječja. Slimove stare teme i ovdje blistaju; biblija, ljubav, smrt, zabava, veselje, vragovi i grješnici, anđeli i tvrdokorni vjernici. Sve su to teme kojima Slim otvara sebe i polako vas privlači unutra, a kada vas uvuče...It's A Sin To Tell A Lie je jedna od nekoliko obrada (Billy Mayhew). No Slater Mill i Cranston Sinner (Slim i Munly u suradnji. Eh, da je u bandu još i Munly vjerojatno bi Rhode Island totalno podivljao. Možda je ipak ovako bolje) su tako dobre da vas već polako počinje boljeti te počinjete šaputati:''Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh'' Rich Gilbert stvarno sjajan, drum-machine radi kao sat, Cessna zavija i propovijeda. Onda poslije toga vas spuste na zemlju sa obradom Hank Williamsove Fraulein (nije bez vraga Hankova pjesma na albumu jer one je bog za Slima i Richa i još cijelu gomilu podanika). Tako nježna, prokleto nevina da se pitate što vas je to maloprije streslo. Onda vas u Lethal Injection stave na jureću zvijer, koja huče kao lokomotiva. Pjesma kao da je istrgnuta sa Always Say Please... albuma. Predah je s instrumentalom Intermission Music i vi mislite:''Oh Lord, there is something behind it''. I jest. Knightsville! Slim Cessna opominje, vapi i moli. Walkerova Saturday Satan Sunday Satan je opet laganija, opuštenija (divan Gilbertov klavir u pozadini). Burgessova Rainbows Are Back In Style se nastavlja na prethodnicu (zanimljiv zvuk gitare još jednom dokazuje da je Gilbert vrstan gitarist, a back-vokali daju posebnu dozu humora u refrenu). Pawtucket Pickup je kompletna Gilbertova stvar. Instrumental u najboljoj maniri garage-rock instrumentala s ludo dobrim ritmom. Album zatvara Fairy Tales. Počinje polako s pljeskanjem i višeglasnim pjevanjem, da bi se polako uvođenjem udaraljki i bubanj mašine, te žestokim zvukom gitare počelo pretvarati u crescendo! Kraj preuzima gitara koja jauče, plače, zavija i na kraju crkava. Pođite u miru! Suradnja s Richom Gilbertom i njegovom suprugom Judithann Slima Cessnu je još jednom dokazala kao jednog od najoriginalnijih autora na američkoj sceni. Njegov svijet jest kao da ste pomiješali Kill The Mockinbird, Purgatory i O Brother Where Art Thou, ali to je i naš svijet. Slim Cessna je čovjek sa biblijom i mikrofonom, kleknite i prokrčite mu put!