Osam pjesama

O

Ulična prodaja

Njih dvije i on teško da zajedno imaju i petnaest godina,
A uz nogostup su izložili asortiman: iznošene cipelice i natikače,
Plastične ogrlice, rajfovi i autići, kuštrave lutke i plišani medvjedi,
Tričarije koje farbaju njihove zamišljene svjetove.
Pokraj njih, u kartonskoj kutiji, drijema tigrasto mače,
Očito iznureno suncem i ostacima nedjeljnog ručka:
Dečko kaže kako su životinju pronašli u kontejneru za smeće
I da skupljaju novac za mačju hranu jer im ga roditelji ne žele davati.
Divna mala lažovčino, zar je to prvo što pomislim?
Čija je to misao?

Kreposna naklonost

Odrastao muškarac gnjilih očiju dodvorava se drugom odraslom muškarcu gnjilih očiju,
Pedeset šest radnih sati tjedno na kojima valja biti zahvalan.

Stoga čovjeku koji se nada vječnoj sreći ništa ne izgleda teško u usporedbi s tom nadom:
Zgodno bi bilo vidjeti što bi Aristotelov Toma Akvinski,
Taj balanser vjere i razuma,
Rekao na postojanje Centra za suočavanje s prošlošću.

Pravi gospodin

Pravi gospodin u gostionicu ulazi prvi
I, tek kad se uvjeri da je sigurno,
Pridržava vrata i propušta svoju slobodnu volju;
To je šarm stare garde.

Pravi gospodin oslovljava svoju slobodnu volju s ‘vi’
Sve dok mu ona ne ukaže na to da im je prijeći na ‘ti’;
To je bezvremenska učtivost.

Kad pravi gospodin odluči svoju slobodnu volju počastiti ‘dubokim grlom’,
On pazi da joj prethodno ne služi ljutu i tešku hranu,
A pokraj bludilišta osigura kakav otarak za slučaj da dama ipak bljucne;
To je ulaganje u budućnost.

Pivo i hvala

Noćni leptir juriša na lampu na kućištu kompjutora, i kad u inače mirnu susjedstvu
Urlikne djevojački glas, valja ustati od stola i otići nasilu pojesti dvije sardine
Ostale od užine, baš kako pjeva Franci B., da bi se potom, ponovno za stolom,
Pustilo Billa C. neka pjeva o tome kako je tog dana izgovorio jedino
‘Pivo’ i ‘hvala’. Noćni leptire, ti koji jurišaš na lampu na kućištu kompjutora,
Gdje ti je Dulcinea? I znade li za tvoje podvige? Sigurno je lijepa kao ti.
Vidiš, leptire, ja mislim da razumijem Billa C., ali znadem da on razumije mene,
Jer da on razumije sve što poželim da razumije, a ja razumijem
Samo ono što mogu razumjeti. Zato on i pjeva naglas, a ja u sebi.
I zato ćemo sad, kad si sprženih krila pao iza ormara,
Obojica na čas obustaviti pjesmu.

Fiš-paprikaš

Nedaleko od Motonautičkog kluba Neptun
Sedmorica muškaraca stoji oko kotlića,
U magli svi djeluju kao da su spremni ubiti,
Vjerojatno i jesu. Neradni je dan i ovdje su oni gazde.
Kišovito i hladno, vrijeme im je naklonjeno:
Rijetki će prolaznici šetati pse.
Petnaest minuta hoda od centra,
Jednako toliko od prvog predgrađa,
Pokraj vode, pokraj šume.
Pokraj Palacha, Zajíca i Ploceka.

Bunar

Nakon što je bunarska voda proglašena neprikladnom za piće,
Počela se koristiti isključivo za zalijevanje zemlje,
A nakon što je zemlja prekrivena betonom,
Voda se prestala koristiti

Nagnem se preko ruba i otpustim pljuvačku u samodopadnu mahovinu;
Trebalo bi skočiti, ali što da se radi ondje dolje?

Opasan val

Oni su iz Splita došli ljetovati u Rijeku: majka, otac i sin.
Otac je u dopola odrezanu plastičnu bocu uhvatio morske vode
I u nju odložio migoljavog račića. Obitelj sjedi na ručniku
Dok člankonožac pokušava izići. Kad valovi narastu,
Jedan od njih gotovo dohvati bocu, na što otac
Zabrinuto poskoči i premjesti je na sigurno.
Zadovoljan, vrati se gledanju u pučinu:
Danas je on krotitelj.

Prsluk

Hodajući ukrug oko bloka zgrada na Zrinjevcu,
Pridržavajući se za pročelja (vjerojatno kuk),
Ona nehajno dobacuje prolaznicima,
Kao da ih savjetuje: Imate kunu?
Rođena negdje između Ribbentropa i Pattona,
Sad ne viša od metar i pol, još ima svoje zube,
Patrljke uništene neliječenim karijesom;
Ljeti nosi šarene tajice, ružičaste natikače
I vuneni prsluk, a sijeda kosa ošišana joj je
U stilu Louise Brooks.
Jučer se mimoišla s trima djevojkama iz, po svoj prilici,
Trgovačke i komercijalne škole »Davor Milas«;
Djevojke su zastale i vratile se do nje da bi
Najviša iz džepa poderanih traperica izvukla kovanicu,
Podigla je do razine očiju i bez riječi ispustila na nogostup.
Potom su njih tri nastavile u zagrljaj svoje smrti,
A, nakratko im odmjerivši leđa, isto je učinila i ona.

Autor

Ivan Zrinušić

Kategorije

Objave