Tvoje je lice sad isprana mrlja od
Od čega god
A ipak mislim na te dok odižem zaraženu životinjsku kožu
Šprica i igla kao lob u zenitu prepušten gravitaciji
A ja kilavi bek slučajno u napadu
Srastao s nadom čedomorkom koja drži do higijene
Ti bi to učinio bez oklijevanja mudro
Rutinskim šutom poništio bi letalne troslovne kratice
Jer uvijek si bio uznositiji odvažniji moćniji
Što je bilo teže glasnije si se smijao
To od tebe pamtim umjesto lica
I zato ne želim više sresti te ne u ovom svijetu
Vidjeti kako si primio trideset godina.