REEL PROBLEMS / 26. 7. 2021. U 21.00 / DVORIŠTE Muzeja likovnih umjetnosti
Mario Bočić – tenor saksofon
Luka Žužić – trombon
Ivar Roban Križić – kontrabas
Kruno Levačić – bubnjevi
Kada je prije nekih pet godina ovaj kvartet počeo nastupati, »već nakon njihovog sada već legendarnog prvog koncerta u Močvari, bilo je jasno da se na sceni pojavilo nešto radikalno novo, istinski visokog dometa«, zapisao je veliki zaljubljenik, poznavalac i promicatelj jazza Saša Drach. Otad je njihova muzika postajala sve kompleksnija (i jednostavnija), sve otvorenija i sve neobičnija, sve »Problematičnija« i sve ljepša, a njihovi koncerti sve nepredvidljiviji i sve zabavniji. Njihov prvi album »A Bag of Problems« snimka je jednog takvog koncerta, održanog 1. travnja 2018. godine u klubu KCM u Zagrebu, a objavila ga je diskografska kuća Pass the Hat Records 2019. Ako moramo u nekoliko riječi okarakterizirati muziku ovog sastava, reći ćemo da ju karakteriziraju otvorenost forme i izričaja, nesputana improvizacija, izvornost zvuka, jak ritam, zajedničko skladanje u trenutku, lepršavost, neusiljenost, vedrina, profinjenost, duhovitost, ushićenje zajedničkim muziciranjem… uho znalca prepoznat će u njihovoj muzici elemente dixielanda, muzike Mingusa i Monka (onako kako su ju, primjerice, svirali Steve Lacy i Roswell Rudd), Abdullaha Ibrahima (Dollar Branda)… sve do free jazza kakvog još nije slušalo; ne smijemo zaboraviti ni elemente suvremene ozbiljne glazbe. I premda muzika koja se naziva »improviziranom«, »avangardnom« i »free jazzom«, na »ovim prostorima« izaziva određeni zazor, svaki put kad Reel Problemsi zajedno zasviraju nastaje muzika velike ljepote i topline, muzika koja, kao što je Platon govorio za dušu, »kreće samu sebe«. I ide dok ide, dodao bi, možda, neki od članova sastava Reel Problems.
Iz medija:
»Doista, iako legendarni bubnjar ovih prostora, Kruno Levačić, zadnjih godina radi s više novih, zanimljivih glazbenika, ova suradnja s mladim kontrabasistom Ivarom Robanom Križićem i nešto iskusnijim tandemom puhača, trombonistom Lukom Žužićem i saksofonistom Marijem Bočićem, dovela je do glazbenih dostignuća u kojima improvizirana glazba nastaje začudnom spontanošću, u dobrom raspoloženju, iako se radi o vrlo složenoj i sofisticiranoj glazbi, punoj citata, jazza, klasike, popa, rocka, svega, proigravanja i vrhunski odsviranih dionica. Nije ta glazba lišena ni humora, ni igre u tom njihovom konstruiranju i dekonstruiranju, no u nizovima tih isječaka i motiva publika često i zapleše! Njihove koncerte ne treba propuštati, a ovaj dvostruki album zlata je vrijedan dokument i nadamo se, tek prvi u budućem nizu projekata.«
Saša Drach, Jutarnji list
»Levačić je posljednjih godina, baveći se novom glazbom sasvim otvorena izričaja i forme, osnovao nekoliko zanimljivih sastava koji nesputanošću nastoje pomaknuti granice ne samo primarno jazza, nego i svega što čini improvizatorsku scenu koja ne želi priznati nikakva ograničenja, koja se ne želi svoditi na formalne okvire i koja nastoji apsorbirati razne žanrove i izričaje.«
Saša Drach, Cantus
»Jesu li Problemi razdrmali jazz scenu? Mislim da sigurno jesu, zato jer je i dalje većina jazz bendova, tu, gdje ih možemo slušati, u nekim svojim okvirima. Svi oni imaju neki svoj stil koji furaju i to je OK, ali kod Problema se događa da oni eksplodiraju u nekom trenutku koncerta i razdrmaju i publiku i sebe međusobno. Izazivaju se cijelo vrijeme. Kad gledate te koncerte, vidite da se Kruno na bubnjevima i Ivar na basu stalno gledaju, oni se natječu, oni si zadaju, mijenjaju ritmove. Rade neka čuda u glazbi koja se rijetko čuju na ovim prostorima. Ne možemo reći da je nema, ali oni to rade tako da to jednostavno živiš s njima, počneš živjeti tu mjuzu.«
Petar Milić, sinopsis emisije »Problemi« dokumentarnog televizijskog serijala Svijet jazza
»Za takav band važan je i zvuk, a oni su ostvarili autentičan zvuk. Zato je posebice važno da on bude primjereno preslikan na diskografsko izdanje. Fascinantan je zvuk na ploči, zapravo produkcija koja nije bila usmjerena na reprodukciju glazbe s ukrašavanjem i popravljanjem, što je u današnje doba postalo uobičajeno, gotovo neizbježno. Naime, producenti Luka Grabušić-Čabo i Petar Milić uspjeli su na ploču prenijeti zvuk i balans kakav on doista jest, kako ga publika čuje u atmosferi kluba. Da, kluba, jer atmosfera prostora, a to je u njihovom slučaju najčešće klub, ključan je pojam kad se radi o glazbi ”Problematičara” koji se bave problematikom stvaranja istinske umjetnosti, bez predumišljaja, na licu mjesta, a smjer u kojem krenu često ovisi o trenutnom okružju i reakciji publike. U prisnom, klupskom ugođaju publika postaje još jednim članom banda, ona svojim neposrednim reakcijama izaziva na promjene i razvijanje novih zamisli. Oni to obožavaju, zapravo to im je nasušna potreba, poticaj za akciju. Na takav pristup mogu se odvažiti samo oni koji su potpuno spremni, koji više ne moraju razmišljati o elementarnom, o poštivanju postulata, o cjelokupnom razvoju, ne samo jazz glazbe koja im je inače jedna od važnih preokupacija, koji su to apsolvirali, imaju u malom prstu, što im pomaže i služi u stvaranju, ali to im ne odvlači pažnju od suštinskog, ne zaokuplja njihove misli tijekom svirke. To je, kao i, primjerice stvaralaštvo Dukea Ellingtona, Charlesa Mingusa i Ornettea Colemana, pohranjeno u malom mozgu i izranja spontano, po potrebi. Tako mogu postupati samo oni koji su sposobni misli osloboditi od suvišnog i bez straha upijati nadahnuće trenutka, upotrijebiti to kao element iznenađenja. To je iznimno rizično i ne uspijeva uvijek, ali kad se sve posloži rezultat je maestralan, kao na ovoj ploči.
Jedno od najvažnijih oružja ”Problematičnog” kvarteta je komunikacija tijekom nastupa. Ona poprima razne oblike, odvija se kroz kolektivne improvizacije, prema modelu dixielanda, ali također sadržana je u dijalozima u kojima se sukobljavaju razna mišljenja, a očituje se kroz ispoljavanje emocija, od sjete preko melankolije do provala bijesa u žustrim raspravama, ali i podršci koju pružaju jedni drugima. Zato s lakoćom konfrontiraju nježno i grubo, profinjeno i divlje, poznato i nepoznato. Zato je njihova glazba uvijek zagonetna i izazovna, uzbudljiva, potiče na propitivanje, na potragu za odgonetkom, a ona nije za svakoga ista, egzaktna. Da bi ostvarili takav pristup moraju se riješiti ega, prestati razmišljati o tehničkoj provedbi zamisli i usredotočiti se na slušanje, izazivanje, ali uvijek u pravom trenutku, uz neophodno poštivanje sugovornika i prihvaćanje njegovih želja. Uvjerljivost tih rasprava pospješuju intuitivne opaske, kad jedni drugima upadaju u riječ jer unaprijed znaju što će onaj drugi reći. Zato je svaki njihov koncert drukčiji, neponovljiv, izazovan, a nazivi skladbi samo su podsjetnik na ono što se dogodilo u tom trenutku.«
Davor Hrvoj, Novi list
»Ovaj je bend specifičan po tome što na sve treba reagirati u trenutku. Ako netko ima planove, koncepte, to jednostavno ne funkcionira. To je naša specifičnost. Svaki član benda daje input – kao voda koja poteče i iskopa korito; dok teče ide u jednom smjeru sve dok netko drugi ne odredi drugi smjer, da ne kažem ideju, jer to su prevelike riječi. Ponašamo se jako spontano i brzina kojom se kreira zvuk ne dozvoljava čovjeka da uđe u meditativno stanje, već se sve događa po principu što veće prisutnosti u danom trenutku.
– No, ipak niste free jazz bend?
– Kad čovjek čuje ovo što govorim, mogao bi zaključiti da smo mi free jazz bend. No, ja sam svirao s poznatim free jazz muzičarima i to za mene uopće nije bilo free! U tom free jazzu zabranjeno je svirati puls, ritam, zabranjeno je konsonantno u harmoniji, zabranjeno je čak i svirati »lijepo«. Muzika u kojoj je zabranjeno toliko stvari ne može se zvati free.
– Duhovito geslo Reel Problemsa je: ”Ne ponovilo se!”. Svaki vaš koncert je drukčiji.
– Karakteristično je da ako netko od nas ima ideju (mislim na melodiju), on je može u tom trenutku dati, bez obzira na druge. Najvažniji atribut svakog člana ovog benda je da ima jak osjećaj za ritam. Mi smo prvo primijetili da možemo svirati četiri najjednostavnija rifa u jednom pulsu, određenom brzinom i da je već to dovoljno da zavibrira dovoljno energije. Kad sam kroz život svirao s funk bendovima, nikad nisam osjetio tako jak ritam kao s bendom Reel Problems. Za svirati jazz muziku najvažnije je da svaki član benda ima čvrst ritam. Eto, to određuje ovaj bend.«
Kruno Levačić u intervjuu za Glas Istre
»Ističu da je to što sviraju rezultat svega što su u životu slušali i što su u uzajamnim traženjima i razgovorima prepoznali kao zajedničko. U neku ruku kvartet je sazdan od dva dueta (bubanj i bas) + (saksofon i trombon), no to je i dalje neobična kombinacija. Rijetku su kvarteti bez harmonijskog instrumenta, tako da počesto trio bez bubnjara mora svirati ”zajedničke akorde” kad treba čvrsto postaviti stvar. To se, međutim, rijetko događa, a ono što Reel Problems nude tek su naznake.
Naznake su u Levačićevu slučaju rezultat bogatog sviračkog iskustva, ali i rezultat preslušavanja dugačkog niza favorita, od onih džezističkih, štoviše bubnjarskih, afričkih, do skladatelja kao što su Webern, Bach ili Messiaen.
Ostatak kvarteta, koji čine bitno mlađi članovi, sluša sve, svira sve, oponaša sve, tako da se njihovo sviranje, ovisno o trenutku, asocijaciji ili tko zna čemu, vodi nizom glazbenih isječaka, improvizacija i povezivanja, i poznatih jazz standarda i kojekakvih drugih, više ili manje prepoznatljivih glazbenih motiva. U svakom slučaju, sve se to pretvara uvijek u neku novu, zanimljivu i vrlo složenu glazbenu smjesu. U tom uzajamnom izazivanju i poticanju često jedan drugog iznenade i razvesele, pa je humor vrlo brzo postao sastavni dio njihove glazbe. Potpuna opuštenost, osmijeh na licima i dobro raspoloženje zaštitni su znak toga sastava. Teško je kategorizirati njihovu glazbu. Konstruiraju li ili dekonstruiraju, igraju li se ili misle ozbiljno, zabavlja li ih to gotovo nasumično nizanje glazbenih citata ili doista imaju potrebe naznačiti svoje favorite? No na koncertima u klubovima, njihovu svirku prati vrlo mlada, raspoložena, vjerna publika…«
Saša Drach, Cantus
»Teško je reći kakav utjecaj publika ima. Mislim da to više ima veze sa spiritualnim stvarima, s time da glazba, pogotovo ovakva vrsta glazbe, koja vuče tradiciju iz Afrike, neminovno mora imati neku društvenu funkciju. Mislim da mi tu popunjavamo tu društvenu funkciju i samim time uvlačimo publiku puno više nego nešto što je hladnije. Mislim da ljudi osjete našu ljubav prema tome čime se mi bavimo i da ih to onda jednostavno uvuče i da to onda povratno amplificira to što mi radimo. Sve te reakcije, zvižduci, vikanja, sve to je primarna razmjena energije koja postoji oduvijek, otkako postoji takva ritamska glazba.«
Ivar Roban Križić, sinopsis emisije »Problemi« dokumentarnog televizijskog serijala Svijet jazza
»Nas dvojica [Ivar i Kruno] nismo tu da bude dosadno. Nas dvojica smo tu da stalno bude neka tenzija. Kao kad, na primjer, slušate Charlesa Mingusa i Daniela Richmonda. Sreća je da smo na kraju dobili i dva brata blizanca koji slažu gore glasove na jedan nevjerojatan način.«
Kruno Levačić, sinopsis emisije »Problemi« dokumentarnog televizijskog serijala Svijet jazza
»Studirao sam jazz glazbu, studiram ju i danas, studirat ću ju sutra i studirat ću ju cijeli život.«
Mario Bočić, sinopsis emisije »Problemi« dokumentarnog televizijskog serijala Svijet jazza
Koncert organizira udruga M-art.
Ulaz je slobodan.