B.

B.

Tvoje je lice sad isprana mrlja od

Od čega god                     

A ipak mislim na te dok odižem zaraženu životinjsku kožu   

Šprica i igla kao lob u zenitu prepušten gravitaciji

A ja kilavi bek slučajno u napadu

Srastao s nadom čedomorkom koja drži do higijene

Ti bi to učinio bez oklijevanja mudro

Rutinskim šutom poništio bi letalne troslovne kratice  

Jer uvijek si bio uznositiji odvažniji moćniji

Što je bilo teže glasnije si se smijao

To od tebe pamtim umjesto lica

I zato ne želim više sresti te ne u ovom svijetu

Vidjeti kako si primio trideset godina.  

Autor

Ivan Zrinušić

Kategorije

Objave